Seljenje i naselja
Fényes Elek je 1836. ljeta sastavio statistički i geografski pregled sel Željezne županije. Pri sastavljanju svojega djela se je Fényes naslanjao na državnu poreznu konskripciju iz 1828. ljeta, na dijecezanski šematizam, a peljao je i intenzivnu korespondenciju s uredi i pojedinci. On se je naslanjao pri sastavljanju svojega statističko-geografskoga opisa i na rezultate svojih putovanj kroz različna sela. Iako su Fényesevi podatki jako općeniti, oni daju interesantan uvid u tadašnji položaj hrvatskih i dvojezičnih sel južnoga Gradišća.
Nimško selo Šeškut
Mora se reći, da nisu svi podatki stoprocentno korektni. Tako po Fényesevom opisu Šeškut, ada Sulz 1836. ljeta nije imao ni jednoga hrvatskoga stanovnika. On piše, da nimško selo ima 167 katoličanskih stanovnikov, i da u blizini sela izvira kisela voda uz ku stoji poznato kupališće. Udovica grofa Georga Festetića da je dala izgraditi zgradu kupališća i da je tako stvorila lipu i hasnovitu instituciju za kupanje. Ta kisela voda da je dobra za pluća, gut, mehur kot i za želudac, a 1826. ljeta da je jedan betežnik, ki već nije mogao najzaddržati svoju vodu, još i ozdravio. Kisela voda da pomaže i pri rašireni jetri, žuči u kliću kot i kod hemoroidov. Ta institucija da ima dvi dvorane za jilo, jednu dvoranu za igranje biljarda, dvoranu za ples kot i 62 pomoljane, suhe hiže, 16 kabinov za kupanje i posebnu zgradu za židove, hladnu lozicu kot i mjesto za striljanje. Kupališće u Šeškutu da je značajno iz zbog svoje povoljne cijene. Tako se za hižu skupa s posteljinom plaća jedna forinta, a prez posteljine 30 krajcarov. Objed sa šestimi slijedi jila je stao jednu forintu, a jedna zapečaćena floša kisele vode je stala 16 krajcarov.
Marljivi seljaki u južnom Gradišću
Fényes u svojoj knjigi opisuje i poslovanje ljudi južnoga Gradišća. Piše, da su bili jako marljivi seljaki. Samo gospodarom da se ponekad praši zemlja, ali ne seljakom ki na strnišće zasiju još hajdinu ili bijelu ripu. Seljaki da kupuju na sajmi košćane vole, ke pak doma tustom krmom pitaju, da je potom prodaju na licu mjesta ili na poznatom predvazmenom sajmu u Šopronu ili u Beču.
Iz spomenutoga popisa nadalje doznajemo, da su stanovniki južnoga Gradišća tržili s Hrvatskom. Tako da su platno prodavali velikim dijelom u Hrvatsku a da su odanle gonili krave i svinje. Vino i šiške, da su prodavali u Štajersku.
Kisečki kotar
Elek Fényes u svojem statističkom pregledu pak posvećuje cijeli odlokam političkomu uredjenju Željezne županije. On piše, da je Kisečki kotar imao 10 sajmišć, 112 sel i 12 naselj. Sve skupa da je u kotaru Kiseg živilo 55.000 ljudi, a već od 7000 da su Hrvati. Fenyes pak piše, da je Rohunac, po nimšku Rechnitz, nimško-hrvatsko sajmišće. 4000 stanovnikov Rohunca ne dili po jeziku, nego po vjeri. Uz 2200 katoličanov, tisuć lutov je onde i 800 židovov. Svi da imaju vlašće crikve, vlašćega farnika i vlašće škole. U centru Rohunca da stoji ogromni grad gospošćine sa zvanarednom zbirkom kipov, bibliotekom i s 220 hiž. Iz gospodskoga vrta da pelja podzemni hodnik drugomu vrtu s kostanji i sadovnim stabaljem, vrtom za povrće. U Rohuncu da rodi dobro, gusto vino, a u gospodski pivnica da je mjesta za 40.000 kablov vina.
