Nikola Benčić, 17.02.2006.
Sveučilišni prof. dr. Josip Hamm bi lani u decembru nadovršio bio svoj 100 rodjendan. Tom prilikom su “Hrvatski studiji sveučilišća u Zagrebu” priredili medjunarodni znanstveni skup pod naslovom “Josip Hamm i njegovo djelo” u vrimenu 2. – 3. prosinca/decembra 2005., kojom prilikom su se medjunarodni znastveniki, prijatelji i njegovi bivši studenti spomenuli njegovoga djelovanja, znanstvene i ljudske veličine.
ZIGH se dolnjim otpisom protokola isto spominja prof. Hamma, ki je bio iskreni prijatelj GH i svojim djelovanjem kot peljač projekta kod sastavljanja rječnika (I. dio), kot i svojimi predavanji u HAK-u (Symposion Croaticon I.: Položaj i značaj gradišćanskohrvatskoga jezika unutar slavenske jezične grupe (1974) i načelno predavanjem o problematiki gh pismenoga jeziku u HAK-u Književni jezik i dijalekat u Gradišću, isto 1974.) imao velike zasluge za GH i spada med najuticajnije i najzaslužnije ljude za razvitak gh jezika u 20. st.
Prof. Josip Hamm je rodjen 03.12.1905. u slavonskom Gatu kraj Osijeka, a umro u Beču 23.11.1986., pokopan na Mirogoju u Zagrebu. Bio je redovni prof. slavenske filologije najprije u Zagrebu a od 1960. do 1976. na slavistiki u Beču. U toj funkciji je podučavao i izobrazio veći broj GH, ki stoju danas u društveno-znanstvenom životu Austrije i jačaju ugled austrijske slavistike. U Beču je reorganizirao studij slavistike i zdignuo razinu i ugled bečke slavistike. Veliki broj znanstvene problematike, njegova inovativnost, kot i analitična metoda mu je potkripila ugled med svitski znanstveniki slavenske filologije. Osebite su mu zasluge na staroslavenskoj filologiji, gramatiki, kritičnom prikazu staroslavenskih spomenikov, glagoljizmu, hrvatske glagoljske književnosti, a ča je za nas GH od posebne važnosti na polju dijalektologije, akcentologije, jezikoslovne teorije i puno drugoga. Autor mnogobrojnih knjig i člankov, u prvom redu gramatikov i čitankov. Bio je redovni član JAZU i stranih akademijov.
Rodni stan Josipa Hamma u Gatu
Gradišćanska Zemaljska vlada je predstojnika Bečanske slavistike prof. Josipa Hamma pozvala na peljanje projekta izdjelanja gradišćanskohrvatskoga rječnika, ki projek je u 70-ih ljeti ušao u kulturni dogovor izmedju Republike Hrvatske i Zemlje Gradišća, čime je osigurano financiranje tog velikoga projekta. Prof. Hamm je peljao ta projekt od 1972. (akoprem protokoli u Zemaljskom arhivu postoju nek od. 1974. i akoprem njegovo ime nije med Bearbeitet) do pojavljenja prvoga sveska Deutsch-burgenländischkroatisch-kroatisches Wörterbuch, Eisenstadt – Zagreb 1982.
Protokoli djelatne zajednice za obdjelanje gradišćanskohrvatskoga rječnika
I.
Otpis snimljenoga protokola prilikom prvoga javnoga zasjedanja djelatne zajednice za obdjelivanje gradišćanskohrvatskoga rječnika 7. – 9.12.1972. u Željeznu, Zemaljski arhiv
[Uvodni referat od školskog inspektora vl. sav. Štefana Zvonarića o značenju gh rječnika, osebujno za hrvatsko školstvo.]
Hamm=H: Problematika, koju postavlja gosp. inspektor Zvonarić je, što se očekuje od toga rječnika?
Očekuje se od toga rječnika, da će poslužiti ne samo kao uvod našim grad. Hrvatima u književni jezik koji vlada u Hrvatskoj, nego će biti i normativan rječnik za samo Gradišće. Dakle, drugim riječima, dvostruka funkcija:
a) ne samo informativnost nego takođe i
b)normativnost, normativnost s obzirom na ovo [grad.] područje i razumije se potpuni, po mogućnosti dobar uvod u razliku koja postoji u gradišćanskom i hrvatskim jezikom u Hrvatskoj, mislim u prvom redu književnom narodnom jeziku. Kad bismo išli na dijalektalna područja onda bi to izgledalo sasvim drugačije.
Gosp. inspektor ima sasvim pravo da treba potpuno razlikovati između rječnika koji treba biti praktičan i normativan i kao on to kaže s pravom regulativan, između rječnika koji je u prvom redu dijalektološki.
Što se dijalektoloških rječnika tiče, mi ćemo svakako nastojati, treba nastojati da se započne akcija solidnoga sakupljanja blaga narodnoga koje postoje na području Gradišća. Moram reći, pohvalno se izraziti o radu koji se već vrši preko vašega društva ovdje [HŠtD] i koje je donijelo već prilične plodove. Vidimo da je prilično materijala sakupljeno s istoga područja. Materijal kojega možemo smatrati dijalektalnim i koji će svakako korisno doći za taj dijalektološki rječnik.
