Fehlerquellenpool

ProblemstellungRichtigFalschBegründungGrammatik §Beispiel(e)
s ili saPrijedlogu (prepoziciji) "s" se dodaje vokal "a", kad sljedeće riči počinju sa "s, z, š, ž".
I pred riči, ke počinju s konsonantom, neposredno za njim slijedu "s, z, š i ž", pišemo "sa".
Pred konsonanti "č" i "ć" ćemo pisati "s".
667, 671Sa šipkovim čajem ću se okripiti.
Sa pšenicom ljetos seljak neće zabogatiti.
S čim me kaniš razveseliti?
s(a): prijedlog spojen s instrumentalomPrijedlog (prepozicija) "s(a)" se mnogokrat spaja s instrumentalom. Kad je to slučaj, je u pitanju društvo ili zajednica: Skupa s družicom sam išla na odmor. Kad nam instrumental služi za izražavanje sredstva, ćemo izostviti s(a): Nožem rižem kruh. Gdo jur kani biti u društvu/prijateljstvu s nožem, da bi rekao "S nožem rožem kruh!?"
Kad izražavamo način, hasnujemo prijedlog "s", i to na pitanje "s čim": S velikim angažmanom je bio u stanju postignuti uspjeh.
671Danas sam se stala jur sa suncem (u društvu).
Došla sam biciklom (hasnovala sam ga kot sredstvo)
S veseljem ti dajem na znanje, da sam se oženio (način).
Igrao se je s prijateljem (u društvu).
misec/misecommisecom"misecem" (Instrumental, pl., mask.)Imenice, ke završavaju na "-c" se ponekad tretiraju kot da imaju palatalni završetak. To znači da u instrumentalu jednine imaju namjesto nastavka "-om", nastavak "-em":
otac-ocem
kolac-kolcem
stric-stricem
lonac-loncem
Ali u slučaju da imenica završava na "-ec" u nominativu, u instrumentalu dolazi "-om" namjesto "-em": misec-misecom, zec - zecom.
262, 263S misecom u društvu sam prebavila noć pod vedrim nebom.
Zecom se krmu rasline.
Pravilna deklinacija: auto/autiauti (nominativ množine muškoga roda)hasnovati rič "aute" za nominativ množineAuto je imenica muškoga roda i zato u nominativu množine glasi: auti. Gdo ima problem, zapametiti si to, more si pomoći s dužičkom formom: automobil/automobili. "Aute" je akuzativ množine, muškoga roda: Vidim aute na cesti.277Familija je došla na pogreb četirmi auti (Instrumental množine muškoga roda).
Svi su si pokupovali nove aute, a ja ljubim svojega oldtimera. (Akuzativ, množine muškoga roda)
Poj ti dokle autu, a ja ću veljek dojti (Dativ, jednine muškoga roda)
protiv koga/čega, protiv komu/čemuPri pisanju nam se već puti dogodi da nismo sigurni, ki padež potribuje prepozicija/prijedlog "protiv". Ne znamo, je li ćemo upotribiti s prepozicijom "protiv" genitiv ili dativ. U smislu gramatike je dopušćan i genitiv, i dativ.

U sridnjem Gradišću se daje prednost dativu: Oni su se žilavo borili protiv velikoj sili.
Na jugu i na sjeveru Gradišća bi ista rečenica glasila ovako: Oni su se žilavo borili protiv velike sile. U hrvatskom standardnom jeziku odgovora samo genitiv. Gdo se kani približiti hrvatskomu standardu, on ada preferira genetiv s prepozicijom "protiv".

