Uvodno izlaganje:

Mi se zovemo Gradišćanski Hrvati ar živimo u Gradišću, u Beču, u zapadnoj Ugarskoj i u Slovačkoj.

Pokidob da su u ti četiri područji uvjeti svagdir drugačiji, je to peljalo do današnje različite jezične situacije u ti područji.

Zato smo u decembru 1994. pozvali na seminar o jezični prilika kod Gradišćanskih Hrvatov. Kanili smo doznati, kakovo je sadašnje jezično stanje i kakovi su uvjeti za gajenje i daljnji razvitak gradišćanskohrvatskoga jezika.

U jezičnom pogledu jur sami referati zrcalu sadašnji izgled jezika. Imajući na umu, da su referenti istaknuti ljudi intelektualci, nam to daje donekle uvid u odredjeni jezični sloj narodne grupe. To naravno ne isključuje on autohtoni sloj u naši seli kade imamo još zdrave korijene.

Za budućnost je ali važno pod ki daljnji uvijeti (čuvarnica, predškolska obuka, škola, Crikva, mediji, društva) će se moći razvijati jezik.

Uprav to je i cilj ovoga seminara, t.j. da prvo vidimo kako nam izgledaju fundamenti a da onda skupno sastavimo i jezičnu “nadgradnju”.

mag. Joško Vlašić
prvi predsjednik ZIGH-a 

Situacija u Gradišću

• BINTINGER Kornelija: Čuvarnica i predškolska obuka
• MÜHLGASZNER mag. Edita: Školstvo
• ČENAR Jurica: Mediji (radio, TV)
• TYRAN Petar: Štampa (knjige, novine)
• BLAZOVIĆ p. dr. Augustin, STUBIĆ dr. Leo: Uloga Crikve u jezičnom pogledu i crikvena štampa
• ČENAR-SCHUSTER Agnjica: Hrvatska društva

Situacija u Slovačkoj

• MAASZ dr. Ive: Predškolska obuka i škola
• TAKACS p. Ferdinand: Mediji i štampa

Situacija u Ugarskoj

• BENČIĆ Zlata: Čuvarnica, predškolska obuka i škola
• DUMOVIĆ Štefan, farnik: Uloga Crikve u jezičnom pogledu i crikvena štampa
• BENČIĆ Djurdjica: Mediji (radio, TV)

Situacija u Beču

• KARALL Eva: Čuvarnica i predškolska obuka
• STERN-PAUER dr. Gerlinde: Škola
• NOVAK-KARALL Gabriela: Mediji (radio, TV) i štampa (knjige, novine)
• PALKOVIĆ mag. Franjo: Hrvatska društva

Sažetak referatov prvoga dana

 

Naš prvi seminar o gradišćanskohrvatskom jeziku u decembru 1994. ljeta smo bili zamislili kot inventuru našega jezika u tri država u ki živu Gradišćanski Hrvati. Zanimala nas je njegova zastupanost u javnom žitku tih pokrajin, u crikvi, u predškolskoj i školskoj naobrazbi, u društvi, u masovni mediji, a u daljnjem i jezični standard ki se hasnuje na ti polji. ZIGH je izdjelao onda mapu s referati ki su se držali na tom seminaru. Mislim, da je ipak potribno, da se ovde u jako skraćenom obliku rezimiraju glavne ideje tih referatov, da si na ti način predočimo katalog željov i zadać, ke smo si skupno postavili. Ča naliže zastupanost našega jezika u pojedini krajina smo iz referatov dostali dost živu sliku. Da se uvjeti na tom polju poboljšaju, će biti predmet političnoga zalaganja svih hrvatskih društav u spomenuti tri država, kot i Hrvatov u državni i crikveni funkcija.