Što znači razlika između dijalektološkoga i praktičnoga rječnika? Praktično za svako selo bi se mogao načiniti gotovi rječnik. Taj rječnik – kakovi su se počeli izdavati u Rusiji – mogli bi obuhvaćati cijelu knjigu, cjelovitu jednu za svako pojedinačno selo, što naravno neće imati nikakvoga smisla, niti će biti vremena, niti ljudi, a niti možda sredstava, iako možemo kazati da su sredstva najmanje pitanje koje se ovdje postavlja. To se još nikada nije dogodilo, barem u posljednje vrijeme koliko ja znam, da se naučna jedna stvar nije mogla štampati jer nije bilo sredstava, stvar koja ne postoji, sredstava imade, uvijek se može naći tolko kolko je potrebno.
Mi smo u prvom redu trebali, barem tako ja mislim, da govorimo o tome da radimo na ovome praktičnome rječniku. Koliko se može izvući iz ovoga što je govorio gosp. inspektor Zvonarić, ja mislim da bi se moglo ovako ovo, uopće početi rječnikom.
Prvi rječnik trebao je, da je, da se izrazim ovako grubo rečeno trojezičan. To znači da bi on bio gradišćanskohrvatski – njemačka značenja, da bude ipak jasnije, a onda bi bilo hrvatski književni oblik. Kad bi se dali samo gradišćanskohrvatski i samo hrvatski književni to bi bilo premalo, možda. Osim toga, stvar je na utoliko što bi se ovim rječnikom – ako dodamo kao tumač i njemački – mogli služiti i svi ostali kojima materinski jezik i nije hrvatski, tako da bi imali direktnu korist i onda time bi imao rječnik veću prođu, jer bi se služili i drugi i ne bi bio vezan za uski krug.
Ja sam mislio ovako da bi ovaj reječnik iz početka, kao što sam sinoć spomenuo bio: Hrvate u Hrvatskoj ovdje zovu Hrvaćani, dakle Hrvati to su Gradišćanci, oni iz hrvatske su Hrvaćani, a ta bi se rječnik mogao zvati hrvatsko-njemačko-hrvaćanski. Ali to ne bi nitko razumio pravo već u Hrvatskoj, dakle samo po sebi bi otpala ova mogućnost, nego bi se nazvao taj gradišćanskohrvatsko-njemački-hrvatski rječnik, je li. Drugim riječima, kad bismo ga ovako kraticama imali bi gh-nj-hrv rječnik, hrvatski književni jezik naravno. To bi bila jedna verzija. Druga verzija, razumije se, bi bila obrnuta, imali bismo hrvatski, onda bismo imali gradišćanskohrvatski i imali bismo njemački. I konačno treća verzija bi bila njemačko-hrvatski, odnosno gradišćanskohrvatski.
Pošto vidite, moglo bi se, naravno, da bi ova ili ova verzija bila, to je sada sporedno, naravno, o tome bi se još moglo govoriti. Vidite, u ovom slučaju ovdje trebalo bi postupati, ja samo govorim na osnovi onoga što je govorio gosp. inspektor Zvonarić, tu bi, razumijete, bilo vrlo teško da se i nepotrebne navode i ove sve različne varijante koje dolaze u Gpl, Ipl itd. Tu bi se zapravo iznosile samo riječi u Nsg obliku s eventualnom, u koliko je potrebno oznako roda, zbog ovoga njemačkoga, a onda bi se dao pravilan oblik u hrvatskom, jednako za Npl i Gpl. Ovdje naravno bi bilo obrnuto, to bi bio hrvatski običan oblik, a tu bi se već onda mogao dodati normirani gradišćanskohrvatski oblik [pokazuje na tablu]. Drugim riječima, da se onda ne bi … za Gpl, da bi bio ženov, nego bio žen, je li. Isto tako ne bi bio ovaj tamo, ne znam selov, nego bio bi sel tu i td., tako da bi se iz toga vidilo što je norma ovoga gradišćanskohrvatskoga jezika, što je naravno normalno u njemačkom. Tu bi se onda opet dao običan oblik gradišćanskohrvatskoga, jedno ova, normalno, među ostalim napomena, kako bi se to tehnički moglo rješiti neka od ovih pitanja. Istotako je pitanje ovoga -o i -e u Isg, pa pitanje uopće I, ali i ovih drugih oblika. Naravno, kod glagola bi ih također trebali dati svagdje, i ovdje. To već ne bi dao [pokazuje na tablu], kad su to različne varijante. Kad bi se davale sve varijante to bi bilo glomazno i ljudi se sami ne bi suviše snalazili i to ne bi bilo potrebno za to. Tu bi se dao samo osnovni oblik, koji je u cijelom Gradišću jednak. Mi ćemo još poslije toga razgovarati kad ja budem govorio o tome kako ja uglavnome zamišljam organizaciju i kako bi se moglo pristupiti ovomu poslu tu. Dokle se onda ova normativna [forma] bi se već na ovom stupnju mogla provoditi, odnosno sugerirati onima koji se služe ovim rječnikom. Važno bi bilo osobito po mojem mišljenju i jedno, da Gradišće, i ne samo Gradišćanski Hrvati, nego uopće Gradišćanci, da uvide kako preko znanja svojega maternjega jezika imaju neposredan pristup hrvatskom književnom jeziku. I s druge strane, koliko hrvatski književni jezik se lako može transportirati u gradišćanskohrvatski, da vide direktni kontakt između jednoga i drugoga, što bi znatno olakšalo i posao u školi, je li će štiva dobrim dijelom dolaziti iz Hrvatske. A onda će tu s jedne strane olakšati da naši Gradišćanci pravilno pišu hrvatski, da nemaju neprilika, posebno, nekih, možda, kompleksa kada pišu neka pisma, kad se boje kako će to i td. pisati. Onda, naravno i drugi momenti.