Po vašoj jezičnoj ćuti morete izabrati jednu ili drugu varijantu. Ako se odlučite za konstrukciju s dativom, onda to nije pogriška, nego jedna varijanta rješenja gramatičkoga problema.
667 a)To je protiv mojega osvidočenja (genitiv).
Iako je pluo protiv struji (dativ), ipak su ga ljudi cijnili.
On se bori protiv svega novoga (genitiv).
On se bori protiv svemu novomu (dativ).
susjedni/susjedskiPridjevi/adjektivi opisuju fenomene: karakteristike ljudi, objekte ili situacije. Principijelno različnim ričam dodajemo sufiks/nastavak, a upravo ta sufiks je mjerodavan za opisivanje nekoga predmeta/objekta. Razlika med pojedinimi sufiksi za istu rič već puti nije velika ili uopće ne postoji, a drugda opet potpuno premini značenje.
Susjedni varoš je u blizini. Kad bi varoš bio susjedski, bi morao imati karakteristike susjeda, ali on ima svojstva bliskoga naselja. Za varoš, ki je na susjedstvu velimo susjedni varoš.
Za prijateljstva, ka njegujemo sa susjedi, velimo da su ona susjedska, ar takova uzdržavaju samo susjedi.
375 i sljedeće, 848 pak na daljeNaši susjedski odnosi su idealni.
Niuzaljsko jezero je na susjedstvu i zato nam je susjedno. Ono je u našoj direktoj blizini.
materinski (materinji)Na hrvatskom standardnom jeziku se za "materinski jezik" mnogo puti čuje "materinji jezik". S materinskim jezikom mislimo na jezik, koga nas je naučila naša majka. S "materinjim jezikom" se misli na jezik majke, ča ne mora značiti, da negdo govori jezik, koga mu govori majka. Mnogim Grandišćanskim Hrvatom majke govoru hrvatski, a oni materin jezik već ne znaju.Materinski jezik mi je hrvatski.
Materinska ljubav je preskrajna.
početak: početkom, spočetka, na početku"Početkom" znači svaki početak, nanovič, istotako kot i "petkom" znači svaki petak. Ako mislimo sprvine, velimo na početku. Ako pak kanimo reći, da se je nešto dogodilo na početku ili na kraju tajedna, miseca, ljeta itd., mirno moremo reći: početkom tajedna, miseca ljeta, itd. Kad mislimo na "početak" općenito, onda nij moguće upotribiti rič "početkom". Kad je rič "početak" povezana s vrimenskom oznakom, na priliku početkom miseca, ćemo reći "početkom" ili pak analogno "krajem".Spočetka sam bila nervozna, ali kad sam znala odgovoriti na prvo pitanje, sam se smirila.
Početkom novembra su utemeljili novo društvo.
poljni/poljskiPridjevi/adjektivi točnije opisuju imenicu. Sufiksi/nastavki su mjerodavni za detaljniji opis neke riči. To more biti vlasničtvo, pripadanje dijela nekoj cjelini, neko porijeklo, hasnovanje predmeta ili rodbinska ili društvena relacija, ka se daje na znanje. Razlike med sufiksi moru potpuno preminiti značenje.
Tako se pridjev "poljski" odnosi na zemlju "Poljska".
Pridjev "poljni" se odnosi na polje, lapte.
Ako velimo poljski put, mislimo na put u poljskoj zemlji.
Ako velimo poljni put, mislimo na put med polji i lapti.
Gradišćanskohrvatski jezik načinja razliku med adjektivi "poljni" i poljski". Standardni hrvatski i od polja stvara adjektiv "poljski".
852, 855Došao sam po poljnom putu iz Uzlopa u Trajštoj, ar je odatle bliže.
Poljne rasline rastu divlje.
Poljski jezik je slavski jezik.
S poljskom literaturom se nisam bavila.
otac/oca/očevKad kanimo izraziti, da nešto nekomu sliši, mnogokrat u razgovornom jeziku imenicu pretvorimo u genitiv. Po tom principu bi mogli reći: Stan, u kom živim, je oca.
U razgovornom jeziku to toleriramo. Ali pisat ćemo po pravilu gramatike: Stan, u kom živim, je očev. Imenicu "otac" preoblikovat ćemo u posvojni pridjev "očev", a ne staviti u posesivni genitiv.
1054, 1055, 1630Očeva krljača visi u garderobi.
U juniju svečujemo očev dan.
Na očevom kompjutru ja ne smim djelati.
ognjogasac (ognjobranac)Na gradišćasnkohrvatskom području ognjobranci u mnogi seli gasu oganj i obavljaju sve druge posle, ki slišu njevoj službi.
U našem rječniku nij zabillježena rič ognjobranac, ka je doslovni prijevod nimške riči "Feuerwehrmann".
U hrvatkom standardnom jeziku su vatrogasci gasitelji ognja.
Samo ako kanimo približiti se nimškomu jeziku, a s tim dati prednost germanizmom u našem jeziku, ćemo hasnovati rič "ognjobranac".
"Ognjogasca" tribamo forsirati. Ta rič sadržava "gasitelja". "Branitelj" je advokat, ki brani klijenta na sudu i nima posla s gašenjem ognja.
Ljudi, ki razumu "ognjobranac", razumu i "ognjogasac". Argumenat, da je "ognjobranac" razumljiviji izraz, kad je nimški prijevod, nij seriozan.
Seoske ognjogasce su zvali na mjesto nesriće.
Renovirali su ognjogasni stan.
Kupili su novi ognjogasni auto.
medij/medijiu medijiu medijaMedij je sredstvo komunikacije. Medij je muškoga roda, i u singularu, i u pluralu. U gradišćanskohrvatskom jeziku se i u tiskani i u elektronski mediji rado griši u pogledu na spol.
Tako je krivo govoriti ili pisati: U medija (bi bila ženska deklinacija) sam čitala, da će podražati kruh. Pravilna formulacija je: U mediji sam čitala, da će podražati kruh. "U mediji" je lokativ množine, muškoga roda, ki odgovara na pitanje "kade?"
273Tajedne dugo su tiskani i elektronski mediji pisali o tsunamiju.
U mediji sam čitala, da je umro savezni predsjednik Klestil.
S tom informacijom moramo pojti u medije (Akuzativ, muški rod, plural, pitanje: kamo?).
To nij tajna, zna se iz medijev! (Genitiv, muški rod, plural, pitanje: odakle?)
človik/ljudipet ljudipet človikovSe veli tri človiki ili tri ljudi? Imenica "ljudi" je kolektivum ili zbirna imenica. Ona nima jednine. Hasnujemo ju namjesto množine imenice "človik". Kad govorimo o velikoj grupi peršon, žen i muži, velimo "ljudi".
Do koga broja smimo reći človiki, a kada moramo reći ljudi? Kad je u jednoj grupi manje nego pet ljudi, onda ćemo reći človiki: Četiri človiki su došli na predavanje, ali: Pet ljudi se je najavilo na tečaj.
270Mnogo ljudi je došlo na izložbu u kaštel.
Deset ljudi je ostalo u teatru, a dva človiki su po deseti minuta prošli.
Tri človiki su poginuli u prometnoj nesrići.
Mnogo ljudi je došlo na tančenu zabav.
Četiri človiki su se otpravili u lozu.
k: prijedlogPrijedlog "k" se slaže s dativom i zvećega stoji pred glagoli kretanja. Ali njega izostavljamo pred riči, ke počinju s "k".
To nije tako u standardnom jeziku, u kom mu se dodaje "a", kad stoji pred guturalnimi konsonanti "k, g, h": ka grobu, ka konju, ka hrastu.
675Ne idi koprivi, ar će te upeći!
Andjeo je pristupio k Divici Mariji.
Otpravi se k njemu.
Na Sve svete idemo grobom naše pokojne rodbine.
Ne idi pre blizu konju, dostao je zobi!
Ne približi se hrastu, kad se liska/rasikuje.
oko/oči/okaTvoje lipe oči me privlačuju.Tvoji lipi oči me privlačuju.Spomenuta imenica je u jednini sridnjega roda, ali kumaj ju stavimo u množinu, je ženskoga roda.
Ako se kanimo držati gramatike, ne smimo reći: Tvoji lipi oči me privlačuju, nego: Tvoje lipe oči me privlačuju.
"Oko" je u množini onako dugo ženskoga roda, dokle ono znači ćutílo. Kad mislimo na oko rešeta, sridnji rod valja i za množinu. Tako velimo: Oka rešeta su bila zapektana, zato nisam mogao usijati muku.
310Gledaju me lipa oka, naime masna oka govedje supe, a ne lipe oči gospodjice.
uho/uši/uha/ušesaTvoje uši su plave od zime.Tvoji uši su plavi od zime.Imenica "uho" je gramatički kameleon. U jednini je ona sridnjega roda. Kumaj ju stavimo u množinu, je ženskoga roda. To znači, da moramo i mi biti fleksibilni.
Ne smimo reći: Tvoji uši su plavi od zime, nego pravilno: Tvoje uši su plave od zime.
"Uho" je u množini ženskoga roda, kad je mišljeno ćutílo. Kad mislimo na uho lonca, je sridnji rod obligatan i u množini. Tako na priliku: Na ovom loncu se pri kuhanju jako zvrućaju uha.
Plural "ušesa" ima augmentativno značenje: ušesa su velike uši u pejorativnom smislu, kad se komu rugamo.
310, 315Imam osjetljive uši (človičje ćutilo, ženski rod).
Potegnuo si je blazinu prik ušiju.
Na porcelanskom lončiću su falila obadvoja uha.
Tvoja ušesa bi rado imala, znamda bi onda i ja bolje čula!
jedan, dva, tri, četiri, pet...Broji u hrvatskom jeziku zauzimaju osebujno mjesto u gramatiki. Tako na priliku brojimo: jedna jabuka, dvi, tri, četire jabuke, ali: pet, šest itd. jabuk. Od pet pak nadalje brojimo u genitivu množine. Na priliku: Pet dičakov je zabilo napisati domaću zadaću, ali: Tri divičice su presenetile učitelja.
Ča valja za broje dva, tri i četire, to valja i za sve druge broje, ki su s njimi složeni. Na priliku: Moja majka je četrdeset tri ljeta stara, a moj otac je četrdeset osam ljet star.
Od dva do četire se ada hasnuje nominativ/prvi padež množine, a početo od pet genitiv množine.
502-524Dvadeset dvi ljeta dugo ga je trapila teška bol.
Nastao je sedamdeset devet ljet star.
Oni imaju tri kucke, a mi smo imali šest kucak.
Deset divičic je falilo pri tjelovježbanju.
milion, bilionMilion i bilion su muške imenice, ke nam većkrat stvaraju probleme. Brojit ćemo ovako: jedan milion, dva milioni, tri milioni, četiri milioni i: pet milioni (namjesto: pet milionov), šest milioni, sedam milioni itd., a pravoda ćemo analogno postupati s bilioni.
Uz broje pet i dalje se "milion" i "bilion" ponašaju kot brojene imenske riči i svenek stoju u genitivu množine: nekoliko bilioni zvijezd, tri milioni eurov.
Mjerodavan je broj za komom/zarezom, tako bi se reklo: 1,5 milioni, 2,3 milioni, 4,8 milioni, 7,2 milioni itd., a isto valja i za bilione.
5122,3 milioni šilingov je lipa svota pinez.
Prlje je bilo realistično imati već milioni šilingov na banki, otkada imamo euro, su nastali rijetki i milioneri.
Koliko milioni stanovnikov ima Austrija?
dvi ljeta/dvoja ljeta, tri ljeta/troja ljetaImenica "ljeto" je sridnjega roda. Kad s njom povezujemo broje "dva" i "tri", rijetko hasnujemo sridnji rod, ada "dvoja, troja ljeta", iako bi to po logiki odgovaralo gramatiki.
Uz "ljeto" hasnujemo skoro isključivo ženske oblike "dvi" i tri", ada: dvi ljeta, tri ljeta.
Kad govorimo neki jezik, se obično držimo odredjenih zakonov gramatike. Kad bi naime govorili onako kot nam se zavidi prez obzira na gramatička pravila, nas naš partner, s kim se razgovaramo, ne bi razumio. Na sriću se jezik more opisati gramatikom, iako postoju i odstupanja od sistema, a to su pak iznimke kot u ovom slučaju.
506Dvi ljeta dugo je boravila u inozemstvu.
Trideset tri ljeta je star, a još svenek singl.
svoj: posvojno-povratna zamjenicaPosvojno-povratna zamjenica "svoj" zaminjuje sve posesivne zamjenice, ako se naglašava, da se radnja zbiva na subjektu. Ako velimo: Marko si je pozvao svojega prijatelja, mislimo, da Marko ima prijatelja, koga si je pozvao.
Ako namjesto "svojega" velimo "njegovoga", ada: Marko si je pozvao njegovoga prijatelja, onda si Marko nij pozvao vlašćega prijatelja, nego tudju peršonu, ka je prijatelj nekomu drugomu junaku.
459U svojoj tugi sam zabila da žitak more biti lip. (Gdo je zabio, da žitak more biti lip?: Zabio je to subjekt rečenice)
Uredila sam si svoje posle. (Gdo?: Ja)
Renovirali su si njev stan: Renovirali su si tudji stan.
Renovirali su si svoj stan: Renovirali su si vlašći stan.
star/stari: odredjeni i neodredjeni pridjevPridjevi/adjektivi u hrvatskom jeziku moru biti odredjeni i neodredjeni. Odredjeni odgovaraju na pitanje "ki": lipi varoš, a neodredjeni na pitanje "kakov": lip varoš. Pridjev u neodredjenom vidu more biti i dio predikata: Varoš je lip. Odredjeni oblik pridjeva more biti i sastavni dio vlastitih imen i stručnih nazivov: Stari Hodas, Veliki tajedan, državni ugovor, cestni promet. Odredjeni i neodredjeni vid imaju kvalitativni i materijalni pridjevi.
Kvalitativni pridjevi opisuju svojstva: star, lip, spametan.
Materijalni pridjevi nam uvadjuju, od kakovoga materijala nešto postoji: staklen, driven, voden.
376, 377, 380, 394, 395, 396, 1593, 1601Stari konj je crknuo. (Odredjeni pridjev: ki? Mišljen je odredjeni konj, on ki se je zvao Hanzi.)
Kad je konj star, teško vliče plug. (Neodredjen pridjev: kakov? Bilo ki konj, ki je star, teško vliče plug, nij upravo mišljen Hanzi.)
jedan + neodredjeni/odredjeni pridjevTipično za gradišćanskohrvatski jezik je, da pod uticajem nimškoga jezika uz neodredjeni adjektiv hasnujemo i glavni broj "jedan", iako nij potribno: jedna velika soba (ein großes Zimmer), jedan lip varoš (eine schöne Stadt), jedan marljiv djelač (ein fleißiger Arbeiter). U književnom jeziku se tribamo čuvati formulacijov s "jedan", ako se sadržajno ništ ne bi minjalo, kad bi i prez glavnoga broja bilo jasno, da nisu soba varoš i djelač odredjeni.
Ali dogodi se, da je "jedan" opravdano u funkciji neodredjene zamjenice. Onda "jedan" moremo zaminiti s "neki". Ako zatim slijedi pridjev, onda je zvećega u odredjenom vidu: Jednoga zimskoga večera sidili smo za stolom i rodili veličanstvenu ideju. (Nekoga + odredjeni pridjev: zimskoga večera sidili smo za stolom i rodili veličanstvenu ideju)
1608, 1609Imam veliku sobu u prizemlju. (Govorač veli, da ima samo tu sobu, a velika je. Nepotribno je ubaciti glavni broj).
Imam jednu veliku sobu u prizemlju, a jednu (veliku sobu) na katu. ("Jedan" je zaistinu u funkciji glavnoga broja).
Jedan (neki) pošteni človik je pozvonio na naša vrata, da nam javi škodu na našem autu.
-ivati/ujem, -avati/avamispitujem, otpisujem, poslužujemispitivam, otpisivam, posluživamGlagoli sa sufiksom -ivati opisuju radnju, ka dura ili se ponavlja. Zovu se imperfektivni glagoli, nastali od svršenih, perfektivnih: odlučiti - odlučivati, pokazati - pokazivati, optužiti - optuživati. Oni u sadašnjem vrimenu (prezentu) imaju nastavak "-ujem": odlučivati - odlučujem, pokazivati - pokazujem, optuživati - optužujem.
Sufiks -avati se istotako hasnuje kod imperfektivizacije glagolov: odobriti - odobravati, oduriti - oduravati, polipšati - polipšavati. U sadašnjem vrimenu (prezentu) ćemo reći: odobriti - odobravam, oduravati - oduravam, polipšavati - polipšavam.
978, 926STUGIVATI: Komu hasni, ako doma stugujem?
ISPITIVATI: Kad učitelj ispituje školara, kani izviditi njegovo znanje.
OTPISIVATI: Lijeni školari rado otpisuju svoje domaće zadaće od marljivih.
PRIBLIŠ½AVATI: Nevrime se približava!
ODRŠ½AVATI: Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov redovito održava kulturne priredbe.
NALJIVATI: Glej, kako joj naljiva vino u stakaoce, ča ju kani opiti?
znanje/znanostPrez mojega znanja se je otpravio u Rim.Prez moje znanosti se je otpravio u Rim.Kad je govor o nekoj nauki, ćemo upotribiti rič "znanost". Nauka je znanost. Postoju različne znanosti, na peldu: pravne znanosti, prirodne znanosti pak i slobodne znanosti. U Austriji postoji i Akademija znanosti.
Znanje je duhovno dobro ili imanje svakoga človika, ada subjektivni duhovni kapital pojedinca, koga si je prisvojio učnjom za razliku od znanosti, do ke se dolazi istraživanjem.
Moja prijateljica pohadja tečaj hrvatskoga jezika, da bi proširila svoje jezično znanje (a ne znanost).
Marica je prez mojega znanja otputovala u Rim.
Ako se budemo ozbiljno bavili s bar-kom znanošću, ćemo sigurno proširiti svoje znanje.
dobrovoljno (slobodnovoljno)dobrovoljnoslobodnovoljnoKad na priliku idemo gledati igrokaz, organizator od nas očekuje pinezni dar. More se dogoditi da veli: Prosim za slobodnovoljni dar!
Rič "slobodnovoljno" u hrvatskom jeziku ne postoji. Ona je iskonstruirana po nimškom mustru. I tako nimška složnica "freiwillig" u doslovnom prijevodu nastaje "slobodnovoljno".
Pridjev/adjektiv "slobodnovoljan" je jur tako proširen i udomaćen germanizam, da već skoro nikoga ne boli. Germanizmov ćemo se čuvati, ar škodu duhu hrvatskoga jezika. Ako u gradišćanskohrvatskom rječniku išćemo tu rič, ju nećemo najti.
Da germanizam "slobodnovoljno" ne bi izrivao naš hrvatski ekvivalent "dobrovoljno", ćemo pojačano aktivirati našu hrvatsku rič "dobrovoljno".
Dobrovoljno se je odlučio, da prestane kuriti.
Evica dobrovoljno pohadja tečaj za hrvatski jezik na gimnaziji.
Petar je svojoj zadaći dobrovoljno dodao deset računov, da bi ga učitelj pohvalio.
Bilo je dobro, da dobrovoljno napusti tu službu, nego da ga prlje ili kasnije otpustu.
(bi) ne biJa ne bi rado ostala sama.Ja bi ne bi rado ostala sama.U razgovornom jeziku se mnogokrat hasnuje kriva negacija kondicionala drugoga ili prošloga.
Pomoćni glagol "biti", ki u svi lici ima oblik "bi", se hasnuje dvakrat, pred negacijom, i za njom: "bi ne bi". Ali dovoljno je jednokratno hasnovanje za niječnom partikulom "ne": Ja ne bi bila došla, kad me ne bi bio posebno pozvao.
589Vi se ne bi bili raspitali, kad bi se bili već pominali.
Da po ovoj vrućini ideš djelati na vrt, ne bi kanila!
To se ne bi bilo dogodilo, kad bi on bio človik disciplina.
dati/davatiTo postoji!/Toga nij!To da!/To ne da!Glagol "dati/davati" je jako plodan, to znači da ga mnogo hasnujemo za sve moguće sadržaje, u fraza i složeno s mnogimi prefiksi.
Kad nekomu nešto damo/dajemo, mu to uručimo/uručujemo, pružimo/pružamo, udilimo/udiljujemo.
Kad nekomu nešto damo/dajemo, mu bome moremo nešto i dopustiti.
Mnogi glagoli s "dati" su sastavljeni i prefiksom, na priliku: dodati, najzaddati, odati, udati (se), podati (se), predati, naprikdati, vandati, zadati.
U zadnjem vrimenu kurzira u razgovornom jeziku i formulacija: To da!/to ne da! To je prevedenica nimškoga "Das gibt es!/Das gibt es nicht!", germanizam, koga ćemo se čuvati. U duhu hrvatskoga jezika ćemo reći: To je! U negaciji: Toga nij! Nešto ada postoji ili ne postoji!
932, 933Daj si lazno, velimo, ako nekoga ne kanimo vaganjati!
Dajem ti pravo, velimo, ako se s nekim slažemo.
Dajem se na put, velimo, ako se kamo otpravimo.
Još i pineze dajemo van, kad je trošimo
Kad javljamo nekomu nešto, onda mu to dajemo na znanje.
Kad ne damo nekomu nešto, onda mu to uskraćujemo ili ne dopušćamo.
znati = biti upućen/upućena u nešto, imati pojma o nečemuJa ti morem (=biti u stanju) pismo odnesti na poštu.Ja ti znam pismo odnesti na poštu.Gdo nešto zna, on je upućen, on nečim vlada, on to razumi.
Ako negdo nešto more, onda nij potribno reći, da on to zna, nego je prikladna ova formulacija: Ja morem skuhati objed. Ti moreš pokositi vrt. On more odgovoriti na pitanje...
Ako velim: Ja morem napisati članak, onda imam volju napisati članak. Ako velim: Ja znam napisati članak, onda imam odredjene novinarske ili spisateljske sposobnosti za to. Ipak istovrimeno ne znači, da imam i volju napisati odredjen članak.
Ako velim: Ja ti znam pismo odnesti na poštu, onda mi za to zaistinu nisu potribne zvanaredne sposobnosti, neko osebujno znanje. Ja moram biti samo priskočan/priskočna, ada pripravan/pripravna na pomoć.
Preporučuje se, onde kade je moguće, namjesto "znati", hasnovati "moći".
On more (je u stanju) poljati vrt, ar ima lazno.
To znaju svi, još i vrepci na krovu. (Informirani su.)
Ja znam (svisno mi je), da ništ ne znam (nisam upućen/upućena u ništ), je poznata Sokratova izreka.
(fešta), svečevanje, festivalRič "fešta" se je skoro jur udomaćila u našem jeziku. Ona potiče iz talijanskoga jezika i prevodjeno znači: svetačnost, svečevanje. Nimamo ada uzroka, da si projdemo "u Italiju" posudjivati riči, kad nam stoju na raspolaganje još i dvi vlašće, hrvatske riči. Svetačnost se održava prilikom nekoga (važnoga) dogodjaja ili svetka. Svečevanje je opće veselje prilikom kakove srićne zgode.
Gdo je ada priredio feštu, on je priredio svečevanje.
Festival je periodička kulturna priredba, more biti i muzička, a i kazališna, svakako je svetačna, i organizirana u velikom stilu. Rič "festival" potiče iz latinskoga jezika i ukazuje na "veselje". "Festivus" znači "veseo".
Dubrovačke ljetne igre su jur tradicionalni kulturni festival u Hrvatskoj.
Čuvarnica je priredila svatačnost prilikom Martinje za dicu i starje.
Prilikom 50. rodjendana je moj muž pozvao svu svoju rodbinu na veselo svečevanje.
muzički/muzikalanMuzika je tonska umjetnost, i tako ona more glušati tonalno, ali i atonalno. Ono, ča se odnosi na muziku, je muzičko. To more biti muzičko naticanje, muzička škola, muzičko društvo i mnogo svega, ča ima vezu s muzikom.
Muzikalan more biti človik, on ima talenta da svira neki instrumenat ili da jači. Muzikalan more biti negdo, ki niti ne jači, a niti ne svira neki instrumenat, ali svakako ima dobar sluh.
Naticanje ne more biti muzikalno, ne more biti ni škola, a ni društvo. Muzikalnost je talenat človika, ki sluhom shvaća harmoničnost glasov, tonov, zvukov i emocionalno doživljava muziku.
Moj sin pohadja muzičku školu.
Muzički orkestar je majstorski svirao Amanda Ivančića, gradišćanskohrvatskoga kompozitora.
Gdo more uživati Schönberga, je zaistinu muzikalan človik.
Gusle igrati more samo negdo s dobrim sluhom, ki je jako muzikalan.
spati: oni spu ili oni spidu?Nastavak -idu u 3. licu množine glagola "spati" je moguć uz nastavak -u. Osebito u sridnjem Gradišću je proširena verzija "spidu", uz "spu".
Rekli bi ada: U prazniki dica rado dugo spu.
Po Gramatiki gradišćanskohrvatskoga jezika je moguće prethodnu rečenicu formulirati u prezentu i ovako: U prazniki dica rado dugo spidu.
572Znanstveniki su izvidili, da dica dandanas dovoljno ne spu/spidu.
Stari ljudi ponekad čemerno spu/spidu u noći.
Sva bića, ka imaju moždjane spu/spidu.
nastavak -edu u 3. licu množineoni idu...oni idedu...Svi glagoli imaju prezent, koga stvaramo za sva lica pomoću nastavkov. Za treto lice množine -u, -ju i -aju. Nastavak "-edu" hasnujemo samo za glagol "htiti", ada ćedu i za glagol "iti" u formi "gredu". Ne valja reći "idedu, govoridu, lajedu, tresedu". Pravilno je reći: oni idu, govoru, laju, tresu.572Biznismeni ne idu na odmor prez laptopa.
Svaki dan se na svitu tresu mnoga zemaljska područja.
Kucki laju, a karavane nastavljaju svoj put.
Roditelji tribaju paziti na to, ča govoru svojoj dici.
nastavak -adu u 3. licu množinekuhaju, imaju, pitaju...kuhadu, imadu, pitadu...Samo kod glagola "dati" imamo u tretom licu množine nastavak -adu: Oni ne dadu rado iz vlašćega žepa. To naravno valja i za sve složenice, na priliku "prodati" ili "izdati" ili "predati".
Kod svih drugih glagolov ćemo se držati nastavka -aju u tretom licu množine: kuhaju, imaju, pitaju, odgovaraju, kopaju.
572, 629Kad prodadu stan, ćedu se odseliti u inozemstvo.
Najbolje će biti, da predadu slučaj advokatu.
Ako izdadu ploču, ćedu sigurno nastati poznati.
Mnogim profesionalnim kuharom doma kuhaju žene.
Oni imaju u vrtu veliko jezerce za kupanje.
Ako ne pitaju, nećedu dostati ni odgovora.
muška imena na -eVidio sam Juru/Filu/Nou.Vidio sam Jurea/Filea/Noea.Postoju imena muškoga roda, ka u nominativu jednine završavaju na -e, na priliku: Jure, File, Noe, Mate. Nje u književnom jeziku tretiramo kot imenice ženskoga roda:
1. padež: Noe
2. padež: Noe
3. padež: Noi
4. padež: Nou
5. padež: Noe
6. padež: (o) Noi
7. padež: s Noom
345Bog je sklopio savez s Noom.
Vidila sam Filu, kako djela u vrtu.
Ako vidiš Matu, reci mu, neka nazove Š imu, Jivu i Jandru, da kod Jure posvečujemo rodjendan.
put: putem ili putom?Instrumental jednine imenice "put" je "putom", ako mislimo na zgaženu stazu ili cestu, po koj se gibamo. U ovom slučaju hasnujemo i prijedlog/prepoziciju: Za seoskim putom skreni na livo!
Instrumenal jednine imenice "put" je "putem", ako mislimo na apstraktan sadržaj. U ovom slučaju ne tribamo ni prijedlog/prepoziciju: Trudim se, koracati kroz žitak pravim putem.
270 e)Med asfaltiranim i poljnim putom curi potočić.
Pred putom, ki pelja u malin, stoji velika lipa.
Zbog vlašće hasni ide putem najmanjega otpora.
Informirala sam ga o novom terminu usmenim putem.
informacija: informacijov ili informacijev?informacijovinformacijevImenice ženskoga roda, tudjice, sa sufiksom -ija imaju u genitivu množine nastavak -ov. Tu su na priliku riči: arterija-arterijov, familija-familijov, gimnazija-gimnazijov, komedija-komedijov, porcija-porcijov, prostorija-prostorijov. Krivo je ada reći "informacijev", ar imenica ne završava na palatalni suglasnik/konsonant "j", da bi nam bio potriban nastavak "-ev". Imenica ženskoga roda "informacija" završava na "a" i zato hasnujemo nastavak "-ov".344Sam ti pribavila dost informacijov za tvoje djelo?
U Tretom svitu mnogo familijov živi na pragu siromaštva.
Ta teatar se financira u prvom redu od komedijov.
U Austriji se svaki samozaposleni naplaća dost porcijov.
sufiksi odredjenih pridjevov: -ički ili -čniPridjevi sa sufiksom "-ni" moru imati posvojno značenje, na priliku: hižni prag, lozna stazica, državno imanje. Pridjevi sa sufiksom "-ni" ponekad izražavaju i neki drugi odnos prema imenici, na priliku: božićni dar, sunčane ure, pomoćno sredstvo. U obadvi slučaji su pridjevi odredjeni i moru biti dubletni s pridjevi na "-ički": politični - politički, kozmetični - kozmetički, akustični - akustički. Kad imenica završava na "-ika", je normalnije, da se pridjev derivira na "-ički": polit-ika, kozmet-ika, akust-ika.857Za danas sam završila moj dnevni posao. (odnosno značenje pridjeva)
Oni su po mnogi ljeti prekinuli svoju ljubavnu vezu.
Pinez nij svenek u povijesti bilo plaćno sredstvo.
Dobri politički odnosi med susjednimi državami su zlata vridni.
Kozmetički saloni dandanas imaju mnogo stalnih gostov, i žen i muži, ki si daju ugadjati.
Akustički senzor prepoznava šumenje.
sufiks -ičan i -čki kod pridjevovPridjevi sa sufiksom "-ičan" i "-ički" se ponekad poistovjećuju, ar se ne razlikuje med "-ičan" i "-ični". Pridjevi na "-ičan" su opisni. To znači, da je političan človik on, ki je ispunjen politikom, a političan tekst onakov, ki sadrži politiku. Romantičan človik je ispunjen romantikom, on mnogo sanjari, a romantičan varoš diše duh romantike. Adjektiv "politički" moremo poistovjetiti s adjektivom "politični", a "romantički" s "romantični". "Politički" se odnosi na politiku, a "romatički" na romatiku. Obadva pridjevi su ada odnosni i odredjeni, stvoreni od imenic na "-ika" (romantika, politika). U hrvatskom standardnom jeziku je normalnije, dati prednost odredjenim pridjevom na "-ički". Ako se u gradišćasnkohrvatskom jeziku prilagodimo toj jezičnoj praksi, je to u smislu jezičnoga napretka.
Kod nas je tendencija jača prema nastavku "-ični", iako u tom slučaju moramo paziti, da ne iskrivimo smisao riči.
Značenje pridjeva, opisno ili odnosno, ćemo najlaglje prepoznati komparacijom: (neki) tekst more biti političniji (nego drugi), (neki) varošić romatičniji (nego drugi). Ako komparacija nij moguća, je pridjev odnosni: politički sistem (političniji ne postoji), romatički elementi u romanu su tipični za romantiku, romatični elementi su nekako sentimentalni, vizionarski.
Romantičan človik nij istovrimeno realist.
Romantični dvorac poziva goste na nekoliko ugodnih noći kot u povidajki. (Ako je ov dvorac romantičan, postoji znamda još i romantičniji, ako je ovo romantički dvorac, je gradjen u dobi romantike i onda ne postoji romantičkiji.)
Političan človik ima svoju orijentaciju.
Za političke sisteme se veli, da je demokracija najbolji.
Ova taktička falinga se suprotstavlja zakonu taktike, tako da neću moći dostignuti svoj cilj.
Ako mi se dogodi taktična (pridjev je nastao od imenice "takt") falinga, će mi cio svit predbacivati, da nimam smisla za takt, da se ne znam ponašati.
darujem li ili darivam?Darivam ti ovu knjigu u znak prijateljstva.Darujem ti ovu knjigu u znak prijateljstva.Za sve slavske jezike, a tako i za hrvatskoga, je karakterističan vid ili aspekt. Jedni glagoli nam uvadjuju, da je neki proces upravo u toku, a drugi, da je završen. Imperfektivni glagoli su oni, ki izriču radnju, ka se vrši, a perfektivni izriču radnju, ka je svršena. Zato ovisno o slučaju govorimo o svršenom ili nesvršenom vidu. Nesvršeni glagol more opisati sadašnjost, prošlost i budućnost, svršeni samo prošlost i budućnost. Od perfektivnoga moremo stvoriti imperfektivnoga, a od imperfektivnoga perfektivnoga. Pritom nam služu sufiksi i prefiksi. Glagole moremo stvarati i od imenic. Onda pak završavaju na -ati. To je slučaj i kod glagola "darovati". Rijetkost je, da uz glagol na "-ovati" postoji iterativ na "-ivati", u našem slučaju "darivati".
Glagoli na "-ovati" i "-ivati" imaju u prezentu nastavak "-ujem": putovati - putujem, odlučivati - odlučujem. Da bi mogli razlikovati med aspekti, hasnujemo za imperfekt formu "darivati", a za perfekt "darovati". U prezentu je to "darujem" (perfektivni oblik) i "darivam" (imperfektivni oblik).
Tako postupamo i s glagoli: ishasnovati - ishasnivati (-ujem/-ivam), poštovati - poštivati (-ujem/ivam), osnovati - osnivati (-ujem/-ivam).
524 ff, 529 ff, 540 ff, 919, 928Ako mi za rodjendan daruješ putovanje, mi se i ti moraš pridružiti.
Rado ti darivam ove kitice, jur samo zato, ča mi se tako miljahno smišiš.
bučovo (bučevo/bučino) uljebučovo uljebučevo/bučinoImenice za rasline po pravilu dostaju sufiks "-ov" prez obzira na to, je li su ženskoga roda i na ki glas one završavaju (u našem slučaju je pred sufiksom "-ov" č). Isto valja i za jabukov ocat, slivov i marelicov lekvar, lipov cvijet, malinov grm ili figovo drivo.U južnom Gradišću produciraju domaće bučovo ulje.
Ja nimam rado jabukov ocat, meni je vinski bolji.
Svako ljeto kuham slivov lekvar, ako nisam pred tim bila jur skuhala marelicovoga.
internetski portal ili internet-portal"Internet-portal" je polsloženica. Ovde su došle skupa dvi riči, a svaka je pridržala svoj karakter. One su povezane crticom. U aktivnoj jezičnoj upotrebi ćemo deklinirati samo drugu rič: Na internet-portalu našega instituta se moreš informirati o našem djelovanju.
Ako je moguće, od prve riči stvoriti pridjev, ćemo to udjelati u smislu boljega stila. Reći ćemo: Vridno je viditi naš internetski portal. Ono, ča na internetu postoji, na priliku forum ili kriminal, ćemo opisati pridjevom: internetski. Govorit ćemo o internetskom forumu ili internetskom kriminalu. Istotako ćemo namjesto festival-ured reći festivalski ured, namjesto emajl-nakit ćemo hasnovati emajlni nakit ili nakit od emajla. Filmski režiser je bolji izbor nego film-režiser, a parfemsko ulje bolje nego parfem-ulje.
719, 832Dandanas skoro u svi varoši imamo internetske kavane.
Ovoljetni festivalski program je izvanredan.
Parfemski flakon, koga držiš u ruka je prazan.
deklinacija imen i prezimenkod žene dekliniramo samo imekod muža dekliniramo samo imeAko govorimo o muškoj osobi, moramo deklinirati i krsno ime, i prezime.
Ako govorimo o ženskoj osobi, dekliniramo samo krsno ime, ne i prezime.
Kad spomenemo muža i ženu s istim prezimenom, velimo na priliku: Marka i Anicu Horvat sam strefio u varošu.
239Rado slušam jačke Olivera Dragojevića.
Med znamenite žene hrvatske književnosti brojimo Anicu Bošković, sestru Ruč€˜era Boškoviča, jedoga od zadnjih univerzalnih genijev.
U mojem članku moram obavezno spomenuti braću Ruč€˜era i Anicu Bošković.
odvisan od/ovisan oodvisan od, ovisan oodvisan o, ovisan odU gradišćanskohrvatskom jeziku zvećega hasnujemo pridjev "odvisan" s genitivom: od čega.
U standardnom hrvatskom jeziku je gdo "ovisan" s lokativom: o čem.
Obadvi mogućnosti nam stoju na raspolaganje. Važno je samo, da ne zaminimo "odvisan" s "ovisan", a pak genitiv s lokativom.
Jedan je ovisan o vinu, drugi o kokakoli.
Dokle nimam vlašćega zasluška, sam odvisan od svojih roditeljev.
imati rak/raka; kupiti miš/mišaImala sam rak na prsi. Kad djelam na kompjutru, hasnujem miš.Imala sam raka na prsi.Kad neka imenica ima dubletno značenje, kad more značiti i nešto živo i nešto neživo, moramo postupati po konkretnom slučaju.
Kod imenic, ke značu nešto neživo, je akuzativ jednine u nominativu: Tako sam se nategnula pri djelu na vrtu, da sam navečer ćutila svaki pojedini kotrig mojega tijela. Kotrigi tijela su organi, kliti, zglobi, ki pripadaju kategoriji za neživo.
Kod imenic, ke značu nešto živo, je akuzativ jednine jednak genitivu jednine: Upoznala sam svakoga pojedinoga kotriga našega društva.
Pokidob da rak na nekom organu nij živo biće, nego beteg, moramo pravilno reći: Kad človičanstvo preoblada rak, će živiti navijek.
Imenica "nosač" more biti ili stup ili platforma, na svaki način neki neživi predmet, ali s druge strani i človik (živ), ki nešto nosi: Grupa "Lado" je predstavila novi nosač zvuka (CD). Š krinju su nosili samo dva nosači.
Paziti moramo i kod živine, ka živi u vodi: Vidila sam raka u našem potoku.
242U mojoj familiji nijedan nije imao rak.
Aristotel je spomenuo raka još 300 ljet pred Kristuševim rodjenjem.
Imaš novi miš za kompjutor? Da, imam bežičan miš. I ja ću si kupiti takov miš.
Kupit ću si bijeloga miša s črljenimi očima, kad su mi takovi miši slatki.
krčiti/kršitiKad krčimo stabalja, je rušimo.
Kad kršimo zakon, dogovor ili neko pravo, se suprotstavljamo utvrdjenim principom. Mi lomimo zakon, dogovor ili neko pravo.
U našem vrtu moram skrčiti gušćaru.
Pred nekolikimi ljeti su skrčili vinograd.
Gdo krši zakon, se mora pravdati pred sudom.
Rekla sam susjedu, da ne kršim pravila, ako skrčim grm na medji.
dva/tri dani ili dva/tri dniZa imenicu dan postoju u nominativu množine dva obliki, naime dani i dni, stari oblik duala, koga moremo hasnovati s broji dva i tri.249Dva dni je durao seminar uz: Dva dane je durao seminar.
Još mi ostaju samo tri dni za pripravu na ispit uz: Još mi ostaju samo tri dani za pripravu na ispit.
nepostojano a: hrbat/hrptaNa hrptu nosim košaru punu jaj.Na hrbatu nosim košaru punu jaj.Kad neka imenica završava na konsonante, se u nominativu jednine pred poslidnjim konsonantom umeće kratko a, takozvano nepostojano a. Ono se zove zato nepostojano, kad u drugi padeži opet more skrsnuti: Na hrptu (lokativ) nosim tešku košaru punu jaj.248Božja kravica na hrptu ima črne točkice.
Na hrptu knjige je otiskan kratak sadržaj.
Bio je okrenut hrptom prema meni.
advent/advenatProširenu osnovu nepostojanim a imaju tudjice, ke su jur duže vrime udomaćene u našem jeziku, na priliku psalam i advenat. Čudili bi se, kad bi gdo u našem jeziku rekao "advent" u nominativu jednine.
Posudjenice, ke završavaju na "-kt, -nt, -pt ili -rt" moru imati proširenu osnovu, ali i ne: objekt/objekat, akcent/akcenat, projekt/projekat. S druge strani bi nam bilo smišno reći "koncerat" namjesto "koncert".
250Advenat je nastao najhektičnije vrime ljeta.
u Beču/BečiKod nazivov za sela ili za varoše Gradišćanski Hrvati rado hasnuju stari nastavak "-i" prez prepozicije: Beč-Beči, Uzlop-Uzlopi, Š opron-Š oproni253Beči sam služila/U Beču...
Bila sam Uzlopi na pohodu/Bila sam u Uzlopu...
Š oproni je sve podražalo/U Š opronu...
kratki genitiv množine: pinez, dan, Vazampinez, dan, Vazampinezov, danovGenitiv množine kod muških imenic obično završava na -ov ili na -ev za palatalnimi konsonanti:
"Slikar je nudio pet kipov na prodaju."
"Za vrime hrvatskih kraljev je Hrvatska bila samostalna."
Ali nekim muškim imenicam je genitiv množine isti kotno je nominativ jednine. Onda govorimo o kratkom genitivu množine. Pismena razlika ne postoji, samo usmena po naglasku. Takove muške imenice su "pinez", "dan" i "Vazam".
"Kad bi imala pinez, otpravila bi se za nekoliko dan na svitsko putovanje do Vazam."
254Do Vazam more još snigati.
Koliko je zaslužio pinez?
Po prognozi vrimana nas još čeka dost sunčanih dan.
selom/selam, društvom/društvamselom, društvomObadvi imenice, i selo i društvo, su sridnjega roda. To znači, da je prikladna deklinacija sridnjega roda. U dativu množine velimo selom ili društvom. Ali u poslidnjem vrimenu se sve već ne samo u govornom, nego i u književnom jeziku širi oblik ženskoga roda selam i društvam. Jezični hardlineri ćedu i nadalje davati prednost deklinaciji sridnjega roda.308, 309, 314Kolikim selom (selam) su dali dvojezične tablice?
Nekim hrvatskim društvom (društvam) je cilj konzerviranje i napredak jezika.
aktiv/pasivAktivom izražavamo, da subjekt vrši neku radnju. Pasivom izražavamo, da na subjekto gdo drugi vrši radnju. Pasivna konstrukcija u hrvatskom jeziku nije svenek garant za dobar stil: Moj stric je bio čašćen od zemaljskoga poglavara. Pasivni oblik je pasivni particip preterita. Od glagola "častiti" je to "čašćen".
Pasiv je u nimškom jeziku proširen. U hrvatskom jeziku moramo u aktiv, kade je aktiv moguć. Prethodna rečenica onda glasi ovako: Zemaljski poglavar je častio mojega strica.
Kad je poznat činilac, vršitelj radnje, je aktiv prvi izbor.
Pasiv ipak ima svoje opravdanje, kad činilac nije od interesa: Kruh je pečen (nije bitno, gdo je kruh spekao). Put je zvožen (važno je, kako put izgleda, a ne gdo ga je zvozio).
552-554, 599, 1318-1321, 1949Pasiv: On je bio ubijen od haharov.
Preoblika u aktiv: Hahari su ga ubili.