Kod jezičnoga pitanja se je ponovno potvrdila potriboća postojanja gradišćanskohrvatskoga književnoga jezika, koga ljudi u svi tri kraji akceptiraju kot svoj način izražavanja, ča je naše sunarodnjake u zapadnoj Ugarskoj ganulo, da opet zapeljaju u svoje škole gradišćanskohrvatski podučavni jezik, preuzimajući u početku i naše udžbenike za hrvatski jezik. To je sigurno važan korak u pravcu skupnih jezičnih rješenj, kot će to biti i proširenje našega rječnika ugarskim stupcem. Predstavniki medijev naglašavaju i priznavaju važnost i ulogu dvih sveskov gradišćanskohrvatskoga rječnika pri normiranju leksičkoga bogatstva gradišćanskohrvatskoga književnoga jezika, ali se ujedno i tužu na njegove granice, prigovarajući mu s jedne strani, da preširoko dopušća hasnovanje lokalizmov i provincijalizmov (i to predstavnik ORF-a). On od jezične komisije potribuje, da mnogo jasnije odredi književno-jezične termine, dokle su novinaru varijante opet dobro došle kot sredstvo stilskoga nijansiranja. Predstavnik HN sa svoje strani prigovara rječniku, da donaša neke riči, ke se samo minimalno razlikuju od standardnoga rječnika u Hrvatskoj. Kot primjere nabraja “pogibel – pogibelj”, “orgule – orgulje” i da se tako stvaraju i prodibljuju po njegovom mišljenju nepotribne razlike i dublete. Nadalje se pokazuje i na to, da rječnik ne pokriva mnoge potriboće žurnalistov, ki su svaki dan konfrontirani s novimi situacijami ke moraju jezično svladati. Na polju administracije će biti sigurno od velike pomoći nimško – gradišćanskohrvatski rječnik pravnoga, upravnoga i gospodarskoga jezika, ki će se – ufamo se – vrijeda pojaviti. No, svi predstavniki medijev jednodušno potribuju čim intenzivnije djelovanje Jezične komisije pri stvaranju i fiksiranju neologizmov. Kot toga se je izrazila i kritika, da već puti ne stvaramo prave neologizme, nego da se pretjesno naslanjamo na nimške predloške. Kot primjer se daje nimški terminus tehnikus “Abwasserbeseitigungsanlage”, za ki se je u početku predložio opisni frazem “naprava za odstranjenje otpadne vode”, i koga je kasnije zaminio jednostavni i svim razumljivi pojam “bistrilišće” odn. “čistilišće”. No, o toj problematiki smo čuli nezdavno na Slavističkom kongresu u Puli i obrnuto mišljenje, kade je zadarski kroatist Mile Mamić, ki se bavi s hrvatskom pravnom terminologijom, pokazao na granice univerbizacije i na nje nepreciznost; kad se na primjer po uzoru na uhodjene izraze – kot su cestarina, stanarina – stvoru pojmi kot psetarina (Hundesteuer). Netočni su po Mamićevom mišljenju zbog toga, ar se iz njih ne vidi, je li se u nji krije nimški pojam Steuer, Gebühr ili Abgabe. Spomenuo je, kako mu se činu mnogo preciznijim opisna rješenja, ka se nalazu u jur spomenutom nimško – gradišćanskohrvatskom rječniku pravnoga i upravnoga jezika, ki rječnik mu – kako je rekao – i pomaže kod stvaranja novih pravnih pojmov. A zvana toga si predstavite gradišćanski izraz “kuckarina” ili “cuckarina” – ada patentna rješenja ćemo na ovom polju teško najti.

Djelovanje dvojezične glavne škole i gimnazije i spodobni plani bečanskih Hrvatov otkrivaju jedno novo polje – polje leksikografije, i to stvaranje i koordiniranje školske terminologije, da se i na ovom području od samoga početka ne bi išlo različnimi puti i stazami. Ukoliko su na Seminaru I tangirana jezična pitanja, su se ona odnašala na rječnik. Uza to se je ali natuknuo i odnos prema standardnomu jeziku u Hrvatskoj. Jurica Čenar je predložio, da se Jezična komisija poveže i s jezikoslovci u Zagrebu, da se ne bi stvarali paralelno dva neologizmi (ča sigurno ne bi bilo potribno) i tako umjetno povežavale razlike. Petar Tyran potribuje, da se gradišćanskohrvatski standard dopelja čim bliže hrvatskomu standardu na jugu, dokle se ne bi s vrimenom obadva sasvim poklapali. Ta po sebi plemenita i hasnovita tendencija se da relativno lako provoditi u rječniku. Teže je, ako uopće moguće, prilagodjivanje na polju morfologije.

Pred kratkim je izašla kratka hrvatska gramatika Mirka Berlakovića, ka je uglavnom ograničena na morfologiju. U njoj predložena rješenja – mislim – odgovaraju književno-jezičnoj praksi u Gradišću po Drugom svitskom boju, iako su neka pitanja ostala otvorena. Da spomenem samo gen. množine, do ke mjere moremo prepisati i preporučati kratke oblike u ženskom i sridnjem rodu, kade preporučiti kratki genitiv množine kod muških imenic, na primjer: misec, dan, lapat, stolac, i kade na “-i”: konji, voli, milijoni, ter dativ množine sridnjih imenic. Zato smo Vas prosili da si pogledate gramatiku i da nam javite sve primjedbe i dodatke. O problematiki morfologije kod normiranja gradišćanskohrvatskoga jezika vidi referate drugoga seminara. Iz Berlakovićeve gramatike je izostavna i sintaksa, u koj je uticaj naših susjedskih jezikov ostavio najćutljivije slijede. Predavanja ćedu nam sigurno biti od velike pomoći kod odredjivanja – ča su gradišćanskohrvatske osebujnosti, ča ne odgovara duhu našega jezika, a da o javni barbarizmi i ne govorim. Oni se u zadnjem času sve već čuju. Spomenuo bi samo dva kod kih se meni osobno ježi koža: “vjerovati na Boga” (iz nimškoga: an Gott glauben) ili “toga kod nas ne da” (das gibtŐs nicht). Izlaganja jezikoslovcev ćedu nam služiti kot važni putokazi, u kom smiru dalje razvijati i obogaćivati naš jezik. Jako važno je, da se barem zna, kamo se kani pojti. Rukave zasukat ćemo si ali morati sami. Malo človika spopadje strah kad vidi kako je naša šakica skromna, ali ako se skupno damo na posao, ćemo ipak ča-to moći postignuti.

mag. Sučić Ivo