Ja u pojedinosti sada ne bi ulazio unutra nego bismo o tome govorili sada. O tom rječniku je gosp. inspektor jako dobro spomenuo, trebalo bi se u taj rječnik unesti hrvatsku tehničku terminologiju, kako se ona danas upotrebljava u Hrvatskoj za različne strojeve, koji se danas takođe ovdje upotrebljavaju. Drugim riječima da se ako čovjek hoće hrvatski da piše ne mora biti upućen samo na to da preuzimlje direktno od neposrednoga susjeda grad. njemačke izraze. S druge strane opet, znate, bio je opet jedan ovakav prigovor da u rječnik ne bi trebale da ulaze ovakve riječi u gradišćanskohrvatski rječnik koje su njemačkoga porijekla, recimo ne bi trebala ulaziti špitalj. Špitalj je bolnica kod nas, dakle razlika vrlo velika, čak je ondje gdje su male transformacije ovih njemačkih oblika, koje on onda, prihvaćene u gradišćanskohrvatskom, takođe treba da uđu u rječnik, da Gradišćanci vide da ovu riječ mogu nadomjestiti jednom iz stare domovine. Dakle tu, svakako, terminologiju trebat će dati.
Onda, ja mislim svakako, već iz ovoga bit će potrebno u tom rječniku dati gramatike, dvije sasvim kratke, jednu gradišćanskohrvatsku, gdje bi se baš ovi normativni oblici, ovi gradišćanskohrvatski bi se dali i dati kratku gramatiku hrvatskog književnog jezika, dati informaciju ljudima. Ova gramatika hrvatskog književnog jezika bi se mogla dati u njemačkom prijevodu, eventualno ako se hoće zbog ovoga trećeg elementa tu. Sada bi tolko za sad spomenuo, stavljam na diskusiju.
II.
[Druga diskusija je slijedile po izlaganju doc. Gerharda Neweklowskoga o akcentuaciji gh.]
(Šojat govori o postanku kajkavskoga književnoga jezika.)
H: Vrlo poštovane gospođe i gospodo! Ja ću nastojati sada ukratko da iznesem kako, ja zamišljam s jedne strane praktični rječnik i onda ovaj drugi, taj dijalektološki rječnik. Šta se ovog drugog rada tiče, dijalektološkoga, nama je svakako vrlo važno počneti za Gradišće, kojega bismo željeli i štampati. (Za Korušku… Ovi imaju svoje Gorjance a Gorjanci imaju svoje.)
Mi bismo željeli svakako jedno četiri pet kniga, u monografija o Gradišću. To bi izdala Akademija nauka, osim toga mi smo pomišljali na to da se dođe sintetički do jednog rada u kom bude obuhvaćen ne samo jezik, nego uopće kulturna prošlost, pa i folklor i td., Gradišća.
To je jedan rad o kojem se tek počinje neke predradnje, da, onda se može i dalje govoriti. Šta se tiče ispitivanja i skupljanja ove građe, da počne. Ja vidim da se već radilo na veliko. Ja mislim da bi morali s naše strane, takođe da zamolimo gosp. Benčića da nastavi sa ovim radom stvaranja upitnika, koje bi mi upotrebljavali u Gradišću. Samo razumije se da ne bi moglo ostati ovako, nego ja sam uvjeren da će se moći i sredstva naći i to da se taj rad i honorira. Ja vjerujem da će se sada moć jedan dio ove godine učiniti to, da je rad koji je mukotrpan i dosta dugo traje i vrlo težak, kao što i vidite … sedam već ovakvih upitnika. Treba da iziđe još dvaputa toliko. Ovo danas smo i 21. dodali, onaj s tehničkim izrazima. Tako da će tu biti još dosta posla. To će svakako biti korisno da se sakupi materijal, makar u prvo vrijeme dobije informativno, dobije pregled tu. Svi, kao što je postavio pitanje kol. Vlašić, neće moći da se bave ovim. Napose, svako ne može biti rodjen dijalektolog ali će neki imati više volje i više smisla, bolji sluh takođe, drugi će imati možda manje, trećemu će to možda to biti na teret, tako da, razumije se, za cijelim ovim terenskim, sa suradnjom cijeloga učiteljstva nećemo moći računati. Ali na ovom području, uopće gradišćanskom, budemo imali, ma ne više nego dvojicu, trojicu, koji će se sasvim posvetiti ovomu, pa bili to mlađi ljudi. Sada imamo mlađe takođe na sveučilištu u Beču, koji će vrlo rado pomoći i raditi kod toga. Za nekoliko godina će se to skupiti.