Pasiv: Domaća zadaća nije bila ocijenjena od učitelja.
Aktiv: Učitelj nije ocijenio domaću zadaću.
Pasiv, ako je vršitelj radnje sekundaran: Tulipani su uvenuti (nije važan uzrok za to, nego činjenica, da su uvenuti)
od glagolov oblikovati supstantive (glagolske imenice)Mnoge glagolske imenice su ponekad dokaz, da preveć mislimo po nimšku, kad govorimo hrvatski. Prlje ćemo reći: Čujemo jačenje (glagolska imenica), nego: Čujemo, kako gdo jači. Nominalizacijom ili poimeničenjem preveć apstrahiramo sadržaj.1000, 1717, 1718Počeo je pisanjem./Počeo je pisati. (Kad rečenicu riješimo glagolski, vidimo pisca marljivo trzati svojim perom.)
Majka je dici dopustila pečnju božićnoga peciva. ("Pečnja" je glagolska imenica. ) Ako nam stil toliko znači kot i sama informacija, ćemo u smislu hrvatskoga jezika reći:
Majka je dici dopustila peći božićno pecivo.
neg(o)/nek"Neg(o)" je suprotni veznik, konjugacija, ka povezuje dvi rečenice. Jedna rečenica se suprotstavlja drugoj: Oni nisu bili prik Vazam u Rimu, nego planiraju na jesen otputovati u Pariz.
"Nek" u smislu "samo" je partikula, ka pojačava onu rič, uza ku stoji: Nek čer sam bila na putu.
680, 1360, 1361, 681 e)Kad bi nek došao! (za izricanje želje)
Nisu došli svi, nego samo nekoliko od njih.
o njem (o njemu)U svakidanjem govoru nije rijetka formulacija: Razgovarali smo se prik tvoje prijateljice. Pravilno je: Razgovarali smo se o tvojoj prijateljici. Prepozicija "o" potribuje lokativ, šesti padež, ada "o čem/kom". Rado grišimo i u pogledu na lične zamjenice. Dogodi nam se da velimo: Ona je o njemu čuda čula, ča ne odgovara istini. "Njemu" je ali dativ i se ne slaže s prepozicijom "o". Rečenica pravilno glasi: Ona je o njem čuda čula, ča ne odgovara istini. Drugačije su regule u standarnom jeziku, u kom moremo reći: o tome itd.
S prepozicijom "o" grišimo u muškom i sridnjem rodu, a ne i u ženskom, i to zato ne, kad su dativ i lokativ kod ženskoga roda identični. Na priliku velimo: Došla sam k njoj - u dativu, ali: Mnogo sam mislio o njoj - u lokativu.
237, 672O tom si nisam razbijao glavu.
On je razočaran o njoj.
O ovom pitanju se moramo dogovoriti.
O njem se je jur mnogo pisalo.
prebiti/probiti (se)Prefiks pre- kod glagola "prebiti" označava djelovanje krezač: Prebili su zid.
Prefiks pro- kod glagola "probiti" isto znači djelovanje krezač. Ali u gradišćanskohrvatskom jeziku razlikujemo med "prebiti" i "probiti". Probiti hasnujemo u prenošenom smislu, kad je gdo dostignuo svoj cilj, kad mu se je nešto ugodalo. U ovom slučaju "probiti" hasnujemo s povratnom zamjenicom "se".
942, 943Jaka larma je prebila tišinu.
Probila se je pri utakmici.
poseban/osebit/osebujanPridjev "poseban" je iz standardnoga jezika importiran u gradišćanskohrvatski jezik. Morebit će jednoč još i izrivati naše riči "osebit" i "osebujan".
I tako velimo: On je poseban človik, misleći, da je osebujan, svojevrstan, individualan, kad ima svojstva, ka ga razlikuju od drugih. Kad hasnujemo adjektiv "poseban", mislimo na nešto špecijalno, osebujno, ča nije svakidanje. Na priliku je posebno izdanje Hrvatskih novin ekstra-izdanje.
Rič "posebno" moremo hasnovati i adverbijalno. Onda ju kot atribut dodajemo verbu, glagolu: Mladi hižniki stanuju posebno, odvojeno. U ovom slučaju ne moremo "posebno" nadomjestiti s "osebito" ili "osebujno".
U adverbijalnom smislu "posebno" ne znači "osebito" ili "osebujno", nego da nešto postoji za sebe.
Putovali smo posebnim/osebujnim vlakom.
Temu su prikazali u posebnoj/osebujnoj emisiji.
Tomu problemu se moramo posvetiti posebno/za sebe.
vrlo/jakojako lipa, jako bijel, jako spametnoU gradišćanskohrvatskom jeziku je "vrli, vrla, vrlo" u prvom redu adjektiv, koga hasnujemo, kad kanimo izraziti, da je negdo dobar, poslušan. Na priliku: Ona je vrla divičica. Ali nije u duhu našega jezika "vrlo" hasnovati kot prilog namjesto "jako": I tako je u skladu s gradišćanskohrvatskom praksom reći: jako dobar (ne vrlo dobar), jako marljiva (ne vrlo marljiva), jako brzo (ne vrlo brzo). "No vrlo marljiv si!" ne klasificira marljivost u pojačanom obliku, nego je masivna kritika govorača, u čiji očima subjekt uopće nije marljiv! Rečenica "Vrlo si me kritizirao!" izražava masivnu kritiku i signalizira, da je zbantovan on, ki ju je sprogovorio.681Na sve zadnje je nastao još vrli muž (dobar).
Nje poručna halja je bila jako lipa (ne vrlo lipa).
Vrlo si me prehinjio (masivno)!
zač sve načinjiti/načinjati?U gradišćanskohrvatskom jeziku mnogo načinjamo: načinjaju se stani, načinjaju se ure, načinjaju se knjige, načinjaju se još i koraki. Prebrzo posežemo za ta glagol prez obzira je li je konstrukcija na kraju idiomatski opravdana ili ne. Ali stani se gradu, knjige se tiskaju, a potom vežu, a koraki se poduzimaju. Mogli bi u ovom stilu nastaviti. Rič "načinjiti/-ati" smimo hasnovati onde, kade je opravdana. Na priliku smimo reći da se ure načinjaju, ar bi bilo prekomplicirano pojedinačno opisati svaki pojedini djelatni proces. "Načinjiti/-ati" znači, da je već korakov potribno, da bi nastao odredjen produkt.Moram sastaviti novi program (namjesto načinjiti ga).
Izdjelali su novi projekt (namjesto načinjili ga).
Krti su prouzrokovali škodu u vrtu (namjesto načinjili ju).
Dica za domaću zadaću moraju sastaviti 10 rečenic (namjesto načinjiti je).
Praksa je, od glagolov oblikovati supstantive (namjesto načinjati je).
novina/novineIako kroz dan čitamo novine, navečer nastavljamo uši, da bi na televiziji čuli i vidili ku-tu novinu. Tako je! Človik današnjice je željan znanja. Kada ćemo rič "novina" ostaviti u singularu, jednini, a kada staviti u plural, u množinu, ada rič "novine". Na prvi pogled ove dvi riči razlikuje samo numerus ili broj, ada jednina i množin, ali upravo numerus daje ričam potpuno drugo značenje.
Kad upotribimo rič "novine" u pluralu, mislimo na bar ki list, glasnik.
Kad budemo kanili povidati najnoviju vist, kad budemo kanili raskričati neku novost, onda ćemo reći: Jelka se je na hrvatskom balu zaljubila - a ta novina se je brzo/hitro pročula. Kad je govor o nekoj visti ili novosti, hasnujemo rič "novina", u singularu.
Ste prošli tajedan čitali mesopusne novine?
U novina čitamo jednu novinu za drugom, ali u novini zaman išćemo novine.
nepotribno hasnovanje prepozicije "na"Mnogokrat pozdrave šaljemo na prijatelje, dugovanja prodavamo na kupce, pisma pišemo na poznance.
Prijatelji se rastaju s frazom: "Lip pozdrav na tvoju ženu!" Ali u duhu hrvatskoga jezika ćemo reći: "Pozdrav tvojoj ženi!" ili "Pozdravi tvoju ženu" ili elegantno: "Izruči tvojoj ženi moje pozdrave!". Postoju različne mogućnosti ugnuti se prepoziciji "na". Pozdravi se šalju komu, a ne na koga.
Istotako se dugovanja ne prodavaju na kupce, nego kupcem, prodavaju se njim, a ne na nje.
Analogno ne šaljemo pisma na poznance, nego poznancem.
Kad nekomu kanimo nešto reći, se obraćamo njemu, a ne na njega.
Pozdravi mi tvoju bolju polovicu!
Prodao je auto onomu interesentu, ki mu je najveć nudio.
Zbog formulara se obratiti moraš financijskomu uredu.
lakocjen - lakocjeniji - najlakocjeniji"Kupila sam si bluzu, ka je bila lagljecjenija, nego sam mislila, kad sam ju vidila u izlogu". Na primjeru ove rečenice ćemo se baviti pridjevskom složenicom "lakocjen". Nije potribno, da stupnjujemo, kompariramo i "lako", a i "cjen". Dost je da kompariramo drugi dio riči: lakocjen - lakocjeniji - najlakocjeniji. Prethodna rečenica onda pravilno glasi ovako: Kupila sam si bluzu, ka je bila lakocjenija, nego sam mislila, kad sam ju vidila u izlogu.
Po gramatičkoj reguli je dopušćano komparirati samo jednoč, i to na kraju.
402, 440Ovu košulju sam kupio u rasprodaji, ar sam ju dostao lakocjenije, nego bi bila stala obično.
Dijamant je dragocjeniji nego cirkon.
Ov orkestar od priredbe do priredbe igra milozvučnije.
zato/za to"Zato", skupa pisano, je veznički prilog, adverbijalna konjunkcija, ka povezuje rečenice. Na priliku:"Prosili su ga, zato je držao predavanje." "Za to", odvojeno pisano, je pronominalni adverb, ki zastupa prepoziciju i pronomen. Na priliku: "Doktor je rekao da za to ne postoji vračtvo." S pronomenom "to" je mišljen beteg. Ovde smo prijedlog/prepoziciju "za" hasnovali s akuzativom. "Zato" moremo nadomjestiti s riči "zbog toga", a "za to" moremo nadomjestiti s tim, nač konkretno mislimo.670, 1364Ja sam za to, da se poduzmu konkretne mjere.
On se nije učio za ispit, zato ništa nije znao.
Zato kad je dobar organizator, sam ga prosila, da se skrbi za to. (Zbog toga kad je dobar organizator, sam ga prosila, da se skrbi za program.)
pritisnuti (pretisnuti)Pritisnuo sam gumbu.Pretisnuo sam gumbu.Ako ignoriramo pogriške, po nekom času već nijednoga ne bludu, a kot rezultat se hasnuju skrivljene riči. Nije pravilno pisati: Pretisnuo sam gumbu i javio mi se je ženski glas, nego: Pritisnuo sam gumbu i javio mi se je ženski glas.
Ako ne znamo, je li pisati "i" ili "e", moremo pomisliti na imenicu "pritisak", ar je "pretisak" reprodukcija nekoga izdanja. Kad je pretisak zabranjen, je prepovidan reprin. A reprint nima posla s krvnim pritiskom ili s pritiskom u zraku.
Kako važno je, da ne pomišamo slove, kažu sljedeće riči: "preskočiti" i "priskočiti". Postoji bome velika razlika med tim, je li je gdo preskočio koga, da ga je ignorirao ili je priskočio komu i mu bio na pomoć.
Velika rezerva ulja je pritisnula cijenu goriva.
Pritisni na zvonac, da vidimo, je li su doma!
podučavati/učiti, učiti seNa gradišćanskohrvatkom jeziku učitelji podučavaju, na standardnom jeziku učitelji uče. Kad na gradišćanskohrvatskom velimo da učitelji uču, onda ne znamo tako pravo, je li učitelji podučavaju ili si sami prisvajaju znanje.
Kad nam jur stoji na raspolaganje rič "podučavati", ćemo ju hasnovati. Neka učitelji ada budu podučavali gradišćanskohrvatski, a školari se neka budu učili gradišćanskohrvatski!
Kod nas razlikujemo med "učiti" i učiti se". Na standardnom jeziku "učiti" nikada nije refleksivno. Kad si gdo prisvaja znanje, velimo da se uči, kad gdo podučava, velimo da uči. Na standardnom jeziku "uče" školari, a i učitelji. Da bi se ipak razlikovalo, se veli "učitelj predaje" namjesto "učitelj uči". Iz toga proizlazi, da je naše "podučavati" ekvivalentno književnomu "predavati".
Ja se rado ne učim matematičke formule.
Moja sestra je učiteljica. Ona podučava na dvojezičnoj osnovnoj školi. (Ona uči na dvojezičnoj osnovnoj školi.)
staklo/stakaoceKad si prosimo staklo, da si natočimo vode, kumaj mislimo na staklo, nego na stakaoce, kupicu, kafrku ili čašu. To su naime izrazi, ke hasnuju Gradišćanski Hrvati i ke ćemo najti u gradišćanskohrvatskom rječniku pod nimškim pojmom "Trinkglas". Staklo označava materijal, od koga je načinjeno stakaoce, kupica, kafrčica, kafrka ili čaša. Od stakla postoji na priliku oblok, na staklu moremo i slikati, a li iz stakla nećemo piti.Staklo su načinjali jur stari Sumeri i Egipćani.
Išao je u kuhinju, da si natoči stakaocce vode.
stablo/drivoMed stablom i drivom postoji razlika. Stablo je živeća biljka s deblom, žiljem, kitami i lišćem. Kad stablo zrušimo, dostanemo drivo, ko moremo hasnovati za kurenje. I stolar je hasnuje za načinjanje pohištva. Čudakrat hasnujemo rič "drivo", kad mislimo na stablo, ko raste u prirodi i more nositi sad. I to je u redu, samo da je drivo i materijal, a stablo ne, kad se u njem odvijaju biološki procesi. Stablo nikada nij prez žilja, ko je zakorenjeno u zemlji.Ovo stablo ima lipu korunu.
Divojki su postavili majuško drivo (ne stablo).
On trguje drivom.
Stablo je puno mladic.
Imali su lipo nakinčeno božićno drivo (ne more biti stablo, kad nima žilje).
kod/kotIako med riči "kod i kot" u izgovoru skoro nije razlike, je za pravilno hasnovanje ovisno o gramatičkoj razliki. "Kod" je prepozicija, a "kot" je ili veznik ili prilog.
Majka je čer bila kod vračitelja, ar ju boli noga. Hasnovali smo prepoziciju. Na pitanje: Kade je čer majka bila? - ćemo odgovoriti: kod vračitelja, a pisat ćemo "kod" mekom slovom "d".
Marica je tako velika kot Petar. Maricu smo prispodobili s Petrom, a kad smo je skupa postavili, smo vidili da imaju istu višinu. U ovom slučaju je "kot" prilog, koga pišemo tvrdom slovom "t".
Kot smo došli na vrt, se je zlijala godina. U ovom slučaju je "kot" veznik s vrimenskim faktorom.

Na pitanje "kade", odgovorimo "kod", ko pišemo mekom slovom. Kad prispodabljamo koga s kim ili nešto s čim, pišemo "kot" trvdom slovom.
Kad ne moremo pitati "kade?", a istotako moremo pisati "kako", je pravilno "kot": Kot je najavio, ćedu gosti dojti jur jutro.
680, 667, 1412, 1447Kot smo čuli, će izložba biti otvorena stoprv na jesen.
Došao je navečer, kot dogovoreno.
Ufam se, da se u budućnosti kod ovoga problema nećeš morati tako mučiti kot do sada.
Kod ulaza je veliko stablo.
lična povratna zamjenica "si" (sebi)Kad je majka išla mimo škole je čula, kako si dica lipo jaču.
Kad bi istu rečenicu rekli prez povratne zamjenice ili refleksivnoga pronomena "si", se ne bi minjalo značenje. Prez problema ada moremo izostaviti zamjenicu "si", a rečenica bi onda glasila ovako:
Kad je majka išla mimo škole je čula, kako dica lipo jaču.