Fényes pelja uz Rohunac i Veliki Petarštof kot nimško-hrvatsko sajmišće sa skoro 2000 stanovniki. Zbog dobrih konji, da su poznati sajmi. Treto sajmišće Kisečkoga kotara s hrvatskim stanovničtvom je pred 160-timi ljeti bio Novi Hodas. To selo je onda imalo 500 hrvatskih katoličanskih stanovnikov i 180 nimških lutorskih. Zemlja, da nije jako rodovita, ali sajmišće da ima dosta paše, a ljudi da se bavu vinogradarstvom i pčelarstvom.
Bortanski kotar
U svojem popisu sel Željezne županije Elek Fényes piše i zanimljive potankosti o hrvatski odnosno dvojezični seli južnoga Gradišća:
Bandol:
hrvatsko selo s 306 stanovniki, jednu milju za Rohuncem. Vinska gora rodi dobro vino, ali gustokrat ju pohodi tuča. Selo ima veliku lozu od bukve
Čajta:
Selo ima 439 katoličanov. Tlo je rodovito, a sinokoše su sočne.
Čemba:
hrvatsko selo s 469. stanovniki, rodovitimi lapti i lozom
Stari Hodas:
ima 183 stanovnike, sliši grofofskoj obitelji Batthyany
Vincjet:
ima 564 katoličanske i 12 lutorskih stanovnikov. Selo ima vinsku goru. Zemlja nije preveć rodovita, ali sinokoše su dobre, a istotako i loza.
Ključarevci:
su hrvatsko selo i imaju 114 stanovnikov
Milištrof:
hrvatsko selo, pol ure za Velikim Petarštofom, ima 281-ga stanovnika
Bachselten selo uz Milištrof, po ugarsku Harasztos:
Hrvatsko selo ima 288 katoličanskih i 6 lutorskih stanovnikov. Sinokoše uz ubrov Pinke su jako tuste
Podgorje:
ovo su dvoja združena hrvatska sela ka skupno imaju 120 stanovnikov
Rorigljin:
nimško selo sa 140 katoličanov
Rupišće:
Hrvatsko selo sa 173-mi stanovniki, ko sliši grofu Juri Erdödyju
Širokani:
U ovom hrvatskom selu u kom polje slabo rodi, živu dva lutori uz 110 katoličanov
Sabara:
Zemlja je puna šudra i slabo rodi, a selo ima 294 stanovnike
Novogradski kotar
Fényes je popisao, da je ta kotar 1836. ljeta imao prik 50.000 stanovnikov, a već od 7000 ih je bilo Hrvatov. Fényes opširnije piše o novogradskoj tvrdjavi, ku da je kralj Ludovik II. 1524. ljeta darovao Franji Batthyanyju, ki je kašnje nastao hrvatski ban. Uzrok za to velikodušno darovanje je bio, da je Franjo Batthyanyi skupa s Kristom Frankopanom nemilosrdno potukao Uzrev Bašu kod Jajca, ki je bio zatvorio Petra Keglevića. Pri tom da su zaplinjili 60 zastavov i čuda oružja.
Tvrdjaja u Novom Gradu da je najveća gospošćina u zemlji, ar njoj sliši 59 sel sa svega skupa 30.000 stanovnikov. Oni da su jako marljivi. Uz velik trud da žanju pšenicu, čuda hajde, duhana, diteline i malo kukorice. Vinogradarstvo da je glavna grana produkcije hrane. Od loze, da polovica sliši gospodaru a polovica podložnikom. Jedna četvrtina loze da su hrasti i bukva, jedna četvrtina ariš, a drugo da su ceri, bori, topoli i grabari.
Jedino sajmišće novogradskoga kotara s hrvatskim stanovnišćem je 1836. ljeta bio Santalek. U tom selu, ko da je pol ure udaljeno od štajerske granice, su Hrvati u manjini. Vinska gora da je jako velika, ali da ne rodi jako dobro, a plaća vinogradarom da je kiselo vino.
Iz opisa pojedinih sel novogradskoga kotara doznajemo da je
Žablje Selo (Krottendorf bei Güssing)
hrvatsko selo sa 77 stanovniki
Hrvatska Čenča
da ima 234 stanovnike
Dubrava po nimški Neuhaus in der Wart
da je hrvatsko selo, ko je od Miške/Mischendorfa udaljeno jednu milju i da ima 168 stanovnikov.