Sad kad smo u rujnu mjesecu ove godine, pardon, to je već bilo i dalje, bilo početkom listopada, imali smo u Rimu međunarodni sastanak slavista – ja sam posebno bio zamoljen od prof. Avariesova da bi ondje nastupio u pitanju ovih ispitivanja dijalektoloških – jer još mnogo toga nije ispitano. Najporaznija je, naravno, bila statistika za Sovjetski Savez. U SS u ovih 8 godina, koliko se već ispituje na terenu i pokusi [sakupljati], kod njih je još uvijek neispitanih točaka, punktova, kako se općenito to zove, 146, dakle 146 mjesta nisu uopće ispitana a treba da budu ispitana da bi se mogao ovaj općeslavenski lingvistički atlas (sastaviti), to je, razumije se, jako mnogo. U Ukrajini ima relativno manje, njih ima oko 60, kod drugi je još manje ali još uvijek preko 200, nekih 60 mjesta do dana današnjega nisu ispitana. To je skoro 1/3 njih.
Eto vidite, ova ispitivanja su vrlo naporna i ne idu lako. Pa praktično se uzima za jedno mjesto da se potpuno ispita prema ovomu upitniku koji je tu štampan ruski “voprosnik”, treba otprilike barem dva tjedna. Ko će moć posvetiti cijela dva tjedna ovakvim ispitivanjem, to je naravno jedan problem pred kojemu mi također stojimo. I zato imamo potpunu građu s jedne strane za Pajngrt, za Baumgarten i s druge strane za Stinjake. Za Stinjake imamo potpunu građu! Tako da je ga dr. Neweklowsky i sobom donio, taj materijal, tako da jedan primjerak ćemo ostaviti vama ovdje, da se već iz tog materijala, koji je već sakupljen, mogu činiti ekscerpcije za rječnik, za ovaj kraći, praktični rječnik.
Ruski “voprosnik” |
Ukratko, kao što sam već kod materijala, htio bih spomenuti tada najprije strukturu toga rječnika. Ja sam već spomenuo, ja barem taj rječnik da bude zapravo trojezičan, ovako općenito rečeno: gradišćanskohrvatsko-njemačko-hrvatski književni. Zašto je potrebno njemačko tumačenje? Baš zato što su razlike koji puta dosta krupne, recimo nije isključeno da može biti i greška takva, kol. Neweklowsky je spomenuo kod nekih riječi kao što je godina mogu biti nesporazumi, jer godina može biti i godina [kiša] a ovdje je u pravilu ljeto. Gdje se govori godina u značenju godina kod vas u Gradišću? [nigdje, kao ljeto nigdje! Ben.] Nigdje! Onda praktički svaki čuje ako je godina u Gradišću onda je to kiša. A onda će to obrnuto ako je /i> ljeto, tamo godina. Bit će, dakako stvari, koje ćemo onda usklađivati. Osim toga, kao sam rekao, baš ovo da imademo ova tri oblika moć će dobro poslužiti da u ovoj drugoj varijanti trećoj posluži, normiranju ovoga leksika u gradišćanskom hrvatskom, recimo gradišćanskom književnom, baš pitanje G, pitanje I i td. Razumije se, kako će se bilježiti pojedini oblici i kakvim tehničkim sredstvima, to je naravno jedno pitanje o kojem možemo, o kojem će se trebati govoriti.
Trebat će svakako, mislim da bi to bio vrlo važan rezultat, zapravo jedan od glavnih zadataka ovih naših sastanaka, a koje bismo mogli sutra rješavati, da se izabere stožer, dakle ona centralna točka u koje će se sastojati svi ovi i početi prvi poslovi.
Kako ja zamišljam ove poslove o tome bih želio nešto poslije govoriti. Cijelo vrijeme govorim najprije o ovom praktičnom rječniku. Mi smo donijeli sobom neke materijale, dr. Neweklowsky i moja malenkost. Tu smo donijeli npr. na kseroks smo snimili rječnik iz disertacije gđe Biricz-Koschat. On sam iznosi nekoliko 40 str., [130, New.] ima ga ovdje. Već ovaj će trebati ekscerpirati. To je već jedan posao kojega će trebati razviti, koji će prestavljati ovaj stožer ovdje. To je jedan elemenat. Drugi elemenat je, imate Stinjake, treći, razumije se, je materijal vaš, ovdje, koji imate skupljen.
Imademo još materijala, koji nam je – interesantno, mi smo pokušali nešto, kao što vam je poznato, to je inspektor Schmidt [za slavenske jezike u Austriji] bio rado slao tekstove od Irene Varga iz Fileža. Njezin [materijal], to je samo na oko, rukom nabačeno, zapravo kako to omladina danas čini, koji puta se hotimice postavi krivi oblik, da bi se ta oblik popravio ili da bi se ispravio. Ona je to učinila, ne mislim da je to bilo provokativno, nego imade i sasvim korisnih stvari. Karakteristično je, od svih ovih koji su bili pozvani da odgovore na to, odgovorio jedino dir. Schreiner, jedini poslao 7 strana svojih različnih varijanata i to je uglavnom za Dolnju Pulju.