Na gradišćanskohrvatskom jeziku preveć hasnujemo pronomen "si".

Većkrat pronomen "si" služi daljnjoj informaciji:
Ja ću si kupiti košulju. To znači da ću za sebe kupiti košulju, a ne za prijatelja.
Kad bi rekao: Ja ću kupiti košulju, onda nije odredjeno, ki će nositi tu košulju. Tu košulju morem nositi ja, ali i moj prijatelj ili bilo ki drugi.

Sljedeća rečenica je opet jasna i prez pronomena "si", i to: Otklenut ću vrata. Jasno je da ću sebi otklenuti vrata, zato nam nije potriban pronomen "si" u formulaciji: Otklenut ću si vrata.

"Si" je skraćena forma zamjenice "sebi" i stoji u dativu. Kade se ne budemo mogli odlučiti, je li ćemo hasnovati zamjenicu "si", ćemo ju nadomjestiti punom formom "sebi", i laglje ćemo se odlučiti. Nijedan ne bi špontano rekao:
Otklenut ću sebi vrata, nego: "Otklenut ću vrata".
475"Marko si je otpisao zadaću, zato ga je učitelj ukarao." (Dovoljno je reći: "Marko je otpisao zadaću, zato ga je učitelj ukarao.")
Našli su si konje na paši: "si" upućuje na to, da su konji njevi.
Skuhat ću si objed: sebi samoj/samomu ću ga skuhati.
zamjenice "ki, ko, ka" i "čiji, čije, čija"Med odnosnimi ili relativnimi zamjenicami "ki, ko, ka" i "čiji, čije, čija" postoji razlika. Iako su one iste kotno upitne/interogativne zamjenice, one ne služu za pitanje, nego u zavisni rečenica povezuju glavni i zavisni dio rečenice.
U gradišćanskohrvatskom jeziku se zamjenica "ki" forsirano upotribljava i na mjestu, kamo bi slišila zamjenica "čiji": Ovo je familija Kratić, ke stan je zvana varoša. Pravilno konstruirana rečenica glasi ovako: Ovo je obitelj Kratić, čiji stan je zvana varoša. Zamjenica "čiji" upućuje na vlasničtvo ili prijeklo. Obitelj Kratić je vlasnik stana, zato hasnujemo zamjenicu "čiji". Kad je govora o vlasničtvu, hasnujemo pronomen "čiji", a ne "ki".
Pronomen "ki, ko, ka" ćemo upotribiti u oni slučaji, kad nije govora o vlasničtvu: Ovo je moj prijatelj, ki je bio u Kanadi.
464, 465, 466, 1396Na sastanku je govorio Ivan, čiji prijedlog je bio jako radikalan. (Prijedlog je bio Ivanov, zato: "čiji", a ne "koga".)
Petar, čiji roditelji su rano umrli, se je skrbio za svoju braću. (Pitat ćemo: "Čiji roditelji su rano umrli?" - a ne:
"Koga roditelji su rano umrli?")
Kitice, ke si mi donesao za rodjendan, su se uvenule.
dupla negacijaKad na nimškom jeziku ne postoji dupla negacija, čuda puti na gradišćanskohrvatskom jeziku zabimo negirati dvakrat: Od nijednoga potribujem milost.
Iako neodredjene zamjenice "ništ(a), nijedan, nigdor, nikakov, ničiji" jur same po sebi negiraju, je ipak potribno negirati još jednoč.
Pravilno prethodna rečenica glasi:
Od nijednoga ne potribujem milost.
469, 1292, 1293, 1295, 1297Ti s ničim nisi zadovoljan!
On na nijedno pitanje ne zna odgovoriti.
Ne vjeruj njemu nikada.
Na sastanku se nije razgovaralo o nijednom problemu.
subjekt se slaže s predikatomKad u rečnici imamo već subjektov različnoga roda, smo konfrontirani s problemom, s kim subjektom se neka slaže predikatna rič. Sljedeća rečenica nij problem: Ditić i kucak su bili trudni od bižanja i igranja. Pokidob da su ditić i kucak muškoga roda, su i predikat i predikativni adjektiv u muškom rodu. Analogno ćemo postupati kod ženskoga roda: Majka i kćer su imale skupnu spavaću sobu.
Problem nastaje kod sridnjega roda: Dite i janje su se igrali u blizini loze. Kod sridnjega roda predikat stavljamo u plural muškoga roda: Kazališće i sveučilišće su u augustu zatvoreni/zaprti.
Kako riješiti problem s već subjektov različnoga roda? Predikatna rič mora u ovom slučaju biti u onom rodu, u kom je najbliži subjekt. Konkretno: Polja i loze su zelene. Ovo pravilo valja za ženski i sridnji rod: Polje je sridnji, a loza ženski rod.
Ako jedan od subjektov ima muški rod, se predikat redi po muškom rodu: Potoki i rijeke su dužički.
1158-1172Plaže i hoteli uz morje su lipi.
Grojze i orihi su zreli.
Š tudenti i študentice su položili ispite.
čestitati s prijedlogom "k"čestitati nešto, čestitati na čemčestitati s prijedlogom "k"Većina pogriškov, ke nam se nameću kod pisanja ili pri govoru, imaju svoj izvor u nimškom jeziku.
Tako čestitamo k nečemu, kad u nimškom jeziku velimo "zu etwas beglückwünschen".
Pokidob da nam nimški jezik mnogokrat služi kot baza, preuzimamo prijedlog "k", ki u hrvatskom jeziku ne čini idimatsku cjelnu s glagolom "čestitati".
Kad čestitamo, čestitamo nešto ili na čem:
Ako je gdo nastao magistar, čestitamo na sponziji!
Ako je gdo dostao kakov časni znak, čestitamo na odlikovanju!
Ako je gdo nastao 25 ljet star, čestitamo rodjendan!
Ako gdo ima god, čestitamo imendan!

Prijedlog "k" je deplaciran uz čestitke. On sliši glagolom gibanja ili kretanja: Približio se je k njoj.

Prijedlog "k" označuje i vrime, kada se nešto dogadja:
K večeru su zaklenuli vrata.
Patrijarh je čestitao Vazam papi.
Došla je k nam.
K Božićem ćemo si spraviti stan.
vrnuti (se)vrnuti (se) najzadVeleposlanik se je vrnuo najzad iz inozemstva.
Kad bi se gdo mogao vrnuti najper, bi se mogao vrnuti i najzad. Glagol vrnuti (se) implicira, da človik dojde dojde opet na mjesto, ko je bio ostavio ili da je nešto vrgao onamo, odakle je zeo. S ličnom povratnom zamjenicom "se" izražavamo, da se radnja odnaša na subjekt.
Namjesto "vrnuti se" velimo ponekad najzad dojti. "Najzad dojti" je doslovni prijevod nimških riči "zurück kommen, zurück kehren". Namjesto "vrnuti" velimo ponekad najzad dati, ada "zurück geben".
Ovi germanizmi su u gradišćanskohrvatskom jeziku dost udomaćeni, ali to ne znači da ne bi mogli hasnovati lipšu i u jezičnom smislu bolju varijantu, naime "vrnuti (se)", prispiti onamo, odakle smo prošli ili vrć onamo, odakle smo zeli.
Dužnik je vrnuo vas svoj dug, podmirio ga je korak po korak.
Vrnula se je u svoje rodno mjesto.
Š½ena mu je prošla, ali mu se vrijeda vrnula.
ide za toide za toNažalost nije moguće gradišćanskohrvatski jezik potpuno očistiti od germanizmov, ali moramo biti pripravn zbaviti ih se.
"Ide za to" nije hrvatska fraza, nego germanizam: "es geht darum".
Njemu ide za to, da na vrime dospene u varoš, sve drugo mu je svejedno. Ovu rečenicu bi lako mogli formulirati prez germanizma: Njemu je važno, da na vrime dospene u varoš, sve drugo mu je svejedno.
Druga mogućnost je: Jedina želja mu je, da na vrime dospene u varoš, sve drugo mu je svejedno.
Smisao rečenice odredjuje, kako formulirati rečenicu i tako nadomjestiti germanizam "ide za to".
Novomu predsjedniku ide za to da bude obljubljen kod naroda.
U duhu hrvatskoga jezika je sljedeća formulacija:
Novi predsjednik si želji biti obljubljen kod naroda.
Društvu ide za to, da zadovolji svoje člane.
Ovu frazu moremo nadomjestiti ovako: Cilj društva je, zadovoljiti svoje člane.
Poznati pisac je napisao novi roman. Njemu ide i za to, da se prodaju mnoge knjige.
Sljedeća formulacija bi mogla nadomjestiti germanizam:
Poznati pisac je napisao novi roman i nakana mu je, prodati mnoge knjige.
odlučno/odlučujućeDa bi bio uspjeh siguran, je bilo odlučno, organizirati dobar orkestar.
Pridjev/adjektiv "odlučno" je u prethodnoj rečenici krivo hasnovan. U ov kontekst bi slišila rič "odlučujuće". Pravilna konstrukcija je ova: Da bi bio uspjeh siguran, je bilo odlučujuće, organizirati dobar orkestar. Rič "odlučujuće" je particip, ki vrši službu pridjeva.
Namjesto riči "odlučujuće" je bolje reći: važno ili mjerodavno.
Kade je moguće, ćemo ubajti particip.
Čuda bolje gluši rečenica ovako: Za siguran uspjeh je bilo mjerodavno organizirati dobar orkestar.

Odlučan more biti samo človik. Kad je človik odlučan, je energičan ili rezolutan. Negdo more odlučno i postupati, ili pak energično ili rezolutno.

Riči "odlučujuće" i "odlučno" nisu identične u značenju.

Kad "odlučujuće" moremo nadomjestiti s ričju "važno" ili "mjerodavno", nije moguće reći "odlučno". Kad moremo "odlučno" nadomjestiti tudjicami "energično" ili "rezolutno", nije moguće reći "odlučujuće".
Subvencija je bila odlučujuća/mjerodavna/važna za opstanak društva. (Subvencija ne more biti energična, odlučna)
Pokidob da je odlučno postupao, je mogao riješiti problem. (Bio je rezolutan/energičan.)
Ne postupaj odlučno u odlučujućem hipcu, moglo bi ti naškoditi.
ali/iliU gradišćanskohrvatskom jeziku se dva vezniki/dvi konjunkcije "ili" i "ali" čudakrat jednako upotribljavaju, pred svim u govornom jeziku. Ali i u mediji se ove dvi riči slabo razlikuju.
Praktičan primjer je sljedeća rečenica:
耠emo pisati članak, ali gledati televiziju?"
"Ali" u ovom slučaju ne odgovara. Kad zibiramo med različnimi mogućnosti, kad sklapamo rečenice s alternativnim sadržajem, moramo hasnovati "ili".

Konjunkcija "ali" izražava sadržaj, ki je suprotan očekivanju:
Zaškurilo se je, ali nisu nažgali sviću.
Konjunkcija "ali" upućuje na kontrast, zato govorimo o suprotnom vezniku, a konjunkcija "ili" potribuje odluku med dvimi ili već mogućnosti. Ona se kot rastavni veznik javlja pri nabrajanju alternativnih sadržajev.
1350, 1351, 1355, 1359Gdo će mi pomoći, Jandre ili Evica? (dvi alternative)
Čuo sam, da je folišnjak, ali to ne morem vjerovati. (jedan rečenični dio se suprotstavlja drugomu)
Dojt ću na pohod danas ili zutra (dvi potpuno ravnopravne mogućnosti).
Marica je u crikvi bila vrla, ali Petar ne. (Pokidob govorimo o kontrastu, hasnujemo suprotni veznik "ali". Marica je bila vrla. Petar je bio zločest. Dvi suprotne činjenice smo povezali konjukcijom "ali".)
prez daNimške konstrukcije nam u gradišćanskohrvatskom jeziku ne glušu tudje, ali nisu u duhu jezika. Za svaki germanizam postoji izlaz.
"Tako smo se dobro zabavljali, prez da smo upamet zeli, kako kasno je."
Formulacija "prez da" je doslovni prijevod nimškoga izraza "ohne zu".
Namjesto "prez da" moremo hasnovati: "a da/tako da/a/premda/iako", a pak negirati rečenicu. Ada: "Tako smo se dobro zabavljali, a da/tako da/a nismo upamet zeli, kako kasno je.
Moram napisati sastavak, prez da imam pravu temu. "Prez da" ćemo nadomjestiti boljom alternativom: Moram napisati sastavak, premda nimam pravu temu/iako nimam pravu temu.
Profesor me je spitkovao a da/tako da nisam upamet zela, da me ispituje.
Počelo je za njega važno vrime, a da to nije znao.
dati za mislitiIdiomi su fraze ili osebujni izrazi jezika, ke ne moremo doslovno prevesti na drugi jezik. Svaki jezik ima svoje jedinstvene fraze, ke postoju samo na tom jeziku.
Na naš gradišćanskohrvatski jezik dostkrat prevodimo fraze iz nimškoga jezika. Tim zanemarujemo vlašće idiome, a importiramo germanizme.
"Dati za misliti" je nimška fraza "zu denken geben": Š tao je u novina da je nešto ljudem "dalo za misliti".
Tu nimšku frazu moremo izraziti u našem jeziku kot navedeno u rubriki "primjeri".
Zavisno o stilu i kontekstu ćemo pak hasnovati formulaciju, ka se najbolje uklapa u kontekst. Ali prvo je potribno, osloboditi se nimških okovov.
To je za mene bio impuls da počnem misliti.
ili:
To je u meni zbudilo misao.
ili:
To me je ganulo, tako da sam počeo misliti.
ili:
To je u meni prouzrokovalo misli.
ili:
To me je potaknulo na premišljavanje.
ili:
Tako su se u meni počele radjati misli.
čisti instrumentalČistim instrumentalom moremo izraziti način, kako i čim smo nešto postignuli. Nažalost umjesto čistoga instrumentala hasnujemo mnogokrat prepozicije, prijedloge: kroz, putem i pomoću. Nimški jezik ljubi prepozicije, zato nam se nameću još i onda, kad govorimo hrvatski.
"Putem pisma su obnovili prijateljstvo."
Čisti instrumental je bolja varijanta, ada: Pismom su obnovili prijateljstvo.
"Pomoću laži se ne dostiže cilj."
Čisti instrumental je bolja varijanta, ada: Lažju se ne dostiže cilj.
"Kroz zadaće se vježba."
Čisti instrumental je bolja varijanta, ada: Zadaćami se vježba.
U hrvatskom jeziku je čisti instrumental garant za lip stil.
232, 234Laserom se da i operirati.
Razgovorom su odstranili nesporazum.
Strpljivošću smo dostignuli perfektan rezultat.
trgovački/trgovinski/tržišniSve tri riči su pridjevi, adjektivi i imaju posla s trgovanjem. Ipak se svaka rič ima svoj poseban kontekst. "Trgovački" se odnosi na trgovce, "trgovinski" na trgovinu, a "tržišni" na tržišće. Trgovčki know-how je potriban u trgovinskom svitu, da bi se trgovac mogao probiti u tržišni okviri.Trgovački centri (ako se stavlja teč€˜išće na trgovce)/trgovinski centri (ako se stavlja težišće na trgovinu) su nastali jako popularni.
Trgovinski deficit države raste i nadalje.
Tržišna vridnost akcijov se je znatno smanjila.
zadnji i poslidnjiZadnji i poslidnji moru biti sinomimi, iako poslidnji ne mora obavezno biti zadnji. Poslidnji je on/ona/ono na kraju reda. To je i zadnji, ali zadnji more biti i odzad, ča poslidnji ne more biti: Kucak si je naranio zadnju čampu (ne poslidnju). Poslidnji sud je konačni, ada zadnji sud, za kim već nijedan neće slijediti. "Poslidnji sud" je konkretan pojam. Poslidnji modni hit je najnoviji, ali ne mora biti zadnji. Poslidnji more prethoditi i nečemu sadašnjemu: Poslidnju knjigu je pisao na temu dičjega odgoja, najnoviju na temu roditeljske skrbi. Konstrukciju "u zadnjem vrimenu" hasnujemo već u razgovornom jeziku, književna verzija je "u poslidnjem vrimenu".Poslidnji put smo se vidile u maju (ne zadnji put).
U maju smo se vidile zadnji put, potom je umrla.
Zadnja svića na biciklu ti ne sviti (ona odzad).
Poslidnje mjesto na tablici je istovrimeno i zadnje (za njim ne slijedi nijedno drugo, a ono je zadnje u redu)
potribovati/upotribiti, -ljavatiKad potribujemo nešto, kanimo nešto.
Kad upotribljavamo nešto, hasnujemo nešto.

Glagol "potribovati" je vezan uz potribovanje, kad mi je nešto potribno.
Glagol "upotribiti, -ljavati" je vezan uz upotribljavanje ili upotrebu. Neki predmet je upotribljiv, ako ga moremo hasnovati. Kad je dugovanje upotribljeno, je gdo jur baratao s njim.
Ja potribujem, da se dogovori držu.
Ja rado upotribljavam maslinovo ulje.
konstrukcija glagol + imenicaMnogokrat moremo glagol + imenicu izraziti samim glagolom, na priliku: postaviti pitanje > pitati, obaviti djelo > udjelati, načinjiti pauzu > pauzirati, peljati razgovor > razgovarati se, imati strah > bojati se, napraviti sliku > slikati, dati mira > mirovati itd.
Hrvatski jezik je glagolski jezik. To znači, da se preporučuje u duhu jezika, hasnovati glagole, kade je nek moguće!
Oni su načinjali šalu na njegov račun > Oni su se šalili na njegov račun.
Načinji konac tomu teatru > Dokonjaj ta teatar.
Laglje je peljati boj, nego angažirati se za mir > Laglje je vojevati se, nego angažirati se za mir.
Ja imam pomilovanje s ditetom, ko su starji zlostavljali > Milujem dite, ko su starji zlostavljali.
Neka mi davati krivicu > Ne krivi me!
lična povratna zamjenica "se"Ličnu povratnu zamjenicu "se" hasnujemo, kad kanimo izraziti, da subjekt na sebi vrši čin. U tom slučaju je subjekt istovrimeno i objekt: On se brije, ona se šminka, mi se češemo. Povratna zamjenica "se" je pak dio glagola. Refleksivni glagoli su intranzitivni i ne otvaraju mjesto objektu, ar to prepričuje zamjenica "se". Objekt ada nije izrečen. Na priliku: Ja sam se nasmijala.
Novine su pisale: Človik je jedino stvorenje, ko zna začrljeniti! U ovoj rečenici fali refleksivna zamjenica "se", ako je mišljeno, da človičji obraz more poprimiti rumenu farbu, i to sam od sebe. Zato kad u rečenici fali pvratna zamjenica "se", glagol "začrljeniti" potribuje objekt. Ali ta objekt nije izrečen. Rečenica je izgleda uzeta iz standardnoga jezika, u kom nisu svi glagoli povratni, ki su povratni u gradišćanskohrvatskom jeziku. U gradišćanskohrvatskom jeziku SE PLAČEMO, a u standardnom jeziku ljudi "znaju" PLAKATI i prez povratne zamjenice "se".
457, 557, 558, 559, 560, 561, 562Polja su se zazelenila.
Otac se je razjadao.
Ja sam se začrljenila.
Konačno se je naspao.
Majka se preveć skrbi za svoju dicu.
složeni glagoliSloženi glagoli obično imaju dvi osnove, prva je obično prilog, a druga glagol: najper proteći, skupa svezati. kraj obrnuti se. Oni su nastali prijevodom složenih riči iz dominantnih tudjih jezikov, osobito iz nimškoga i ugarskoga. Koč more biti i imenica u akuzativu povezana s glagolom. To je pak sraslica, na priliku: očimetati ili zbogomdati, diozeti.
Namjesto germanizmov, van stati ili najzad dati/dojti, bi se tribali odlučiti za hrvatske varijante: podnositi i vrnuti (se).
1950, 957, 958Ako znaš zbrojiti jedan pak jedan, te već ne tribam uputiti! - prilog skupa na dobrobit jezika moremo mirno izostaviti.
Digni ruke! - prilog gori nije potriban.
Ja sam upala. - pokidob da još nijedan nije gori upao, ne tribamo ni doli upasti.
Betežnik je zeo vračtvo. - nije je nutar zeo.
Mi smo zaslužili veliku svotu. - namjesto nutar zeli smo...
slavski genitivAko kanimo formulirati rečenicu sa slavskim genitivom, nam je prvo potriban prelazni ili tranzitivni glagol sa svojstvom valentnosti, da je ada u stanju vezati uz sebe objekt. Glagole, ki nastupaju u kombinaciji s objektom ili objekti, zovemo objektne glagole. U negaciji moremo objekt u akuzativu zaminiti genitivom, a da se ne minja poruka. To svojstvo je tipično za slavske jezike.
Na priliku: Nimam pinez, namjesto: Nimam pineze.
Nije pio vina, namjesto: Nije pio vino.
Ne znam točnijega, namjesto: Ne znam točnije.
556, 1210, 1297NIje vidio izlaza, namjesto: Nije vidio izlaz.
Nisam joj dala kruha, namjesto: Nisam joj dala kruh.
Nimam vrimena, namjesto: Nimam vrime.
vezničke riči "ki" i "čiji""Ki" i "čiji" su ili upitne ili odnosne zamjenice. One moru stati i na početku relativne rečenice. U ovom slučaju one povezuju rečenične dijele, zato fungiraju kot vezniki, ki pomažu ugradjivati jednu rečenicu u drugu.
Odnosni pridjev "čiji" u gradišćanskohrvatskom jeziku sve već zanemarujemo, zato zamjenicu "ki" u svoji različni obliki forsirano upotribljavamo: Pohodili smo obitelj Kratić, kih stan je zvana varoša.
Rečenicu pravilno moremo konstruirati i s odnosnim pridjevom "čiji" ovako: Pohodili smo obitelj Kratić, čiji stan je zvana varoša.
Kad je govora o vlasničtvu, se predlaže hasnovati odnosni pridjev "čiji", i to za živo i neživo.