Jezerjani/Eisenhuttel
su imali 392 stanovnike, a selo je bilo potpuno hrvatsko.
To isto da valja i za
Gamištrof/Gamischdorf
u kom živu 292 katoličani
U svojem popisu Elek Fényes piše za Žarnovicu, Heugraben, da se zove Sirovnicza i da je nimško selo sa 330-timi stanovniki. Istotako i Veliki Medveš ki se je 1836. ljeta zvao Gross Mörbisch piše, da je nimško selo ko se bavi vinogradarstvom.
Mali Cikljin, po nimšku Kleinzicken
je hrvatsko selo sa 113-timi stanovniki, ko sliši Juri Erdödyju, na razliku od
Lipovca/Steinfurta
hrvatskoga sela novogradske gospošćine s 244 stanovniki, ki se bavu vinogradarstvom
Porka, po nimšku Burg
je nimško selo s hrvatskom manjinom ko leži na Pinki. Pašnjaki sela da su jako dobri. Selo, ko ima već od 460 stanovnikov ima i malu lutorsku manjinu.
Pinkovac
je pred u prvoj tretini 19. stoljeća imao manje stanovnikov nego Porka. A kot dodatnu informaciju za Pinkovac doznajemo, da su brižuljki sela puni loze.
Mala Borta/Rauchwart
je imala hrvatsku manjinu. Stanovniki sela, bilo ih je 635, da su se dosta namučili teškom zemljom na koj su zasadili vinograde i sadovnike.
Prašćevo/Rehgraben
je takaj imalo hrvatsku manjinu, na razliku od
Šalindrofa/Schallendorf
hrvatskoga sela s 209-timi stanovniki, ko pripada novogradskoj gospošćini.
Sveti Mihalj
je pred 1836. ljeta imao još hrvatsku većinu. 660 stanovnikov je obdjelivalo tešku, ilovačnu zemlju, a imali su i vinsku goru kot i loze.
Stinjaki
su hrvatsko selo u blizini Štajerske sa 770-timi stanovniki, ki su dobri tršci. Lapti da su jako rodoviti, a u vinogradi da rodi kiselo vino.
Štrem
hrvatsko selo s nimškom manjinom ima mnoge vinogradare, ki produciraju dobro vino.
Nova Gora
hrvatsko selo u brigovitom i siromašnom kraju ima 726 stanovnikov, kamenolom i lipu lozu.
Zajčje Selo po nimšku Hasendorf
Žamar/ Reinersdorf
Bojane/Steingraben
i Sumetendorf
su hrvatska sela sa sto do tristo stanovnikov
Sveti Mikula/Sankt Nikolaus
i Fratrovo Selo/Ollersdorf
su nimška sela s hrvatskom manjinom
Kermendski kotar
U Varoškom, ada Kermendskom kotaru je pred 1836. ljetom ležalo osam hrvatskih sel. Uza to su, dvoja sela bila hrvatsko-ugarska, a jedno selo je bilo nimško-hrvatsko sajmišće. Od 35.000 stanovnikov kotara da je dvi i pol tisuć govorilo hrvatski.
Eberava
je sajmišće na Pinki s hrvatskim i nimškim stanovničtvom. Selo s 447 stanovnikov ima veliku tvrdjavu, a ljudi sadu duhan i se bavu vinogradarstvom i sadogojstvom. Selo da ima čuda loze u koj su prelipe živine. Eberava da je centar gospošćine, ka je slišila grofom Erdödy. U 14. stoljeću da je u Eberavi bio i pavlinski kloštar, ali danas od njega već nije ni slijeda ni traga.
Hobdelci/Edlitz
su malo hrvatsko selo uz Eberavu, ko sliši obitelji Erdödy i ima vinsku goru.
Vinogradarstvom su se bavili i stanovniki
Hrvatskoga Hašaša/Kroatisch Ehrensdorf
selo je imalo skoro 200 stanovnikov
Kot hrvatsko selo u svojem statističko-geografskom popisu Fényes Elek pelja i
Katalenu/Sankt Kathrein
Ovo hrvatsko selo ima 191 stanovnika, a u selu imaju i katoličansku crikvu.