Evo, to imadem ovdje jednu snimku jedinu, ujedno čak u 2 primjerka, tako da to takođe možemo početi ekscerpirati. Imademo još materijale ovdje koje bi trebalo izvaditi i ekscerpirati. Iz kojega vidimo, toga je mnogo skupljeno.
Što se oblika tiče, ima vrlo jednostavna stvar. Ja sam donio ovdje šest primjeraka ovoga maloga rječnika Langenscheidtova. To vam je vjerojatno poznato također, to je Serbokroatisch-Deutsch i Deutsch-Serbokroatisch, u kojem stoji: das vorliegende Wörterbuch ist auf der Grundlage der serbokroatischen Schriftsprache mit štokavischen und zwar auf dessen Zagreber Variante, dakle t.j. zagrebačka ijekavska varijanta ovdje. Ja sam odmah uzeo 5 primjeraka. Zašto? Da s ove strane barem 5 nastavnika ima mogućnosti, koji bi išli najprije hrvatski dio i da bi gledali po tim hrvatskim riječima gradišćanski, kako se to u Gradišću kaže. Ima to koristi dosta, s jedne strane odmah njemačko značenje i ima također i književno značenje, ijekavsko zagrebačko značenje. Dakle, trebalo bi naprosto naći jedno petoricu, koji bi išli riječ po riječ ovdje i sve oblike koji se upotrebljavaju u Gradišću, bilo frazeološki ili direktno ovih prijevoda, pa da ovo prevedu na gradišćanski, koliko mogu, ako ga ima, da se vide razlike. Tako će se na ovaj način na osnovi ovakve male knjižice, imade oko 15 000 riječi, a to je već prilično. Opseg, kolko mi trebamo riječi to je obično 10 000, deset hiljada na manje, dapače, to može biti.
Upitni listi iz Čembe |
Može se na ovaj način prikupiti izvjesni materijal koji će se onda segregirati i moći uneti u naš rječnik. Tako, ja sam odmah uzeo 5 primjeraka da se nađu ta petorica, koja bi onda ovo u svojem slobodnom vremenu lijepo, jedno po drugo prelazili i pitali sebe i imali ovdje i hrvatski književni oblik i njemački oblik. Naravno, ja bih to ostavio tu. Ja mislim treba učiniti!
Na koncu sredstava. Nešto od ovoga mogu vam reći, nije to nikakva tajna. Za ovu godinu dobit ćemo za ovu cijelu akciju 15.000 ATS, za iduću godinu za prikupljanje građe, za rječnik je predviđeno u vašem budžetu, mislim u budžetu pokrajinske vlade, 50.000 ATS. Od ovih 50.000 ATS već će se moći nešto honorirati i ove kopije će rabiti na terenu i naravno, svakako ovaj stožer koji će zapravo raditi ovdje. O ćemu iz ovih sredstava se mogu nabaviti i svi papirići.
Trebat će najprije ovo ekscerpirati i to ekscerpiranje iz ovih materijala, riječi dodati iz ovoga što ćemo utvrditi, kao što će redakcije utvrditi, ovaj, elemente sve. I onda ja bih predložio iz vlastitog iskustva, kako je da se ovi prvi papirići pišu, to je ove veličine kao ovi papirići ovdje i da se pišu najbolje olovkom, najprije, jer će trebati najprije neke stvari jednostavno brisati, mijenjati i da se tek onda prepisuje i to na stroju, naravno, i to po mogućnosti s dvije kopije. Zašto to dvije kopije? – jer se radi o tri varijante, tako da će se podvući crveno ili plavo ona varijanta koja će doći na prvom mjestu, na drugom mjestu, koja na trećem, može onda sve ovo pisati.
Može biti i jedan papir ako se ne želi da bude suviše šareno, mogu se uzeti i kopije također. To je sada samo jedna stvar, treba svediti ovaj materijal, sila, prepisati i viditi što nedostaje, kolko toga još imade što nam fali. Kad se, recimo, prođe ovaj rječnik mali, kao što vidite, koji je selektivno malen, onda će trebati pristupiti možda ipa još proširivanju, još zbog tehničkih i drugih elemenata, ali to se može još učiniti.
Postavlja se jedno pitanje. One riječi koje su jednake u gradišćankohrvatskom i hrvatskom književnom, da li ove riječi također treba stavljati. Recimo ja, pa ja je tu [stavljam]. Ima li to smisla pisati ili ne? To je sada jedno pitanje koje će se postaviti. Naravno, nemamo Slovenaca koji imaju jo, grleno, koje odgovara našemu ja. Da li je netko naišao na ja i za mi u gradišćanskom na druge oblike? Mislim, da nije. Ali nešto može biti svakako, mi može se diferencirati po radu. Može biti mi i mije. Da li biva mije ili mi, [Nije!] recimo ovakvi oblici. Imamo petimi i petime, je li? Dakle jedno je m, a drugo je f. U čakavskom u “Sunčanici” oni govore mije, one razlikuju ž.r. mije, a mi je u m.r., to čak tako daleko ide. Razumi se, to je neinteresantno. Tu će se postaviti pitanje da li, recimo, ovdje treba svakako razlikovati i ovakve elemente. Ali to je pitanje svakako interne redakcije. Ja mislim glavno što bi zapravo bilo po mojem mišljenju s jedne strane ovaj normativ gradišćanski, bio bi ipak utvrdjen u svim tumačenjima ove normativne oblike, dok bi se ovom u leksema u koji gradišćanskohrvatski dolazi na prvom mjestu tu ne bismo dodavali ovih oblika kao Gpl i ovo dalje, tu bismo davali samo Nsg.