Pronomenom "ki" ćemo ugradjivati rečenice jednu u drugu, kad ne bude govora o vlasničtvu. Na priliku: Ovo je moj prijatelj, ki živi u Kanadi.
455, 462, 464, 465, 466, 1388, 1396Na sastanku je govorio Ivan, čije potribovanje je bilo radikalno. (Ivanovo potribovanje) ili ča se manje predlaže: Na sastanku je govorio Ivan, koga potribovanje je bilo radikalno.
Evica, čiji roditelji su rano umrlli, se je skrbila za svoju braću. (Evičini roditelji) ili manje elegantno: Evica, ke roditelji su rano umrlli, se je skrbila za svoju braću.
Ovo su divičice, čija mama je učiteljica. Ili:Ovo su divičice, kih mama je učiteljica.
Pišem sastavak, ki mora biti gotov do zutra.
Prva kitica, ka raste u protuliću, je visibaba.
Dite, ko mnogo spitkuje, je mnogokrat roditeljem na ter,
momčad: momčadi ili momčade u pluralu?momčadimomčadeImenica ženskoga roda "momčad" ponekad stvara probleme, kad je potribno deklinirati ju. Kakov je nje plural? "Momčade" ili "momčadi"?
Imenice ženskoga roda, ke završavaju na konsonant, na priliku, skrb, pomoć, zapovid, bol, ćut, vist, obitelj se dekliniralu po vrsti i. To znači, da one u množini zvama u dativu završavaju svenek na "i". U dativu imaju nastavak "-am". U jednini imaju u instrumentalu "-u, -ju, om". U ovu kategoriju sliši i rič "momčad".
Mi moreš nabrojiti nekoliko najboljih nogomentnih momčadi svita?
355, 356Garantiramo svim momčadam lip boravak u hotelu.
Obetežalo je polovicu momčadi.
S iscrpljenom momčadom se ne da dobiti.
Koliko momčadi će sudjelivati pri naticanju?
On se trenira kod bečanske momčadi.
rasti: rastao ili rasao?rastaorasaoKod glagola "rasti", koga ubrajamo u prvi razred, završava osnova na -st, ka je prešla u infinitiv -sti. Ali samo u muškom rodu jednine se je očuvalo osnovno"t" za razliku od ženskoga roda, kade fali "t". Pravopisne posebnosti imaju mnogokrat dug razvitak.

Trava je rasla kot nora, tako da sam morala stalno kositi.
On je brzo rastao.
602, 603Izvoz je rastao brže nego uvoz.
Moja plaća nije dovoljno rasla.
cimitor, cukorcimitora, cukoracimitra, cukraImenice cimitor, cukor, kantor, ambasador, televizor su tudjega porijekla. Sufiks -or ili -tor ostaje i pri deklinaciji. Nije moguće izostaviti suglasnik "o".
Bila sam na cimitoru poljati kitice.
Nisam ti cukora u kavu!
Zač nije moguće reći "cukra/cimitra"?Nije zdravo jisti preveć cukora.
Kad na većer hodiš po cimitoru, ćutiš neobičan mir u sebi!
Pokopali smo bivšega kantora na novom cimitoru domaćega sela.
me ča veseli ili se čemu veselim?veselim se čemuGlagolu "veseliti" dodajemo povratnu zamjenicu "se", ali on s tim ipak nije pravi povratni glagol, ar se na njem ne vrši neka radnja. On opisuje stanje nekoga človika ili neke živine. Zato je "veseliti se" glagol stanja. Pokidob da ada nima sve karakteristike povratnoga glagola, ga zovemo nepravi povratni glagol.
Gdo se veseli, on je u dobrom raspoloženju, pun entuzijazma i radosti. Nešto ugodnoga je prouzrokovalo radosno stanje. Ali človik ili živina se ne veselu zbog čega, nego čemu. I zato velimo na priliku: Veselim se tvojemu velikomu uspjehu. Po mustru nimškoga jezika čujemo i sljedeću konstrukciju: Veseli me ... To je nimški kalk (engl. i franc. calque). Sintaktička struktura nimškoga jezika je importirana u hrvatski jezik po nimškoj konstrukciji "es freut mich". Hrvatska verzija je: Veselim se, da je došlo mnogo ljudi ili Veselim se velikoj množini ljudi.
527, 558Veselimo se vašemu pohodu!
On se veseli, da se je ugodala kooperacija.
Veselit će se, kad dučuje, da sam položila ispit.
Ne veseli se prezaran njegovomu uspjehu!
Kucak se veseli pečenji.
kut/nugaoKut nastaje od dvih pravcev, ki se križaju. Ono, ča med sobom zatvaraju, izgleda kot vrh, a to je kut. Tako postoji šiljasti, tupi i pravi kut u matematiki. Površina kuta je iznutra. "Prlje su učitelji zločestu dicu slali u kut."
Kad na priliku na križanju dvi ulice skupa dojdu, se stvara nugao. Kad se dvi strane čega dodirnu, isto govorimo o nuglu. "Strefila sam ju na nuglu." Nugao je vanjski dio, a kut nutarnji dio površine.
Dite se je udrilo na nuglu stola.
Na nuglu križanja stoji prometni znak.
Š kolar mora poračunati, koliko stupnjev ima kut.
On ju je prognao u kut, da ne bi mogla pobignuti.
spoznati/upoznatiU svakidanjem govoru skoro ne razlikujemo med: upoznati i spoznati. Ipak med ovimi dvimi riči postoji razlika.
Ako mi negdo predstavi nekoga človika, onda me je upoznao s tim človikom. Ali ne morem reći da sam spoznao njegov karakter. Človika moramo duglje poznavati, da mu spoznamo i prepoznamo naturel. Stoprv kad znamo, kako se u pojedini situacija ponaša i kako reagira i kad smo upoznali njegove pozitivne i negativne strani, njegov karakter, moremo reći, da ga dobro poznamo.

Ako me je prijatelj prevario, prehinjio, a ne bi to bila nikada očekivala, velim:
Sad sam ga spoznala! Ili: Sad sam prepoznao njegov pravi (himbeni) karakter!
"Spoznati" nekoga človika ada more imati i negativan prizvuk. Kad "upoznamo" človika, čujemo njegovo ime, ali o njegovom karakteru ništa ne znamo. Bliže upoznat ćemo ga stoprv u razgovoru, kad se budemo duže znali.
Spoznanje je razumivanje, uvid, koga človik ima u nešto.

Ako nešto krivo učinim, a potom uvidim moju pogrišku, velim:
Spoznala sam, da sam krivo postupala.
Čim smo se upoznali, smo išli u kavanu.
Nije kanila spoznati/uviditi svoju krivicu.
Spoznala sam, ča znači živiti.
Upoznala sam svojega muža na tečaju.
pečnja/pečenje"Pečnja" je glagolska imenica stvorena od glagola peći. Neka sirova hrana se peče uz djelovanje ognja dokle je ispečena. Hrana se izlaže ognju. "Pečnja" je postupak, akt, "Pečenje" nije postupak, nego pečeno meso, pečenka, ko serviramo za vičeru ili objed.
U standardnom jeziku ne razlikujemo med pečenjem hrane i pečenkom/pečenicom. Hasnuje se "pečenje" i za pečeno meso i za postupak pečnje.
Na Novo ljeto za objed tradicionalno jimo svinjsko pečenje.
Ne jim rado janjeće pečenje.
Pečnja na malom ognju je sve popularnija, ar meso nastaje meklje.
Pečnja govedjega duglje dura nego pečnja pipleta.
prebiti/probitiObadva glagoli i "prebiti" i "probiti" su nastali od ishodnoga nesvršenoga/imperfektivnoga glagola "biti-bijem". Derivirani prefiksacijom su nastali svršeni/perfektivi: pre+biti i pro+biti. Tim se je u prispodobi s ishodnim glagolom preminilo i njevo značenje. Prefiks kod glagola u pogledu na značenje igra veliku ulogu. Pefiks pre- u našem slučaju znači a) razvaliti nešto tako da se udri po njem i b) vršiti radnju prelazeći preko čega. Ad a) Oni su prebili zid = zrušili ju. Ad b) Policija je prebila razbojnika = jako ga je stukla, zmlatila. Prefiks pro- za "probiti" znači a) djelovanjem dostignuti prolaz i b) trudom postignuti uspjeh: figurativni smisao. Ad a) Kumaj su se probili krez snig. Ad b) Divojka se je probila kod starjih, ki su joj pak ispunili želju.
"Probiti" se u gradišćanskohrvatskom jeziku javlja s refleksivnim pronomenom "se".
616, 932, 942, 943Vojni zrakoplov je prebio zvučnu zid.
Nje glas je prebio noćnu tišinu.
Nogometna momčad se je probila na drugo mjesto tablice.
Zahvaljujući ekscelentnoj reklami se je novi šampon probio na tržišću.
rič: ričju/ričom (sg.) ili riči (pl.) u instrumentaluS njegovomi riči nas je potukao.S njegovomi ričami nas je potukao"Rič" je imenica, ka u nominativu jednine završava na konsonant. Nju dekliniramo po i-deklinaciji. To znači, da su nastavki u jednini u genitivu, dativu i lokativu -i. Instrumental za rič glasi RIČJU (ili ričom). Prednost ćemo dati nastavku -ju: Niti s jednomjedinom ričju (ričom) se nije opravdala.
I u množini "rič" ima nastavke -i, zvana u dativu: ričam.
Ne vjerujem tvojim ričam. S njegovimi oštrimi riči nas je potukao. "Ričami" je oblik, ki u gramatičkom pogledu ne postoji.
355, 356, 359Za njegovimi riči se krije nezadovoljstvo.
S kom ričju bi opisala tvoje trenutno stanje?
Ne pripiši preveliko značenje nje ričam.
Samo s lipimi riči ga moreš preminiti.
urednički/uredski/uredniSvi tri pridjevi imaju u sebi "ured". Ured je biro, u kom se obdjeluju administrativni posli. Ali kod naših pridjevov sufiksi -nički, -ski i -ni odredjuju značenje.
"Urednički" se odnosi na urednike, ki uredjuju noveine, časopise i knjige. Njev posao je zibrati, odobriti i objaviti tekste, Urednički posli su posli novinara, žurnalista.
"Uredski" se odnosi na "ured", na kancelariju. Tako je uredski materijal sve ono, ča je potribno u birou.
"Uredni" se odnosi na uredbu ili red. Uredan more biti človik, ar mu je važana uredba. On je točan i brižno obavlja svoje posle.
To znači, da se ovi tri pridjevi ne moru hasnovati kot sinomimi, nego se točno mora razlikovati njevo značenje.
On je odgovoran za urednu dokumentaciju.
Uredski savjetnik je činovnik, ki je načinjio karijeru u službi.
NIvinam je potriban urednički team.
dvoljetni/dvaljetni/dviljetnidvoljetnidvaljetni, dviljetniSloženi pridjev "dvoljetni" je skupa zrastao od broja "dva" i od imenice "ljeto". Ove dvi osnove se povezuju spojnikom "o", a rezultat je "dvoljetni". Analogno se postupa s "tri" i "četiri": dvoljetni, troljetni i četveroljetni. Sufiks -ni obično ima pridjev za prvu osnovu. U našem slučaju se redni broj "dva" ponaša kot pridjev.
Na priliku: Započela je dvoljetni studij.
912Ostavila ga je po četveroljetnoj vezi.
Naredili su mu troljetnu terapiju.
Dvoljetna koalicija se je raspala zbog medijskoga pritiska.
stariti/staratiOn je postario.On je postarao.On, ki je star, je ostario, a pred tim je morao stariti. Svaki starac, svaka starica su u kasni ljeti svojega žitka.
Stariti nima veze sa staranjem. Verbum "starati" je refleksivan, to znači, da ga prati refleksivni pronomen "se". Kad se gdo stara o kom, onda se on skrbi za njega. Ali to ne znači, da se moremo starati samo o starcu ili starici,
557, 558Človik mora stariti, da bi nastao mudar.
Ako se za koga marim, onda se staram o njem.
Ne ćutimo, da starimo.
Kad neka osoba nije u stanju, starati se sama o sebi, joj je potriban skrbnik.
kada "se" zaminiti s naglašenim "sebe"?Povratne glagole prati povratna zamjenica "se". Tim je odredjenomu glagolu dano dodatno značenje. Ali nisu svi povratni glagoli pravi. Pravi su samo oni, ki izriču, da se radnja vrši na vršitelju, da je ada subjekt istovrimeno i objekt. Na priliku: Ja se vidim u zrcalu. Prrave povratne glagole prepoznajemo tako, da povratnu zamjenicu "se" moremo nadomjestiti s naglašenim oblikom "sebe".
Kod nepravih povratnih glagolov "se" ne moremo zaminiti s naglašenim oblikom "sebe". Nepravi povratni glagoli opisuju radnju ili zbivanja u prirodi ili kod ljudi: Dani se. Bojim se. Ne moremo reći, da sebe dani ili da ja sebe bojim.
558, 559Svenek se (sebe) umivam mrzlom vodom.
Skrbim se za tvoje dobrostanje (nepravi povratni glagol: skrbiti se)
Dite se igra koncentrirano. (nepravi povratni glagol: igrati se) Lesica se (sebe) hrani i šumskim sadjem.
Gledam se (sebe) u zrcalu.
imena na -cki i -ski"Labudovo jezero" od Čajkovskoga"Labudovo jezero" od ČajkovskijaImena, ka završavaju na -ski ili -cki, se po gramatičkom zakonu dekliniraju po pridjevskoj/adjektivnoj deklinaciji, i to ovako: Čer sam bio u operi i sam vidio balet "Labudovo jezero" od Čajkovskoga.
Krivo bi bilo, deklinirati obiteljska imena: Čajkovski, Dostojevski, Kreisky, Vranitzky, Poljanski, Zrinski itd. po muškoj deklinaciji.
Gdo vlada ruskim jezikom, onomu je poznato ovo gramatičko pravilo. To je ujedno dokaz, da med slavskimi jeziki postoju paralele.
400Od bivšega saveznoga kancelara Vranitzkoga u zadnjem vrimenu nismo već ništa čuli.
Mojemu prijatelju Majakovskomu nije pravo spomenuti njegove zasluge.
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu je pravo muzičko svetišće.
Trockomu su pikom za led raskolili glavu.
početi i početi seJa ću početi umivati se.Je pravilno reći: "Ja ću se početi umivati?" ili morebit "Ja ću se početi umivati se?" ili pak "Ja ću početi umivati se?"
Da moremo dati odgovor na pitanje, moramo riješiti, je li je glagol "početi" povratni glagol, ki nastupa s ličnom povratnom zamjenicom "se" ili je nepovratni glagol. Kad subjekt vrši neko djelo na sebi, velimo na priliku:
Ivica se umiva.
Ili: Jelka se je počesala.
"Umivati se" i "počesati se" su povratni glagoli, ki nastupaju s povratnom zamjenicom "se".

Iako u gradišćanskohrvatskom jeziku "početi" mnogokrat tretiramo kot povratni glagol skupa s povratnom zamjenicom "se", je "početi" nepovratni glagol prez "se". Na priliku:
Počela je čitati, ili: Počeo je tancati.

"Početi" u kombinaciji s povratnim glagolom, na priliku "umivati se", formuliramo pravilno ovako: On je počeo umivati se. U razgovornom jeziku ćemo čuti: On se je počeo umivati. Ovde je povratna zamjenica "se" zašla na krivo mjesto i red riči je pobrkan.
Tako kot tretiramo "početi" tretiramo i "plakati", "sjesti" pak "učiti". U gradišćanskohrvatskom jeziku "se plačemo" i "sjedemo se" i "učimo se". Mirno bi mogli plakati i sjesti i učiti prez povratne zamjenice "se".
457, 475, 557, 558, 559, 560Predstava je počela u osmi, namjesto: Predstava se je počela u osmi.
Podučavanje će početi pravovrimeno, namjesto: Podučavanje će se početi pravovrimeno.
Počet ću učiti (se).
futur prvi i puni infinitivEvica je rekla: Danas ću još mojoj prijateljici u Zagrebu pisati pismo.
Učitelj je rekao: Ispravit ću domaće zadaće.

"耠u pisati" a i "ispravit ću" izražavaju budućnost. Jednoč imamo puni infinitiv, drugi put opet ne. A zač?

Kad pred glagolom stoji pomoćni glagol "htiti" u njegovi obliki "ću, ćeš, će itd.", nam je potriban puni infinitiv, ada "ću pisati". Ali kad pomoćni glagol "ću, ćeš, će itd." stoji za glagolom, onda ne pišemo puni infinitiv, nego: "ispravit ću". Izostavljamo skradnje -i.

Samo kod glagolov na -ći ne izostavljamo -i, nego pišemo puni infinitiv. Na peldu: Speći ću još danas dobar kolač.

Jeli ćemo izostaviti -i ili ne odvisi ada od pozicije pomoćnoga glagola.
580, 581On će odgovoriti na sva pitanja.
Ili: Odgovorit će na sva pitanja.
Mi ćemo pozvati prijateljicu.
Dogovorit ćemo se za vičeru.
kroz/krezNIje svenek potribno, hasnovati prepoziciju "kroz/krez".
Kroz nje riči je pripravila nazočne na meditaciju.
Ova rečenica je konstruirana po nimškom mustru. Ako izostavimo prepoziciju "kroz", rečenica glasi:
Svojimi riči je pripravila nazočne na meditaciju.
Čisti instrumental, ada prez prepozicije, zadovoljava sve jezične potriboće.
Za izražavanje sredstva ćemo se isto držati čistoga instrumentala. Njevom pomoću nam se je ugodalo izdati knjigu, a ne prepozicijom "kroz" ili "krez": Krez njevu pomoć nam se je ugodalo izdati knjigu.

Kako ćemo pravilno upotribiti prepoziciju ili prijedlog kroz/krez? Samo kad krez/kroz znači "s jednoga na drugi kraj", ada skroz ili "s jedne strani van, a s druge nutar", kad mislimo na vrime, u kom se nešto dogadja, u smislu "tokom".
Na priliku: Kad sam išao krez lozu, sam vidio vivericu.
"Krez" hasnujemo uz glagole gibanja ili kretanja kot u prethodnoj rečenici.
Kroz/krez moremo upotribiti i u prenošenom smislu skupa s glagoli gibanja: Prošli smo krez mnoge nevolje.
Kroz/krez hasnujemo za izražavanje vrimena, kad kanimo istaknuti dužinu vrimena: Gradišćanski Hrvati su krez stoljeća očuvali svoj jezik i svoje običaje.
672, 675Vlak se vozi kroz tunel.
Mrzlina mi ide kroz pratež.
Bila joj je vjerna sekretarica kroz mnoga ljeta.
Na putu kroz žitak človika drmaju mnogi vjetri.
od, iz, krez/kroz, prik, putem radija ili na radiju?Kad nas gdo pita, odakle smo čuli ovu i onu vist, ćemo mu znamda odgovoriti, da ju imamo od radija, iz radija, krez radio, prik radija ili putem radija.
Sve ove prepozicije hasnujemo u vezi s radijom. Ali nisu sve prikladne.
Ako velim, da sam čuo od radija, da će se vrime poboljšati, personificiram radio, ar normalno velim:
To sam čuo od Jelke, od Ivaca itd. Ali radio je aparat, a ne živo biće.
Ako velim, da sam čuo iz radija da će neko društvo održati svoju sjednicu, onda bi radio moglo biti mjesto/selo ili varoš, ar se veli: Marko je iz Trajštofa ili iz Gerištofa.
Nimška konstrukcija dominira u formulaciji:
Čuo sam krez radio, da je na priliku poglavar Gradišća pohodio Hrvatsku.
Nije ada pravilno reći "od radija", "iz radija" ili "krez radio".

Punim pravom ćete pitati, kako se pak pravilno konstruira rečenica s radijom kad je izvor informacije.