I sad kako bi se to pisalo. Recimo, uzmimo ovako, ja bih zato imao uos, os. Ovdje kod vas je uo, ja bih bio zato da se malo u piše, to je naravno ovo uopće ne dolazi. Ako imamo negdje ovo sekundarni j, da se ovo piše na onaj način, onda imamo nešto drugo kod toga, kod ovoga i će zaista biti kao što je insp. Zvonarić dobro rekao, može biti Jive, jistina. Da li je potrebno stavljati sve te varijante? [Mislim ne! Vl.] Ja mislim ne! Naprosto u rječnik bi se ovdje eventualno stavila tačka. Samo to bi značilo da još ovdje može biti još neki elemenat ispred toga ali osnovni oblik je i, tako Ive, istina, ne bi došlo Jive, jistina i dr. itd, ne, pa bi tako naravno sasvim normalno došlo pod i. Na neki način sa svim oblicima, dosta nekima, ne možemo sasvim izbjeći jer se govore, jer koncu konca ako kažemo a da onda pišemo o. Ako bi samo pisali leto, prem da se govore lieto, mi na koncu znamo da se ipak ovako to govori lieto, je li? Mi ne bismo morali to pisati fonetski, nego bi se naprosto ovo i stavljali manje i gore. Drugim riječima, ako se ne govore ovo i onda će se govoriti leto.
Vidite, to su pitanja koja nisu riješena ali koja će trebati riješiti na dijalektalnom, jer je dijalektalno sasvim drugo nego normativno. Ja, recimo, sâm lično ne bi imao protiv toga da se piše i ovako mieso ako većina u Gradišću govori mieso, a ne govori meso. [mienso, Zv.], to su štokavci. Razumijete, to će se u gradišćanskom reći ovim napomenama, da oni koji govore ovo i imaju samo ovo ovdje, ali mnogi govore ovako s i, onda bi to moralo ostati. No moglo bi se i ovako činiti, moglo bi se ovo napisati mieso, pa onda bi se moglo dodati meso. Onda, sad je pitanje jedno, da li bi bilo pravilno, da li se izgovor juga, koji nije izgovor većine, nametne većini. Jer to bi značilo na neki način ipak ne poklapanje toga izgovora s ovime tu, a ovo što je više rašireno. Tu će biti možda teže malo ali što se može. Istotako, reci, bio bi nuos, ne, ili uglobaš je jeti, i ovako pisati. Ovo je jeti, čitati, izgovor je ovakav.
Upitni list s kim je djelao Mate Palatin u Mjenovu
To bi bilo samo nekoliko napomena s ovim praktičkim, koji bi tzrebao biti praktički i zajednički i koji bi trebao da posluži u drugoj i trećoj varijanti i onomu normiranju gradišćanskoga. Ovomu normiranju potpuno došao do izražaja u gramatici gradišćanskohrvatskoga.
[Gosp. prof. kako izgleda kartica? Evo, gusle, die Geige, kako bi to? Zv.]
Evo da vidite, da bude veće [kredom piše na ploču]. Vi imate ovo gusle, Geige f, gusle, sad bi došli oblici gusal, guslama, ovdje ne bismo pisali guslov, gusal ali s druge strane kad bismo pisali ovako ovdje u hrvatskom gusle, tu bismo imali ondje i ove, imate kod vas i gusal [Gpl, Zv], Da bismo imali onda guslami. To bi bilo samo po sebi, ne bi bilo guslov, je li, nego Gpl je gusal. [Ali sada drugi dio, njemački Geige, Zv] Ovdje bi naravno bilo Geige, uzmimo ovaj ovdje Geige f.
Zato sam mislio da se radi u dvije kopije. Prvo je podvučena prva riječ, na drugoj cedulji bi bila druga podvućena, na trećoj, …
Zato sam mislio da bi trebali nekako u tri primjerka.
[Jako konplicirano! Vanšić]
Nije, baš za ovaj treći slučaj, to se odnosi i na gradišćanski i na hrvatski književni. Netko tko od vaših poznaje Geige i htio bi, kako se ovo u gradišćanskom govori, onda će upotrijebiti ovu varijantu a u hrvatskom književnom će biti druga varijanta. Razumijete, to bi trebalo dijeliti po obliku, ovo bi ovdje bilo u kurzivu, ovo bi ovdje bilo u običnom garmondu.
Svakako ovaj rječnik uopće nema akcenata.
Akcenti bi se morali stavljati, u rječniku bi se morali staviti akcenti, s druge strane presitno štampano [pokaže uzorak], svakako će se morati krupnije, tako da se bolje vidi.