Znamo, da je radio sredstvo prenošenja pomoću elektromagnetskih valov, ki se emitiraju iz radio-štacijov. Putem našega radio-aparata, koga imamo doma, dostajemo informacije. Zato je pravilno reći:
Putem radija sam dočuo za zrakoplovnu nesriću.
Druga mogućnost da pravilno velimo, odakle smo dočuli najnovije visti, je:
Prik radija sam čuo, da je Austrijanki Elfriedi Jelinek dodiljena Nobelova nagrada za literaturu.
Treta mogućnost, pravilnu prepoziciju hasnovati je:
Slušam upravo zanimljivu emisiju na radiju.
Prik radija čujemo najnovija zbivanja u politiki.
Putem radija emitiraju i reklamu.
Na radiju ćete nas čuti.
priroda/natura/naravBio sam se šetati u prirodi.Bio sam se šetati u naravi.Obadvi riči "priroda" i "narav" moremo nadomjestiti ričom: natura. Ipak postoji med prirodom i naravom velika razlika. Mnogokrat se za prirodu veli narav, ča ali nije pravilno.

Priroda je materijalni svit okolo človika, svit životinj i biljkov, brigi i jezera, rijeke i morja, nebo i zemlja. A i človik je dio prirode. Priroda je živa i neživa. Sve ča živi, diše i se kreće, je živa priroda, na priliku ptice i ribe i svi drugi organizmi, živa bića. Neživa priroda su na priliku kameni i minerali, ali i voda i zrak.

Narav je človičja natura, njegov prirodjeni temperament i njegov karakter. Svaki človik je drugačiji. Jedan ima veselu narav, a moremo reći i da ima veseo naturel. Drugi je skroman i ozbiljan, treti je nagao ili zabljiv, četvrti je živ i agilan itd.

Rič narav ćemo upotribiti u vezi s človičjimi svojstvi. Kad budemo mislili na oblake, životinje, na cvijeće i na srebro, ćemo uključiti prirodu.
Umjesto riči "priroda" moremo reći "natura", a umjesto riči "narav" moremo istotako reći natura. Ali "priroda" nije "narav".
Bio sam se šetati i sam uživao lipotu prirode.
On ima naglu narav.
Dandanas je svakomu človiku važno, skrbiti se za prirodu,
Svaki zna, da je miroljubiv po naravi.
particip prezentaParticip prezenta služi skraćivanju relativnih ili odnosnih rečenic. Pritom je važno znati, da subjekt glavne rečenice i odnosne rečenice mora biti isti.
Na priliku: Kad su se vraćali domom, su se spomenuli da moraju još pisati karte. Elegantnije gluši ovako: Vraćajući se domom, spomenuli su se da još moraju pisati karte.

Upotribljavajući particip, nam se pred očima stvara i drugi imidž, druga slika o nekoj peršoni ili o nekom predmetu. Kad velimo da Marko govori i gestikulira, onda ga u duhu čujemo govoriti, a s druge strani ga vidimo i gestikulirati. Kako-tako vidimo jedno odvojeno od drugoga. Kad velimo da Marko gestikulirajući govori, onda ga vidimo govoriti, a pritom i gestikulirati. Obadva čini se stapaju u jednu cjelinu.

Samo nesvršeni glagoli imaju particip prezenta. Tretomu licu mnozine se dodaje nastavak -ći: na priliku pišu/pišući, piju/pijući, čitaju/čitajući. Glagolom, ki u prvom licu jednine završavaju na -im, a u drugom na -iš, dodajemo zvećega -eći: držim - držeći, hvalim - hvaleći, živim - živeći. Particip prezenta izražava, da se dva čini zbivaju istovrimeno.
591, 1945Kad se je razgovarao s manom, je gledao okolo naokolo, ali ne meni u obraz. S participom prezenta rečenica glasi ovako: Razgovarajući se s manom, gledao je okolo naokolo, ali ne meni u obraz.
On sidi i sluša radio: Sideći sluša radio.
Š etali su se po lozi držeći se za ruke.
particip prošliParticip prošlim stvaramo od infinitivne osnove i nastavka -vši ili -avši.
Na priliku je infinitivna osnova od "pogledati" pogleda-, a dodati moramo još -vši za particip prošli, ki pak glasi: pogledavši.
Particip prošli se stvara od perfektivnih, ada svršenih glagolov, na priliku: pročitati-pročitavši, otputovati-otputovavši, odgovoriti-odgovorivši.
Particip prezenta kaže, da se dva čini zbivaju istovrimeno, a particip prošli izražava, da je jedan čin prlje dokonjan nego drugi.
Na priliku: Rekavši to, prošli su. Prvo su ada nešto rekli, a potom su prošli, za razliku od sljedeće rečenice:
Čitajući pjesme, mislio je na svoju ženu. To znači, da je čitao i mislio na svoju ženu.

Upotribljavajući participe, moremo pokazati i dokazati lipotu i elegantnost jezika. Nimško "indem" mnogokrat prevodimo ovako: Prošao je tako da nas je pogledao, umjesto: Prošao je, pogledavši nas. "Ohne dass" najveć puti na hrvatskom jeziku prevodimo ovako: Zela je dar prez da se je zahvalila. "Prez da" je germanizam, koga particip prošli more lahko nadomjestiti, i to ovako: Zela je dar, ne zahvalivši se.

Iako particip prošli zapravo nije proširen u gradišćanskohrvatskom jeziku, zvana u Svetom pismu, ipak bi - kot smo to vidili - mogao očistiti naš jezik od germanizmov.
594, 1947Zagledavši divlju svinju, počeo je bižati za svoj žitak.
Uzevši u ruke dragocjeni kamen, pobignuo je iz zlatarnice.
Čudesno ozdravivši, povukla se je u kloštar kot koludrica.
glagolske imenice/nominalizacijaGlagolske imenice na gradišćanskohrvatskom jeziku preveć hasnujemo. Glagolske imenice onda osiromašuju hrvatski jezik, ako bi bilo moguće formulirati sadržaj glagolski. Glagolske imenice su dokaz, da govorač/pisac misli po nimšku. Prlje se veli: On je počeo pisanjem romana, nego: On je počeo pisati roman. Druga varijanta je stilistički savršena i potvrdjuje slikovitost hrvatskoga jezika, za ku je poznat hrvatski jezik. Kad rečenicu rješavamo glagolski, vidimo pisca kod pisaćega stola marljivo trzati svoje pero. Ova slika skrsne, kad velimo: On je počeo pisanjem romana.1717, 1718, 1800Majka je i dici dopustila pečnju božićnoga peciva: Majka je dici dopustila peći božićno pecivo.
Utrudnilo ga je djelanje na vrtu: Utrudnilo ga je djelati na vrtu.
Odlučio se je za putovanje u Rim: Odlučio se putovati u Rim
dica, gospoda i braća s predikatomDica su pisala. Braća govoru. Gospoda ćedu se ponašati po gospodsku.Dica su pisali. Braća govori. Gospoda će se ponašati po gospodsku.Zbirnim imenicam, ke završavaju na -a: braća, dica, gospoda, je predikat u množini: Moja dica skaču u vrtu. Tatina braća pjevaju u zboru. Gospoda stoprv ručuju.
U slučaju da u rečenici hasnujemo pomoćni glagol u kopuli, tim zbirnim imenicam predikat triba biti u jednini ženskoga roda: Dica se nisu rodila s gotovim znanjem i dobrim ponašanjem. "Biti" i "htiti" su pomoćni glagoli. Njeve oblike zovemo "spona" ili "kopula". Kopula povezuje subjekt i predikat. Afirmativni oblik kopule je za zbirne imenice, o ki je govora: su, ćedu, a negativni oblik: nisu, nećedu.
1159, 1160, 528, 566, 1045, 1046, 1289, 1049Naša dica rado jidu rizance.
Sva susjedljeva braća živu u Ameriki.
Gospoda imaju drugoga posla!
Dica nisu svenek poslušna.
Moja braća nećedu dojti na svečevanje.
Nebere, gospoda su bila na balu!
brati/braćaBrat je muško dite od istih roditeljev kotno ja: Ja imam dva brate. Jasno je da su moja braća muška,
Kad velim: "Ja imam troju braću", nije jasno, je li imam samo brate ili znamda i sestru. Nije ni u nimškoj riči "Geschwister" fiksirano, da je govora samo o sestra, iako je u imenici "Geschwister" zapokana rič "Schwester". U imenici
"braća" čujemo "brate", a nisu mišljeni oni sami. U crikvi se ponekad oslovljuju vjerniki: "Braća i sestre!", a bilo bi zapravo dost reći "braća", kad su mišljeni obadva spoli. Druga mogućnosti bi bila reći: "Brati i sestre!"
"Braća" su i oni ljudi, ke vežu spodobni ideali: Mi smo si braća po osvidočenju.
Svi ljudi su braća.
Moji brati su me čer poiskali.
Po muziki smo si braća, ali ne po političkoj liniji.
Moja braća je jur umrla. Ja sam zadnja živeća od moje obitelji.
misao - misliSa ženskom imenicom misao u neki padeži imamo problem. Tako u instrumentalu jednine, a pak u dativu množine.
Misao more biti produkt mišljenja, mišljenje samo, ali i ideja, osvidočenje.
On se je predao svojim mišljam: dativ množine
Mišlju/mišljom človik more premjestiti još i brige: instrumental jednine.
Dativ množine je ada "mišljam", a instrumental jednine "mišlju" ili "mišljom". Pritom je "mišlju" pravilno i za standardni jezik", a "mišljom" je gradšćanskohrvatska verzija književnoga jezika kot je opisan u gramatiki.
357Opterećena sam mišlju, je li me je svisno zbantovao ili ne.
Njegovi čini nadahnuti su mišlju na dobrotu.
Človik, ki se ne posveti pozitivnim mišljam, siromah je.
Moraš se surotstaviti tim mišljam!
Posvojni/posesivni genitiv: kade je/nije potribanU gradišćanskohrvatskom jeziku se pripadanje rado izriče imenicom u genitivu, namjesto da se ta imenica preoblikuje u posvojni pridjev. Na priliku: Kišobran sestre leži na stolu. To ima svoje korene u nimškom jeziku. Rečenica u duhu hrvatskoga jezika je formulirana s posvojnim pridjevom: Sestrin kišobran leži na stolu.
Ako imenicu u genitivu na priliku prati još pridjevski atribut, velimo: Kišobran LIPE/MOJE sestre leži na stolu, rečenicu ne moremo formulirati posvojnim pridjevom.
Posvojne pridjeve ne hasnujemo ni za obiteljska imena na -cki ili -ski. Nije to ada Poljanskijev film, nego film Poljanskoga. S imeni na -cki ili -ski hasnujemo posvojni genitiv.
1054, 1055, 1632-1635, 400, 441, 442Braća Karamazovi je poslidnja knjiga Dostojevskoga (a ne: Dostojevskijeva ili Dostojevskova knjiga).
Markove rukavice su skrsnule (a ne: rukavice Marka)
Ali: Rukavice zabljivoga Marka su skrnule.
temeljno/temeljito
sveti i SvetiSveti tri kralji ili kraće: Tri kralji su se došli pokloniti Jezušu u Betlehem.
"Sveti" se piše velikom početnom slovom samo ako je govora recimo o zemljopisnom pojmu, na priliku: otok Sveta Helena ili imenu crikve, kloštra ili spodobne institucije, ulice ili trga. Kad je rič o crikvi ili ulici dopušćani su dva načini pisanja: crkva Svetoga Petra ili Crkva svetoga Petra, ulica Svete Ane ili Ulica svete Ane.

Istotako ćemo pisati za Vatikan "Sveta Stolica" kot vlastito ime s velikim početnim slovom.

Spomenuti pridjev se kot dio imena nekoga sveca piše malom slovom: sveti Petar, sveti Pavao, sveti Jožef, sveta Agnjica, sveta Monika, sveta Terezija... Ali ako je pišemo s velikom početnom slovom, ta imena označuju svetke: Zutra je Sveti Jožef. Ali i to moremo pisati na dva načine: Zutra ćemo svećevati Svetak svete Lucije.
Je sveti Š tefan prvi kršćanski mučenik?
Svi vjerniki znaju da je Sveti Š tefan svetak po Božiću.
Mi svečujemo Svetak svetoga Š tefana velje po Božiću.
Si ti znala, da je sveta Monika mama svetoga Augustinuša?
28. augusta je Sveti Augustin.
28. August je Svetak svetoga Augustina.
Na brižiću je zgradjena Crikva svetoga Franje.
na brižiću je zgradjena crikva Svetoga Franje.
Na trgu Svetoga Tomaša je velik spomenik.
Na Trgu svetoga Tomaša je velik spomenik
glagoli, ki otpiraju mjesto objektuPonekad glagoli potribuju objekt, da bi poruka rečenice bila kompletna. Takove glagole, ki otpiraju mjesto objektu, zovemo: OBJEKTNI GLAGOLI. Pravoda ostoju i apsolutni glagoli, kim nije potriban objekt. Kad velimo: "Curi", i prez objekta znamo, če se vani dogadja.
Ali značenje glagola dostkrat prelazi na objekt. Ako je objekt u akuzativu, imamo posla s prijelaznim ili tranzitivnim glagolom. To je tako i u nimškom jeziku: Ja jim jabuku. (Ča jim?). Š ef je otpustio svojega suradnika. (Koga je otpustio?)

Ako objekt nije u akuzativu, je samo do neke mjere prelazan. Objekt mora biti u onom padežu, koga mu diktira glagol. Glagol ada objektu odredjuje padež. Ta ovisnost objekta od glagola se zove "rekcija".
Ona pomaže ditetu (Komu?)
U gradišćanskohrvatskom jeziku se mnogokrat griši u pogledu na rekcije: Djelačka komora upozorava, da postoju velike razlike u pogledu na cijenu gumov. U ovoj rečenici fali izjava: Gdo upozorava koga? Pravilno rečenica s odgovarajućim objektom glasi ovako: Djelačka komora upozorava vozače, da postoju velike razlike u pogledu na cijenu gumov.
555, 556, 1206-1283Dičak ljubi svojega starogaoca. (Ljubiti koga)
On je ditetu dao cukrić. (Dati komu ča?)
Oni su branili utvrdu od neprijateljskoga napada.
Hrvatski centar u Beču je prilikom smrti Helmuta Zilka upozorio javnost, da je Zilk bio velik prijatelj Gradišćanskih Hrvatov. (Upozoriti koga na nešto: glagol "upozoriti" potribuje akuzativ)
izajti/izlazitiKad je gdo izdao novu knjigu, se u gradišćanskohrvatski mediji mnogokrat čuje ili piše, da je izlazila nova knjiga. Ali spomenuta knjiga nije izlazila nego izašla.

Med glagoli izajti i izlaziti postoji razlika, iako ne semantička, nego gramatička. Glagol izlaziti opisuje čin, ki se ponavlja i ki se još nije završio. Glagol izajti se odnosi na čin, ki se je jur realizirao i se već neće ponoviti, ar je jur završen.
Jednostavno rečeno to znači: Knjiga će izajti samo jednoč.
Izajt će samo jedna naklada knjige.
Ako velimo: Knjiga će izlaziti, onda to znači, da knjiga neće izajti samo u jednoj nakladi, nego da ćedu slijediti i druge naklade. Odlučujuće za to, je li ćemo reći da je knjiga izlazila ili izašla je broj izdanj.

Ako ada od jedne knjige postoji samo jedno izdanje, a to je kod nas većinom slučaj, onda ne moremo reći, da je knjiga izlazila, nego moramo reći: Knjiga je izašla.



Ako ada vidimo, da je sunce zašlo, onda kanimo samo naglasiti, da je vani škuro. Ako ali velimo da je sunce zahajalo, onda kanimo upozoriti na to lipo nebo, ko nas pri zalasku sunca svenek na novič veseli.

Jutro sunce ishaja, a kad je vidimo na nebu, onda je izašlo. Sigurno nijedan za sunce, ko je izašlo, neće reć, da je ishodilo. Svaki će reć: Tijesto je zašlo. A znamda će se pomoću ovoga jezičnoga kuta dogoditi, da se već ne veli da je knjiga izlazila, ako je izašla.
Hrvatske novine izlazu 52 pute u ljetu.
Ov tajedan ćedu obadva hrvatski tajedniki izajti ranije.
Ne moremo reći da sunce zajde, istotako ne moremo reći, da tijesto zajde: Sunce zahadja kotno tijesto zahadja. Sunce duže vrime zahadja, tako dugo kot sunce vidimo na horizontu, ono zahaja. Kad skrsne, je zašlo. Tijesto isto duže vrime zahadja. Kad je zašlo, je porinemo u redlju, da bi se speklo.
početkom/petkom/krajemKada se veli "početkom", kada "spočetka" ili "na početku"? Riči su spodobne. U svakoj od njih je "početak", ali hasnovati je moramo svaku u drugom kontekstu.

Čer je Katica povidala o svojem teškom ispitu. Rekla je: Početkom sam bila nervozna, ali kad sam znala odgovoriti na prvo pitanje, sam se smirila.
Pitat ćemo Katicu, je li je na početku svakoga pitanja bila nervozna. Početkom naime znači svaki početak, nanovič, istotako kot i "petkom" znači svaki petak. Katica tribala reći ovako: Spočetka sam bila nervozna, ali kad sam znala odgovoriti na prvo pitanje, sam se smirila. Katica bi rečenicu bila mogla formulirati i ovako: Na početku... ili: Sprvine...

Ako kanimo reći, da se je nešto dogodilo na početku ili na kraju tajedna, miseca, ljeta itd. velimo: početkom ili krajem.

Kad mislimo na početak općenito, nije moguće, upotribiti rič "početkom". Samo kad je rič "početak" povezan s vrimenskom oznakom, na priliku početkom miseca itd., hasnujemo "početkom" ili pak "krajem".

Stilistički je na svaki način bolje, namjesto "svaki petak" reći "petkom", a namjesto "svaku srijedu" srijedom itd.
Četvrtkom otpodne su zatvorene prodavaonice.
Nediljom idem u crikvu.
Novine izlazu krajem tajedna.
Početkom novembra su utemeljili novo društvo.
Na početku rečenice je bila tipkarska pogriška.
neg/nekNe nek Ivan, neg i Mate je bio jako trudan od dugoga putovanja.

Riči "nek i neg" se čudakrat krivo pišu. Kada se piše "nek" tvrdom slovom "k", a "neg" mekom slovom "g" na kraju?

Najlaglje ćemo raziznati razliku med ovimi riči ako je nadomjestimo odgovarajućimi drugmii riči, a to su "samo" i "nego". Ako velimo: Ne samo Ivan, nego i Mate je bio jako trudan od dugoga putovanja, smo se ugnuli eventualnoj pravopisnoj pogriški pri pisanju riči "nek". Ako "nek" morem zaminiti s ričju "samo", onda to "nek" pišemo na kraju s tvrdom slovom "k" kot kolobar.

Ako "samo" ne paše u kontekst, rič vjerojatno morem zaminiti s ričju "nego", a pak ću "neg" pisati sa slovom "g" kot godina.

Nek s ovom regulom ćemo svenek biti u stanju razlikovati med "nek" i "neg".
Nek (samo) s majkom ima dobru vezu.
Bolje je, da se naučiš nepoznate riči danas, neg(o) zutra.
Daj mi nek kapljicu vode!
"Plavi orkestar" jači, da je bolje biti pijan, neg(o) star.
ti ča načinja?Germanizme ćemo istribiti, ako si je osvistimo, a pak išemo formulaciju u duhu jezika.

"Ti ča načinja, ako se malo zakasnim?"

"Ti ča načinja" je na gradišćanskohrvatskom jeziku jur postala fraza, ali nažalost je ona teški germanizam. "Te bludi?" - ili - "Te pač?" je verzija, ka je u duhu jezika, i ku bi morali preuzeti u našu jezičnu riznicu.
Vidim, da majka čita. Zato ju pitam, je li ju bludi, ako pustim muziku.
Sestra piše domaću zadaću. Ja bi u istoj sobi rado igrala na klaviru. Moram ju prvo pitati, je li joj to pači! Ako odgovori, je, da ju to ne bludi, morem muzicirati.
ča (je to) za?Svaki jezik ima svoja vlašća pravila, svoju vlašću strukturu i svoje vlašće konstrukcije. Kad govorimo tim jezikom, se tribamo držati tih pravil.
Mi mnogo puti osebitosti nimškoga jezika prenosimo u hrvatski jezik, premda u hrvatskom ya svaki germaniyam postoji alternativa.
Kad na priliku jutro kanimo doznati, kakovo vrime je, se držimo nimške konstrukcije: "Ča je danas za vrime?"

Nimšku konstrukciju "was für ein" prevodimo od riči do riči s rezultatom: "ča je to za" - kompliciran red riči. Za "was für ein" u hrvatskom jeziku imamo: kakov, kakova, kakovo.

Pravilno je ada pitati: Kakovo vrime je danas?

Mogli bi nabrojiti mnogo slučajev u svakidanjem žitku, kade moremo ubajti germanizme.
Ča za film si čer vidila? Pravilno rečenica glasi ovako: "Kakov film si čer vidila?"
Ča je to za vuna? Pravilno: Kakova vuna je to?
Kakova kitica je to?
jedan: za jedan preveć!Počelo se je opet jedno novo ljeto.

Glavni broj "jedan" u gadišćanskohrvatskom jeziku rado hasnujemo u funkciji neodredjenoga člana. Tako bi mogli čuti: Na Božić sam dostala jednu lipu knjigu. To implicira, da sam dostala već knjig, med njimi je samo jedna lipa. Pritom diskriminiram druge, ke sam dostala. Ako sam dostala "lipu knjigu", velim, da je knjiga, ku sam dostala lipa, a vjerojatno je i jedina.

U nimškom jeziku se neodredjeni član, "ein, eine, eines" mnogo hasnuje. Zato ćemo čuti pod nimškim uticajem: "On ima jednu glavu, ka je velika kot tikva". Ali pitamo se: Smo jur vidili človika s dvimi glavami? Rečenica pravilno glasi: "On ima glavu, ka je velika kot tikva". U hrvatskom jeziku nimamo neodredjenoga člana, zač pak importirati svojstva tudjih jezikov u naš jezik?

Ako nismo sigurni, je li je potribno hasnovati "jedan" ili ne, se moremo pitati, je li rečenica ima smisla i onda, kad bi namjesto "jedan" rekli "dva". Ako rečenica s "dva" isto ima smisla, moremo upotribiti i "jedan".
Osobito, ako uz imenicu stoji neki drugi atribut, je "jedan" suvišan: Imam ekskvizitne naušnice. To znači, da morem imati jedan par eksvizitnih, ali more značiti i to, da su sve moje naušnice ekskvizitne. Ako velim, imam jedne eksvizitne naušnice, onda imam samo jedan par, ki je ekskvizitan, druge naušnice su obične, ne osebujne.
474, 502, 503, 1609,Vidio sam lipu ženu.
Čitam interesantnu knjigu.
Ti si bedak", a ne: Ti si jedan bedak!
U jednoj škrablji su košulje, a u drugoj veste.
Mi vjerujemo u jednoga Boga, ne u već bogov.
ja bi ne bije ne bija bi ne biJa bi danas ne bi išao u kino.
"Ja bi ne bi" - bi ili ne? Bi rado išao u kino, ili ne bi radoišao u kino. Za jednu od ovih dvih varijantov je potribno odlučiti se.

Kondicional prvi ili prošli u negaciji za Ggradišćanskoga Hrvata nije tako jednostavan. Osobito u razgovornom jeziku se rado duplicira "bi", ko potiče od pomoćnoga glagola "biti.

"Kad bi nek ne bi morao pisati domaću zadaću!" Prvo bi u rečenici se triba brisati, tako da rečenica pravilno glasi: "Kad nek ne bi morao pisati domaću zadaću!"
589Dobro bi bilo kad mi ovo ne bi zabili!
Ja se sada pri godini ne bi rado išla šetati.
Kad nek ne bi človik stario!
Kad se ne bi bili dogovorili, bi se bili minuli.
Ti sigurno ne bi bio išao piše Lovretu.
genitiv množine na -imuži, očalji, milioni, konji, vrganji, zubimužev, očaljev, milionov, konjev, vrganjev, zubovMnoge imenice, ke u nominativu množine imaju nastavak -i, imaju isti nastavak i u genitivu množine. One se u govoru razlikuju jedino po naglasku. Za nje je krivo hasnovati nastavak -ov ili -ev. Govor je o imenica: očalji, ljudi, muži, vlasi, milioni, konji, vrganji, pari, ari, zubi.

Za genitiv množine kod sljedećih imenic postoji dubletno rješenje: dičaki/dičakov, dari/darov, črvi/črvov, očenaši/očenašev
255Poduzeće ima pet milioni eurov duga.
Samo na jesen ćeš najti mnogo vrganji u lozi, na protuliće slabo.
Ne morem najti očenaši/očenašev.
U muki sam vidila nekoliko črvi/črvov.
Kupaona je bila puna vlasi.
Koliko ljudi je došlo na predavanje?
Nažalost nimam dobrih očalji.
I takovih muži je, ki ženam pomažu u domaćinstvu.
Prlje je bilo konji u seli, danas kumaj.
Koliko ari je jedan hektar?
Ja već nimam vlašćih zubi.
Kad je mokro, ćeš najti dost črvi/črvov na vrtu.
Namjesto dičaki/dičakov su pozvali divičice.
Za rodjendan je dostao navrh dari/darov.
vrag: vragi ili vrazi?vrazivragiSibilarizacija je u pravopisu pretvaranje mekih konsonantov: k, g pak h, u sibilante: c, z pak s. Kod imenic je u gradišćanskohrvatskom jeziku poznat samo jedan slučaj sibilarizacije, a to je rič "vrag". Ona je iznimka, U standardnom jeziku je sibilarizacija gušća. Od "vraga" u pluralu ada nastaju "vrazi". Ali od "Boga" nastaju "bogi", od "junaka - junaki", od "duha - duhi". Kod svih drugih imenic ne pretvaramo spomenute konsonante u spomenute sibilante.
U vokativu, lokativu i instrumentalu množine se "g" vragov pretvara u "z". U singularu vraga zazivamo "vraže" (vokativ), ali i Boga "Bože", a junaka "junače"!
154, 256Prlje su si ljudi rado povidali povidajke o vrazi.
Izgleda da on ima pakt s vrazi.
Povidao je, da su ga proganjali vrazi.
hrvatstvo ili Hrvatstvo?"Hrvatstvo" je rič, ka nam načinja pravopisne poteškoće.
Kad je govora o apstraktnoj imenici, ju pišemo malom slovom, a konkretnu zbirnu, ka označuje hrvatski narod velikom slovom.
Kad je Hrvatstvo bilo pod ugarskom vlašću, nije bilo srićno.
Uz nimški ocean slabi hrvatstvo, naime hrvatski duh.
Prez identiteta će hrvatsvo propasti.
Mnogim Gradišćanskim Hrvatom se je potpuno izgubilo hrvatstvo,
U Austriji je Hrvatstvo (=hrvatski narod) u pogibeli.
Katoličansko Hrvatstvo je svenek bio miroljubivo.
metar/litarmetri/litrimetari/litariSamoglasnik a u neki obliki riči skrsne. Zato zovemo to "a" nepostojano. Tako on u nominativu množine nekih imenic muškog roda fali:
metar-metri, litar-litri
Obično kod riči tudjega porijekla nije nepostojanoga a. Ako se riči tretiraju kot domaće, ča je slučaj kod ovih dvih riči, se primjenjuje i ova hrvatska gramatička posebnost.
250Kupi dva litre mlika!
Tisuć metrov je jedan kilometar.
miriti/izmiriti/odmiriti/pomiriti/namiriti"Miriti" znači sa skalom, ka služi za ocjenu, odrediti širinu, višinu ili dužinu. "Miriti" je nesvršeni oblik glagola. Ki miri dužinu lapta, on je upravo pri mirenju. Čim je gotov, je pak izmirio lapat. "Izmiriti" je svršeni oblik glagola kotno i "odmiriti". Glagol "izmiriti" kotno "odmiriti" moremo hasnovati i u prenošenom smislu. Kad gdo koga gleda od glave do pete, ga je sigurno odmirio/izmirio, ali mirio ga je sigurno dugo svojim pogledom. Pritom znamo, da ga je kritično gledao.

"Pomiriti" s mirenjem nima posla, nego s mirom. Kad se gdo s kim pomiri, je okončao svadju i uspostavio mir. On je pomirljiv, miroljubiv, kad se je pomirio sa susjedom.

"Namiriti" hasnujemo s povratnom zamjenicom "se". Na priliku: Gladna raca se je namirila na grabežljivu ribu. "Namiriti" u sebi nosi namjeru, nakanu za nešto. "Namiriti se" nima posla niti s mirom, a niti s mirenjem, nego s namjerom. To znači, da prefiks glagolu more dati čisto novo značenje.
Ona je izmirila svoju sobu.
Kad te gdo miri kritičnim pogledom, se ćutiš neugodno.
Po oštroj svadji su se konačno pomirili.
Kradljivac se je namirio na stan, u kom su bili zaprti zli kucki.
srčeni i glavnibeteg glaveglavni betegKad gdo ima beteg na srcu, ima morebit srčenu manu. Ali kad gdo ima beteg glave, nima glavni beteg. Kako inkonzekventan je jezik!
Srce je imenica, od ke moremo stvoriti i pridjev, ki se odnosi na srce, a ta pridjev je "srčeni". Tako velimo srčena komora, kad mislimo na komoru, ka pripada srcu ili srčena kaplja, ako je gdo imao infarkt srca.
I glava je imenica, a i dio človičjega tijela. I od glave moremo stvoriti pridjev, a to je "glavni". Ali "glavni" ne izražava pripadnost glavi. Ako velimo glavni beteg, ne mislimo na beteg glave, nego na beteg, ki se gustokrat javlja. Med glavne betege človika dandanas sigurno sliši srčeni infarkt. Kad je gdo glavni, onda je najvažniji, najbolji, odlučujuć, elementaran, po važnosti prvi. Ako kanimo izraziti pripadnost glavi, moramo operirati s genitivom: boli glave, a ne glavne boli. Ali koga boli srce, on ima srčene boli, ča pak ne znači, da su boli hrabre, nego da se odnosu na srce. Srčen je ali i človik, ki nije plašljiv. Hrabar, kuražiran i seguran človik je srčen.
Muži gušće obetežaju od srčenih betegov nego žene.
Srčene mane su zvećega prirodjene.
Glavna sestra u bolnici organizira posao drugih sestar.
Nije svenek tako, da se on, ki pelja glavnu rič, istovrimeno najveć poštuje.
Migrena je beteg glave.
On je človik glave, i tako glavni človik u poduzeću.
srčen i srčeniKa razlika postoji med adjektivi "srčen" i "srčeni"? "Srčen" je neodredjeni vid, a "srčeni" odredjeni vid.
Med pridjevi neodredjenoga i odredjenoga vida postoji razlika, ka se u praksi ne poštuje svenek, iako postoju jasne gramatičke norme.
Neodredjeni vid svenek vrši službu predikata: Moj brat je srčen, seguran. Ali neodredjeni vid more fungirati i kot imenički atribut: srčen človik.
Odredjen vid more biti dio naziva, ki se u nimškom jeziku mnogokrat izražava kompozitumom, složenom imenicom. Na priliku: "Herzfrequenz", ča je u hrvatskom jeziku "srčena frekvencija" ili pak izraženo genitivom "frekvencija srca".
Pokidob da su po značenju neodredjen i odredjen vid dvi potpuno druge riči, moramo paziti na to, kako ćemo je hasnovati.
Infarkt je srčeni, a ne srčen.
Človik je srčen, a ne srčeni.
394, 395, 396Imao je srčeni udar (a ne srčen udar).
Bio je srčen, kuražiran, pri polaganju ispita.
odredjen vid adjektiva "mali"Mi velimo: Imaju dva dičake: jedan je velik, a drugi je mali. Nijednomu ne bi došlo na pamet reći: Drugi dičak je mal. Zač? Adjektiv "mali" je po vidu odredjen, a hasnovat ga moramo i u neodredjenom slučaju, kad naime nima neodredjeni vid. Tako bi u prethodnoj rečenici po gramatičkom pravilu bili morali hasnovati neodredjen vid, kad je pridjev dio predikata. To ča valja za adjektiv "mali", valja i za "tudji, divlji, loši (=meso, ko nije masno, nego mlijedno)". U standardnom hrvatskom jeziku postoji i neodredjen adjektiv "loš" (=čemeran), koga ne smimo zaminiti s našim adjektivom "loši".396Cipeli su mali.
Ov človik je ovde tudji.
Konj je bio potpuno divlji.
Odrizak je bio loši (nije bio masan).
odgajati, odgadjatiRoditelji moraju odgojiti dite tako, da njegovo ponašanje odgovara društvenim konvencijam. U prethodnoj rečenici glagol "odgojiti" izriče izvršenu, ostvarenu radnju. Njega smo hasnovali u svršenom/perfektivnom obliku. Ponekad se moramo odlučiti za imperfektivni vid/aspekt. Na priliku: Nije svenek lako starjim odgajati dite. Kad radnja još nije završena, nego u procesu, moramo hasnovati nesvršeni/imperfektivni glagol, u našem slučaju je to "odgajati". Pritom moramo paziti na pravopis, da nam se ne potkrade u rič "d", da od "odgajati" ne nastane "odgadjati".
"Odgadjati" naime ima sasvim drugi perfektivni oblik, i to "odgoditi", ča znači premjestiti na kasniji datum.
540Odgajati dite znači, pripravljati je za žitak.
Stalno su odgadjali termin za glavnu raspravu.
Odgadjati znači i ugibati se problemom.
Kad starji odgajaju dite, je u optimalnom slučaju peljaju na pravi put.
genitiv imenice namjesto posvojni pridjevmajkin prstanjGenitiv imenice osebito u razgovornom jeziku rado hasnujemo, iako bi morali dati prednost posvojnomu pridjevu: tatina knjiga namjesto tate knjiga, sestrin kišobran namjesto kišobran sestre ili Maričina lutkica namjesto Marice lutkica.398Došao nas je posikati Markov brat iz Australije. (Ne: Marke brat)
Očeva krljača leži na stolu. (Ne: oca krljača)
Bratovu šalu nisam razumila. (Ne: brata šalu)
Aničina slika je prava umjetnina. (Ne: Anice slika)
Od svega nakita mi se najbolje vidi majkin prstanj. (Ne: majke prstanj)
Š½eljeznoNaziv glavnoga varoša Gradišća, Š½eljezno, je supstantiviran pridjev, točnije materijalni/gradivni pridjev, ki naznačuje, od čega je nešto načinjeno. Na priliku more imati koplje željezni šiljak.
Od toga materijalnoga pridjeva je nastalo i ime varoša Š½eljezno. Ali kako ćemo deklinirati "Š½eljezno", po pridjevskoj ili imenskoj deklinaciji? U zadnjem vrimenu se javlja i imenska deklinacija: ada iz Š½eljezna, namjesto pridjevske deklinacije iz Š½eljeznoga i u Š½eljeznom, namjesto u Š½eljeznu ili Š½eljezni, ako se odlučimo za čisti lokativ.
375, 377, 399Pred Š½eljeznom stoji velika reklamna tabla.
On je iz Š½eljeznoga/Š½eljezna.
Navečer u Š½eljeznu (rijedje: Š½eljeznom) kumaj imaju otvoreno kavane.
Za kupovanje se ne tribaš odvesti Beč. Š½eljezni ćeš sve dostati.
siguran i seguranSiguran more biti dokaz, ako je zaufanja vridan.
Siguran more biti človik, ki vjeruje u nešto, da će biti tako.

Seguran človik se ufa, segura, usudjuje. On riskira, kad je hrabar, kuražiran, srčen.

Samo u slova "i" i "e" se razlikuje značenje ovih pridjevov. To znači, da moramo paziti na pravopis.
U demokraciji je lako živiti siguran žitak, prez pogibeli.
Neka biti preveć siguran u njegove riči.
Moj sin je jako seguran.
On aje hrabra kot oroslan.
diteći/ditinjast, ditinski/dičinji/dičjiDiteći je ditinjast, a ditinjast more biti i nezreo, naivan, infantilan. Diteće ponašanje je nezrelo ponašanje.

Ditinski je dičinji i dičji i se odnosi na dicu. Tako ditinski/dičinji/dičji beteg zvećega dostaju samo dica.
Ne budi ditinjast!
To je diteće ponašanje!
Ditinska usta istinu govoru!
Dičinja duša još nije pokvarena.
Zbog nje dičjega obraza se svakomu vidi.
moliti očenaše, moliti "Očenaš"Očenaši u pluralu su na trak nadita zrnca za molitvu. Obično se u naši crikva pred mašu molu očenaši. "Očenaše" u rečenici pišemo malom početnom slovom.

Očenaš je molitva, ka počinje s "Oče naš". Nju je ostavio kršćanstvu sam Jezuš Kristuš. Evandjelist Mate i Luka su ju vjernikom naprik dali u Bibliji. Jezuševu molitvu "Očenaš" pišemo velikim početnim slovom.
U svi jeziki svita ljudi molu Očenaš.
Glavni dio molitve očenašev je Očenaš.
Ja sam si doma zabila očenaše.
Moliš rado očenaše ili si već za Očenaš?
Danas molimo Očenaš po verziji evandjelista Mate.
navečer, na večerNavečer se piše skupa, ako mislimo na večer današnjega dana. Mogli bi namjesto navereč reći i zvečera: Navečer ću gledati film. "Navečer" ukazuje na neku redovitost, regularitet

Na večer ćemo pisati odvojeno, ako mislimo na odredjen večer, koga povezujemo s nekim dogodjajem i mi kanimo naglasiti, da je to bio poseban večer: Na večer Staroga ljeta virostujemo u dobrom raspoloženju.
Na večer pred Božićem svečujemo Badnjak.
Navečer ću selo pojti.
Na večer pred kiritofom su junaki hrtili pojti u lozu po kiće i drva za sinjbu.
Navečer sam zvećega jako trudna.
moremo li sve napraviti?Kad nešto izdjelamo, napravimo.
Kad nešto prouzrokujemo, napravimo.
Kad nešto priredimo, napravimo.

Izgleda da moremo napraviti sve, i bedavost i pineze, pak još i dite! U razgovornom jeziku nam je "napraviti" prvi izbor, iako postoji za konkretnu situaciju mnogokrat precizniji glagol.

napraviti kip = izdjelati kip
napraviti škodu = prouzrokovati škodu
napraviti objed = prirediti objed
napraviti stol = prostriti stol
(On je napravio mnogo pinez.) On je zaslužio mnogo pinez.
(Ona je napravila bedavost.) Ona je bedavo postupala.
(On je napravio dite.) On će nastati otac.
(Majka je napravila objed.) Majka je skuhala objed.
(Patar je napravio uzao.) Petar je svezao uzao.
bosti: on je bol ili boKot svaki človik, svaki narod, ima svoju povijest, ku ima i jezik. Unutar njega svaka rič ima svoju genezu. Glagoli s infinitivom na -sti se ne konjugiraju svi isto, nego na sedam različnih načinov. Pritom nam glagol "bosti" u muškom rodu jednine participa perfekta načinja probleme. Se ada veli: On je "ubo" ili on je "ubol"? Prema Gramatiki je "ubo" varijanta standardnoga jezika, a "ubol" ona vezija, ka se je udomaćila u gradišćanskohrvatskom jeziku. Tako velimo:
Ubol me je strašanj (Hornisse).
602, 603Ubol ga je nožem u trbuh nasred ulice.
Ne bi bilo iskreno tvrditi, da me nikada nije ubol žalac nenavidnosti (der Stachel des Neides).
glagoli na -etiGlagoli na -eti pri konjugiranju nisu jednostavni. Meda nje slišu na priliku početi i najeti. Njeva prezentska osnova je na "n" ili na "m". Prezentska osnova se prema općemu pravilu stvara tako, da se u 3. licu prezenta namjesto nastavka -eti veli za "početi": on, ona, ono počNe, a za najeti: on, ona, ono najMe. Obliki za druga lica se pak analogno stvaraju.

Čim on počne kuhati, ću ja početi čistiti.
Stoprv kad najmeš djelače za vrst, ću biti zadovoljna.
610, 611, 612Najmi mi djelače za vrt!
Počni konačno kuhati!
Kad dite počne lagati, bi mu starji tribali razložiti posljedice.
Za veliko djelo u stanu si rado najmem čistačicu dvakrat u ljetu.
zakonit/zakonskiI zakonit i zakonski su pridjevi, ki imaju posla sa zakonom. Tako se zbirka zakonov zove zakonska knjiga. Propisi, ki stoju u zakonu, su zakonski propisi. Zakonsko je nešto, ča je dio zakona ili se odnosi na zakon.
Ako imam zakonitoga muža, naša veza temelji na zakonu. Tu vezu zovemo hištvo. Zakonito gradi na temelju zakona, a zato je zakonito nešto, ča je zakonom priznato. Zakonit muž je ada zakonom priznat muž. Ali on nije zakonski muž, ar nije on sam dio zakona. On sam nima veze sa zakonom.
Dičak je zakonito dite hižnikov. (rodjeno u vezi, ka je zakonom priznata)
Starji su joj načinili samo zakoniti dio. (koga su joj bili dužni po zakonu).
Zakonski tekst je slova zakona.
Ponekad nam je potriban putokaz kroz zakonski labirint.
navadno/navodnoNavadan/navadna/navadno je adjektiv. Ako je svečevanje navadno, onda je ono ili obično ili se zgleda na pravice.