[Red riječi (stupci). Trebalo bi se dati gramatičke oznake. Šo]
Svakako. To je vrlo često slučaj da se njemačka i gradišćanska riječ razlikuje u rodu, a možda da je slučaj i hrvatska književna riječ, čak i u rodu.
[Koje padeže donesti u stupcu? Šo]
Evo, uzmimo, recimo, tu bi mogli staviti gusle fpl, G
[U koji stupac? Zv]
H: Prvi stupac. Stvar je u tome da se – a riječ je u tome – da se ovaj rječnik mora dati u ruke svim Gradišćancima, ne samo onima koji govore ovi ovako a oni onako, znate. Zato je zbog te pretjerane diferenciacije u jedinostima, koja može ići dosta daleko, morfologija i za frazeologiju, tu, zato je bio ostavio osnovni oblik. Za ovo tamo bi dao sve ono što je meritorno i što bi trebao kao meritorno biti, a ovđe ne, jer ovo je iz živoga govora, naravnoga, da dobije svoje značenje.
[Gpl, rekcija, gramatičke oznake, tako ne drugačije: gusle, gusal, die Geige, pl n.? Zv]
H: Ja bih ovdje napisao … jer ima guslov.
[To mi odbijamo! Zv]
H: Ali u stvari to postoji. Vi ne možete pisati sveti a postoji svieti.
[Mi ne možemo pisati svieti, naša literatura …, Zv]
H: Zašto ne?
[Ne možemo!!!, Zv]
H: Kako ljudi govore?
[ Sviet. Zv]
Ha. To je važno.
[To mi u našim knjigama, tradiciji, … Zv]
[Ako izgovaramo ie trebali bi pisati je?]
H: Po mojem taj rječnik treba biti iz njihovog živog govora, pružiti mogućnost da upoznaju hrvatski književni jezik i kako se danas piše i govori. Ali iz njihovog živog govora a možda iz umjetnog. Svaki je književni jezik umjetan, umjetnog književnog govora. Oni ga ne govore, pišu ga ali ga ne govore!
[Ali imamo još nekoliko takvih materijala. Naša literatura, početo od starih evandjelja sve do danas …. Zv]
H: Mi nećemo rječnik stare književnosti, nego rječnik današnjeg gradišćanskoga da se po mogućnosti današnji Gradišćanci služe rječnikom kao pristup književnom jeziku i s druge strane preko ovih varijanata normira i ovaj današnji gradišćanskohrvatski.
[Gradišćanskohrvatski – hrvatski – njemački. Veraszto]
H: To su tri varijante. Imate najprije gradišćanskohrvatsku-njemačku, pa hrvatskoknjiževno …
[Ja sam mislila, to je jednom… Ve]
H: Ne, ne, to su tri. Ovo je jedno, [pokazuje na tabli]. Ovo je drugo, a to je treći dio.
[Ne književno? Zv] [burna zbrka]
H: Ne, ne, kako se govore! [još burnije]
H: [Na tabli pokazuje varijante.]
[Rječnik mora biti govornog jezika ali izgubit ćemo ono što se ne govori ali imamo po knjigama. Ben]
H: Ukoliko su te apstraktne imenice, makar se one ne govore, ako se nalaze u književnom, hrvatski književni, apstraktni, onda ćemo je uzeti u rječnik. Uzet ćemo je u onom obliku u kojem su one uobičajene. Da li su one na svaki dan ili se čuju u crkvi, to je sada sporedno.
[Da crpimo govorni a istotako da uzmemo tri do deset standardnih knjiga … I da se iz tih knjiga crpi taj materijal. Ben]
H: Gledajte, u principu ja apsolutno ne bih imao ništa protiv. Iz toga što bi se činilo treba najprije ekserpirati blago iz govornog jezika i ako uzmemo ovako deset standardnih knjiga, sve ono što se nalazi u standardnim knjigama a razlikuje od govornoga, daje se prvenstveno govornomu, razumijete. U standardnim knjigama ćete naći samo Bog, je li, u govornom jeziku je Buog.
[To mi ne možemo. Zv]
H: Ali u govornom jeziku je Buog [… uzrujano. Zv]
H: Je l’ vi gosp. govorite Bog ili Buog?
[Govorimo Bože! burno. Va]
H: Vi ćete ga u rječniku naći pod Bog, jer ovo bože se ne računa.
[Ali onda bi bilo potrebno pisati i -k na kraju riječi… Buok. Va]
[Šo pokušava donijeti kaj primjere sa zaključkom: Ako se piše jedna sinteza onda se treba ići na čisto o! ]
H: Time nije ništa učinjeno, jer ljudi govore Buog, a sad odjemput mora Bog!
[Neće ga naći pod bu nego pod bo. Šo]
H: Kako ne?
[Bu će se normalno tražiti pod bu a ne pod b]
[Da ostanemo kod Buog-a, gosp. prof. mi ćemo upotrijebiti ovaj rječnik u prvome redu u školi i ja sam siguran da će dijete napisati u diktatu Buog. Vl]
H: Ako želite vi poseban svoj književni jezik imati, ovdje u Gradišću, ako ne želite imati književni jezik koji je u Hrvatskoj, inače normalan, zašto ne bi pisali buog?
[Morat ćemo napraviti kompromis ali ne nikako, ali da se barem u pravopisu složimo i tu se možemo prilično približiti književnome jeziku.]
H: Gledajte, u tome je ta razlika izme∂u gradišćanskoga i hrvatskoga, baš u ovim diftonzima, to je normalno.
[Normativnost! Vl]
H: Normativnost, evo vam je tu, što se riječi tiče možete raditi i ovako, pisati ovo ovako [piše na tabli].
[Ali molim, mi ćemo ga upotrijebiti u školama, i to od 1. r. početo, od 6., 7. godišta, koji jedva znaju nešto čitati, on će se izgubiti u tome. I molim još jedno, gosp. prof. jasno da vi kažete u trećoj, da bi tu dali sve [podatke] široko, nije li to previše ako imamo i u ostalom široko. Da bi jedno gradišćanskohrvatsko, onda književno, da bi dalje … Vl]
H: Onda može dalje da traži. O tome se radi da ne treba da dalje traži, on ne traži zbog oblika, traži. On to neće ni naći. Može se i obrnuto raditi. Jer na prvoj riječi, kako tako ćemo o riječima, da se na prvoj riječi sve dalje ali kako će onda ženov, guslov itd.
[To uopće ne bi došlo u rječnik. Vl]
H: Pa onda ni nema smisla da uopće radimo taj rječnik. Neće biti rječnik za nas nego gradišćanskoga govora. Onda nema smisla da radimo to.
[Koja je svrha toga rječnika? Vl]
H: Gledajte, svrha je toga rječnika, da Gradišćanci od vlastitog živog govora na∂u prijelaz na hrvatski književni jezik, da nauče kako je to u hrvatskom književnom jeziku, dakle, po potrebi mogu se izraziti u književnom jeziku.
Zaključki
Na satanku su doneseni slijedeći opći zaključki:
1) Pozdravlja se suradnja hrvatskimi naučnimi institucijami i s hrvatskom vladom u Zagrebu.
2) Osobito se pozdravlja dobra volja, ku su predstavniki spomenutih institucijov izrazili, da sudjeluju u djelu na Rječniku i u istraživanju i ispitivanju hrvatskih dijalektov u Gradišću.
3) Ta suradnja će konkretno dojti do izražaja tako, da će Institut za jezik JAZU kao nosilac naučnih zadać od strane SR Hrvaske uzeti na sebe ekscerpiranje (izvadak) za spomenuti Rječnik iz štampanih izdanj iz gradišćanske književnosti posljednjih ljet i iz djel o Gradišću štampanih ili pisanih u Zagrebu. Izbor ovih djel izvršit će se pojedinačno u sporazumu s uredničtvom Rječnika.
4) Ostala ekscerpiranja i sakupljanja leksičke i dijalektološke gradje s područja cijeloga Gradišća preuzima on dio uredničtva, ki će imati svoje sjedišće u Željeznu.
Ono će organizirati i ekscerpiranje iz sabrane i dostavljene gradje i priredjivanje rukopisa za tisak. Prethodno ovoj će dio uredničtva do kraja izdjelati i upitnike i razaslati ih povjerenikom na terenu i organizirati prikupljanje gradje.
5) Zagrebački dio redakcije organizirat će – uz potporu Zemaljske vlade u Željeznu – prikupljanje dijalektološke gradje u jednom ili dvi mjesti u južnom Gradišću, i to u trajanju od dvih ili četirih tajednov.
6) Uredničtvo kraćega, praktičnoga Rječnika, ki je spomenut u uvodu, zasada preuzima i brigu za opća dijalektološka istraživanja u Gradišću. Po izlazenju Rječnika rekonstruirat će se uredničtvo i usmjeriti se prema novim potrebam. Zasada – dok ima zadaću prikupljanja leksičke gradje – će uredničto vršiti i jednu i drugu funkciju.
7) Da bi se olakšalo djelo na terenu, odžat ćedu se u početku januara 1973., pojedinačno, po dijalektalni grupa (sjeverno, sridnje, južno područje) kraći seminari s ispitivači, da bi se oni bolje pripravili na fonetska bilježenja na principi naučne transkripcije.
8) U prošireno uredničtvo su izabrani:
iz Gradišća: gg. nadz. Št. Zvonarić, dr. N. Benčić, prof. J. Vlašić, I. Sučić, dr. A. Blazović, dr. A. Karall, dir. F. Vanšić, naduč. Št. Kuzmić, šk. nadsavj. A. Csóka. P. Huisza i jedan predstavnik Zemaljske vlade – Zemaljskoga arhiva;
iz Zagreba: gg. dr. B. Finka, dr. A. Šojat, kao predstavniki Instituta za jezik JAZU i još ki predstavnik, koga odredi spomenuti institut;
iz Beča: gg. prof. dr. J. Hamm i doc. dr. G. Neweklowsky kao predstavniki Instituta za slavensku filologiju sveučilišća u Beču. Člani užega uredničtva bit ćedu od imenovanih gg. Zvonarić, Benčić, Vlašić, Sučić, Neweklowsky, Hamm.
(Po HN, Na Rječniku se marljivo djela, 1973/1,1-2)