Navodno je adverb, a znači bojse: Ona će navodno dojti. Pretpostavlja se, da će dojti.
Ona se je navodno obogatila s ukradjenimi pinezi.
On je navodno silovao divičicu.
Navadno pravo temelji na običaji.
Prebavila sam navadan dan u Parizu.
jutro/ranoJutro je imenica, ka opisuje početak dana, vrime od zore do podneva. Nju hasnujemo mnogokrat i adverbijalno, kad mislimo na vrime, kad je jutro. Rano je adverb/prilog se more odnositi isto kotno jutro na početak dana ili pak općenito na početak neke periode ili opisati nešto, ča se je dogodilo prlje nego očekano. Jutro se odnosi samo na odredjen dio dana. U komparativu za rano velimo "ranije", odnosno zaranije. Prilog "rano" more bliže opisati imenicu, na priliku imenicu "jutro". Velimo: Rano jutro je došao. Moramo paziti na redoslijed, ar bliže opisujemo imenicu, i zato preda nju moramo staviti atribut. Kad bi minjali redoslijed, ada rekli; "jutro rano", bi po pravilu morali staviti med ove dvi riči zarez. Hasnovali smo je naime pleonastički kot stilsko sredstvo.

"Jutro, rano se ja stanem", je jačka, ka se je dopadala i Haydnu.
Rano jutro je najbolje za koncentrirano djelo.
Jutro se kasno stanem.
Š½ito je ljetos rano uzrejalo.
Ovoga ljeta sve zreja zaranije.
Jur rano su se dogovorili o skupnom postupanju.
648Kad jutro sviće, je najhladnije.
Kad rano sviće je najhladnije.
Ljetos se lastavice rano skupaspravljaju na let u teplije kraje.
Istraživanja znanstvenikov kažu, da ljetne dobe dohadjaju sve ranije/zaranije.
Protuliće je lani rano došlo.
Petar je došao rano jutro, a Evica kasno jutro.
svića, svitlina/svitlo, svitlostSvića je sredstvo za rasvićenje, ko more biti od voska, ali i električno. Navečer nažgemo sviću
Svitlina omogućuje da vidimo, to je po vadne, kad je svitlo. Svitlina je ada svitlo: Kakovu svitlinu/kakovo svitlo vidim to na nebu? Svitlina je sjaj.
Svitlo nastane, kad djeluje svitlost.
Svitlost je elektromagnetsko zračenje, ko vidimo okom. "Svitlost" hasnujemo i u fizikalnom pogledu.
Brzina svitlosti je važan fizikalan pojam teorije relativnosti.
Na biciklu mi ne gori svića.
Kako jaka je svitlina ovoga ekrana?
U svitlu tih dogodjajev situacija izgleda drugačije.
slijediti koga/časlijediti komu/čemuZa mnoge glagole je tipično, da odredjuju padež/kasus objekta. Tu posebnost u gramatiki zovemo rekcija. Pravoda ovo valja samo za takozvane prelazne/tranzitivne glagole, ki ne moru biti sami prez objekta.
Takov glagol je i slijediti. On nam prez objekta ne more poručiti ništa. On je vezan uz svoj objekt, ki stoji u akuzativu. Kad glagol za sobom vuče objekt u akuzativu, je pravi prelazni glagol. Na priliku: Ja ću mojega prethodnika slijediti u pogledu na disciplinu. Slijediti koga znači, nastaviti stil nečijega djela.
Ali slijediti more značiti i "javljati se za nečim". Onda je objekt u nominativu: Za prvim oduševljenjem slijedi ravnodušnost.
555, 556On ga je slijedio.
Zločinac ju je slijedio u polnoć.
Nisam te kanila slijediti, ar sam kanila koracati vlašćim putem.
Nastavak slijedi!
Slijedit ću tvoj tanač.
tiskati/tišćatiKad glagol "tiskati" znači štampati ili printati, ga konjugiramo: ja tiskam, ti tiskaš, on/ona/ono tiska, mi tiskamo, vi tiskate, oni tiskaju, naime knjigu, tekst, formular i druga na papir ovjekovječena slova.
Glagoli na -ati kotno "tiskati" po hrvatskoj gramatiki pripadaju petoj vrsti glagolov, a konjugiramo je na četire različne načine, ki su podiljeni po razredi. Glagol "tiskati" i sve njegove složene verzije sa značenjem štampati ili printati, konjugiramo po prvom razredu, a ne po drugom razredu, ča bi nam morebit bilo logično, ako mislimo na glagol "pritiskati", ki u prvoj peršoni glasi: "pritišćem". Ako se vrnemo našemu "tiskati", moramo pravilno reći: On tiska knjigu, a ne: On tišće knjigu.
Tišćati človika moru cipeli, dokle su novi. Pak on ima žulj ili još i već žuljov. "Tišćati" nima posla sa štampanjem, tiskanjem. Cipeli, ki nas tišću, nas ribaju, žulju. Nešto pritišće na našu petu, a to je još tvrda koža cipelov.
633Skrbi me tišću, one mi pritišću na moju dušu.
Kad istiskam formular, ću ti ga dati.
Tiskara mi upravo tiska knjigu, moj prvenac.
Ako mi ne poviš, ča te tišći, ti ne morem pomoći.
nešto je tema: kongruencijaObično se slaže subjekt s predikatom u rečenici. Pritom se zgledamo na lice, rod i broj. Ako ne, nam rečenica gluši tudje. U gramatiki u tom pogledu govorimo o kongruenciji (sročnosti).
Kongruenciju moremo ilustrirati na temelju tipičnih primjerov. Nije svenek jasno kongruentno sklapanje rečenice, osobito onda ne, kad je na priliku u igri imenski predikat, ki se po spolu ne slaže sa subjektom.
Predikat u hrvatskom jeziku moremo izricati i imenom i nekim oblikom pomoćnoga glagola "biti", takozvanom kopulom. Takov imenski predikat more biti "je tema". Nešto je ada tema. To "nešto" je subjekt, ki more biti i muškoga i sridnjega roda. Ako je "nešto" ženskoga roda, ćemo laglje kongruentno formulirati rečenicu, ar je i imenski predikat ženskoga roda. Ada: Književnost Gradišćanskih Hrvatov je bila tema predavanja.
Ako je "nešto" recimo imenica sridnjega roda, stavit će nam se pitanje, kako postupati, kad je imenski predikat "je tema" ženskoga roda. Je pravilno: Financiranje biblioteke je bilo tema diskusije. Ili je pravilno: Financiranje biblioteke je bila tema diskusije.
Ako se redimo po Gramatiki, u koj čitamo primjere: "Mi Hrvati smo uvijek bili sirote," (1049) i: "Pop je vam otac i mati," (1051), onda moramo složiti našu rečenicu ovako: Financiranje biblioteke je bilo tema diskusije.

Ako je predikat uz kopulu imenica, ta takozvani imenski predikat otvara mjesto subjektu, a slaže se s njim u rodu. (Gramatika 1156)

Ako se ada imenski predikat mora slagati sa subjektom, onda je pravilna konstrukcija ova:
Rječnik je bio tema predavanja. Ili rečenica sklopljena u obrnutom redoslijedu: Tema predavanja je bio Rječnik.
1049, 1051, 1156, 1158-1172Dičji betegi su bili tema medicinskoga simpozija.
Genijalnost Einsteina je bila tema dokumentarca.
Dogodjaji Velikoga petka su bili tema razgovorov mnogih ljudi u oni dani u Jeruzalemu.
Š½itak sv. Pavla je bio tema okrugloga stola.
Tema emisije je bilo brutalno klanje svinj.
ostavljen ili ostavan?ostavljen i ostavanOd prelaznih (tranzitivnih) glagolov moremo stvoriti i particip pasivni, pridjev trpni. Prelazni glagoli su oni, ki ne moru biti prez objekta. Zato kad prelazu na objekt, je nazivamo objektni glagoli. Svojstvo glagola, da uz sebe veže drugu rič, se u gramatiki zove valentnost.
Na priliku je "ostaviti" prelazni glagol, od koga moremo od infinitiva sufiksom -(a)n ili -jen stvoriti particip pasivni: ostavan/ostavljen. Neki glagoli imaju dubletne oblike kotno glagol "ostaviti". To su na priliku pripraviti, postaviti i blagosloviti: pripravan/pripravljen, postavan/postavljen i blagoslovan/blagoslovljen.
597, 598, 555Ona je u blagoslovnom/blagoslovljenom stanju.
Vičera je bila pripavna/pripravljena, kad su gosti došli.
Ostavan/ostavljen sada živi sam.
Postavan/postavljen je za prvoga državnoga tužitelja, tako da su mu čestitali.
nešto sadrži ili sadržava ...Glagol "sadržati" je i svršen i nesvršen. Zato moremo reći: "Pilo sadrži alkohol", ali istotako i "Pilo sadržava alkohol". U obadvi slučaji smo hasnovali nesvršeni oblik.
Particip prezenta moremo stvoriti samo od imperfektivnih glagolov. To u našem slučaju znači, da ga moremo stvoriti samo od oblika "sadržavati", a ne od "sadržati". Particip prezenta je "sadržavajući". Ada: Sadržavajući najvažnije eksponate velikoga umjetnika, je izložba bila velik uspjeh.
S druge strani od perfektivnoga glagola "sadržati" moremo stvoriti pasiv: Važne informacije sadržane su u broširi, ku je izdalo ministarstvo.
Mnogi medikamenti s jedne strani sadržu/sadržavaju sastojke, ki človika ozdravljuju, a s druge mu opet škodu.
Sadržavajući sve potribne minerale, je ovo povrće osvojilo svit.
Svi dragocjeni sastojki sadržani u jabuki još nisu otkriti.
kriminalan ili kriminalističkiPridjev "kriminalan" ima dvoja značenja. Gdo postupa protiv zakona je kriminalan, ar je počinio zao, kriminalan, čin. On je zločinac, kriminalac ili kriminalka. Njega ili nju će kaštigati sud.
Kad je nešto strašno, katastrofalno, isto hasnujemo pridjev "kriminalan". Tako velimo: Postupao je kriminalno. Pritom mislimo, da je postupao strašno, neodgovorno.
Ako čitamo roman, kade policija goni ili išće zločinca, ne velimo da čitamo kriminalan roman, ada strašan roman, nego da čitamo kriminalistički roman. Mi kanimo upozoriti na to, da čitamo roman, komu je tema zločin, u kom se pokušava otkriti kriminal. Svagdir, kade je govora o istraživanju i otkrivanju kriminala, hasnujemo pridjev "kriminalistički". Tako je i policija, ka se bavi s otkrivanjem kriminala, kriminalistička policija. Stručnjak za kriminalistiku je kriminalist, a stručnjakinja je kriminalistica, a nikako ne kriminalac, kriminalka.
Zločinci su formirali kriminalno udruženje.
Nastao je kriminalac (izvršava kriminalne čine).
Nastao je kriminalist (otkriva kriminalne čine).
NJegov stil vožnje je kriminalan.
Kriminalistička policija se sada bavi tim slučajem.
lager i logorLager je skladišće, magacin za čuvanje velike količine produktov poduzeća.
Lager more biti i organizacija, na priliku konzervativni lager ili slobodnjački lager ili socijalistički lager.
Logor je privrimeno prebivališće pod vedrim nebom, tabor, kade osebito mladi ljudi rado kampiraju.
Logor je i mjesto, na kom su na silu dovlikli ljude. Tako poznamo koncentracioni logor i sabirni logor.

I "lager" i "logor" imaju svoje porijeklo u nimškoj riči "Lager". Nimci ne razlikuju u pravopisu med dvimi značenji za razliku od Hrvatov.
Starji su ju poslali na ferijalni logor.
Danas je političarov, ki taju egzistenciju koncentracionih logorov u Drugom svitskom boju.
Svaka velika prodavaonica ima svoj lager.
Morala bi bila pitati, je li tvoj broj cipelov imaju u lageru!
Desni liberalci su treti lager u Austriji uz socijaldemokrate i konzervativce.
muzejov ili muzejev/jubijelov ili jubilejevmuzejov/jubilejevmuzejev/jubilejovImenice, ke završavaju na nebni suglasnik "j" bi morale u instrumentalu jednine i u dativu množine imati nastavak -em, a u genitivu množine-ev (259). To preporuča Gramatika. Ali ako je imenica samo dvosložna i pred nebnim suglasnikom "j" ima "e", onda valjaju nastavki -om i ov (261). Tako ćemo pisati za muzej: Novoseoci se s njevim muzejom moru nanjedržati.
Kod trosložne imenice "jubilej" se moramo pak opet držati regularnoga pravila, ko inzistira, da u instrumentalu jednine i u dativu množine za imenice na nebni suglasnik "j" hasnujemo nastavak -em, a u genitivu množine-ev. Tako ćemo kod "jubileja" posupati ovako: Oni su svečevali prilikom dvih jubilejev.
Ovde je ada odlučujuće, koliko slogov ima imenica na palatal.
140, 245, 254, 259, 261Strefiti ćemo se pred muzejom!
Koliko jubilejev znamenitih ljudi ćemo svečevati kljetu?
U Beču moreš poiskati već nego 30 muzejov.
Knjiga Jubilejev opisuje detaljno žitak Adama i Eve.
glagol žeti (žati)Glagol "žeti" hasnujemo u prvom redu s košnjom žita, ali ga i u prenošenom smislu upotribljavamo. Kako ćemo ga u prezentu pravilno hasnovati, vidit ćemo u sljedeći primjeri. Namjesto infinitiva na -eti, ćemo reći: žanjem, žanješ, žanje, žanjemo, žanjete, žanju. Imperativ je: žanji!
U konkretnom smislu: On kosom žito žanje.
Ne žanji žito kosom!
U prenošenom smislu: Gdo vjetar sije, buru žanje.
611Znao si, da žanjem, kade nisam sijao.
Niti siješ, niti žanješ, a ipak živiš!
Poj na lapat i vidit ćeš, kako žanje žito.
Ne žanji, kade nisi sijao!
Sijte u pravičnosti i žanjite u ljubavi, stoji u sv. Pismu.
žeti, užeti, sažetiKad u hrvatskom jeziku glagolu dodamo prefiks, nastane od njega prefigiran glagol, ali on more preminiti i značenje. To je slučaj kod glagolov, ki su nastali od nesvršenoga glagola "žeti", naime užeti pak sažeti. Užeti je perfektivni glagol isto kotno sažeti. Perfektivni glagol od "žeti" je "požeti": Š½ito je požeto.

Kad užmemo rublje po pranju, je moremo obisiti, da se kompletno osuši.
Kad sažmemo članak, velimo na kratki o čem je govora u njem.
Rublje moremo i sažimati, a članak sažimati.
Poželi su, ča su posijali.
Užmi si pulover, da ne bude iz njega kapala voda!
Stoprv kad sažmem problematiku, ću biti zadovoljna.
Važno je znati sažimati informacije.
zeti i znetiZeti znači poseći za čim, ča bi u standardnom jeziku bilo "uzeti". Ali zeti more značiti i uskratiti komu nešto, ča bi u standardnom jeziku značilo "oduzeti" komu nešto.
Zneti znači skinuti, odstraniti.
Med obadvimi glagoli postoju poklapanja u pogledu na nešto, ča je skinuto, odstranjeno. Ako sam znela kip od zidi, sam ga istovrimeno i zela, tako da već nije na zidi. Ali nije moguće reći: "Ja sam znela na sebe odgovornost", nego: "Ja sam zela na sebe odgovornost", ča znači, da sam prihvatila odgovornost. "Zneti" nikada ne znači "prihvatiti".
Kad su mu zeli pineze, su mu je i zneli s mošnje.
Ako si gdo zname očalje, već nisu na njegovom obrazu.
Ako si gdo zame očalje, su u njegovoj ruki.
Čim su zaručnji zneli zeleni vijenač, je bila gologlava.
Zela sam si knjigu, ka je bila na stolu.
"poštovanjem" ili "s poštovanjem"?"s poštovanjem"Instrumental je sedmi i zadnji padež u hrvatskom jeziku. Njega moremo hasnovati s prepozicijom ili prez nje. U gradišćanskohrvatskom jeziku najradje hasnujemo instrumental s prepozicijom "s", i onda, kad nije potribna. Odredjeni glagoli, ki potribuju instrumental ionako otvaraju mjesto objektu i prez prepozicije "s".
Kako ćemo sada postupati u našem jezičnom pitanju?
"S poštovanjem" je takozvana adverbna oznaka načina (Modalbestimmung), kako ča-to djelamo. Za adverbnu oznaku nam je zvećega potribna prepozicija. Zato ju moramo dodati i "poštovanju". U našem slučaju je to "s", da bi bio kompletan adverbijal:
Pismo završavam s formulom "S poštovanjem". (način: kako!)
Dočekao me je sa smiškom na obrazu. (način: kako!?)
S veseljem smo se skupaspravili. (način: kako!)

Instrumental prez prijedloga je u gradišćasnkohrvatskom razgovornom jeziku rijedak, iako se u literaturi sve već hasnuje, a to u prvom redu uz odredjene glagole (vidi: ABC na temu "Instrumental").
670, 671, 1175, 1177 ff, 1185, 1257 ffSa srdačnim pozdravom! Petar
S poštovanjem su mu se okrenuli.
S teplimi pozdravi se je obrnuo publiki.
Vidi mi se, da me kritiziraš s poštovanjem i taktom.
kada -om, a kada -em?Prijeglas je promjena glasov u neki jeziki, na temelju koga se u neki situacija minjaju samoglasniki.
U nimškom jeziku poznamo Umlaut, koga hasnujemo, da ovisno o potriboći izminimo glas u imenici: Mann - Männer, Haus - Häuser.

U hrvatskom jeziku prijeglasom samoglasnik "o" minjamo u samoglasnik "e". To činimo za palatali "č, ć, dj, dž, j, lj, nj, š, ž". I konzonantske grupe "šć, št i žd" kotno suglasnik "c" tretiramo kot palatal.

Na priliku u instrumentalu jednine imenic muškoga i srednjeg roda velimo:
muž - mužem, polje - poljem, godišće - godišćem

Kod jednosložnih i dvosložnih imenic muškoga roda, ke pred nastavkom na palatal imaju samoglasnik "e", se kani ubajti ponavljanje istoga glasa takozvanom disimilacijom.
Na priliku: Beč - Bečom, muzej - muzejom, kelj - keljom, padež - padežom

Iznimke postoju i kod tudjic, ke završavaju na "c", na priliku: filc, princ i vic. U instrumentalu ćemo reći: filcom, princom i vicom. Kod drugih riči, ćemo hasnovati nastavak -em: stric - stricem, malinac - malincem, rebac - repcem

Imenice "zec i misec" završavaju na -ec, i zato ćemo u instrumentalu reći: zecom i misecom.

Kod trosložnih imenic ćemo se opet držati prijeglasa: prijatelj - prijateljem, jubilej - jubilejem
140, 141, 245, 261, 262, 263Ovjenčali su ga lovorovim vijencem.
Dica su bižala za zecom.
Knjiga je izašla pod lanjskim godišćem.
Keljom me ne moreš vabiti na skupni objed.
Koliko satelitov je kolidiralo s Misecom?
pop-muzikaKako se deklinira pop-muzika?
Rič pop-muzika pripada imeničkim polsloženicam kot su na priliku CD-ploča, X-traki ili EU-potpora. Deklinirat ćemo kod ovih složenic samo drugi dio. Na priliku: Pop-muzikom ga nećeš jako razveseliti.

Imeničke polsloženice uspostaljaju vezu med dvimi imenicami, a prva točnije opisuje drugu. Med prvim i drugim dijelom pišemo spojnicu. U duhu hrvatskoga jezika je po mogućnosti prepričiti polsloženice.
719, 832Wilhelm Conrad Röntgen je 1895. ljeta otkrio X-trake.
Imam sve CD-ploče Madonne.
Ja ne pohadjam pop-koncerte.
isti i jednakIstotako kot na nimškom jeziku nije "der selbe der gleiche", tako nije ni na hrvatskom jeziku svenek "isti jednak". Malo se tribamo zgledati na to. Ako recimo "dvojki nosu istu majicu", onda to znači, da imaju JEDNU majicu, ku si zminjuju - jedan ju nosi danas, a drugi zutra. Ako "dvojki nosu jednake majice", onda to znači,da imaju DVI majice, ke se po izgledu ne razlikuju.
Kade bi moglo dojti do nesporazuma, onde bi se moralo misliti na to, da je jednak on, ki se ne razlikuje od drugoga, a isti je on, ki je identičan sa samim sobom, ki je upravo on, ki nije drugi. To je u prvom redu tako na području prateži. U prenošenom smislu je teže razlikovati med jednakim i istim. Onde je prijelaz ponekad difuzan.
Jednako more značiti i ravnopravno, a ponekad i isto: Oni potribuju jednaka prava = prava se neka ne razlikuju od drugih, ada potribuju oni ista prava kot je imaju drugi. Kad je govora o "jednakosti" se mnogokrat misli na politički i socijalni kontekst.
Neka budu uvjeti jednaki za sve = Neka budu uvjeti isti za sve.
Nismo svi jednaki = Nismo svi isti.
Iako nismo svi jednaki, moramo imati jednake šanse (u političkom i socijalnom smislu).
Družice imaju jednake šale.
Jačkarice i jačkari u zboru imaju jednake bluze i košulje.
Jednake farbe su iste farbe.