Seljenje i naselja
Općenito je poznato da zajednica Gradišćanskih Hrvata nastaje u vrijeme velikih migracijskih valova uzrokovanih turskim osvajanjima koja su imala katastrofalne posljedice za tadašnju Hrvatsku. Početkom šesnaestoga stoljeća Hrvati su u manjim grupama počeli bježati prema sjeveru, tražeći sigurnost i utočište pred Turcima koji su predstavljali trajnu pogibelj, harajući i unistavajući sve ono do čega su mogli doprijeti u svojim silovitim naletima.
Zapis popa Martinca iz 1493. ljeta
U potresnom zapisu popa Martinca iz 1493. godine piše da Turci „nalegoše na jazik hrvatski“ i pritom „robljahu vse zemlje hrvatske i slovinske od Save i Drave daze do Gore Zaprte, vse ze dezele kranjske daze do mora robeće i harajuće i domi božje paleče ognjem i oltari gospodnje razdrušujuće, prestarih ze izbijajuće uružijem, junoti ze, devi i vdovi, daze i kvekajućija ceda, plk božji peljajuće v tuze usilija svezani suci železom na prodajući je na tržišćih svojih jakoze skotu običaj jest“.(1) Prirodno je da su stanovnici ratom zahvaćenih područja morali u velikom broju napustati svoja ognjišta i bježati prema sjeveru.
Prebjegla trećina narodne populacije
Pretpostavlja se da je tijekom tih velikih seoba preko Drave i Mure s hrvatskoga područja prebjegla trećina cjelokupne narodne populacije.(2) Madjarski su veleposjednici, uvidjevši višestruku korist preseljavanja novopridošlih stanovnika kao feudalnih podanika na svoje posjede, započeli ubrzo s organiziranjem velikih grupa koje su kasnije raseljene i raspršene na širem podunavskom prostoru, od Gradišća i Donje Austrije, preko Moravske i Slovačke, do Zapadne Madjarske.(3) Prve veće skupine Hrvata doselile su se u Gradišće tridesetih godina šesnaestoga stoljeća na području gospostije Novi Grad (Güssing) a nakon toga uslijedit će kolonizacija ostalih krajeva.(4) Nažalost, o zemljopisnom porijeklu gradišćanskih Hrvata znade se još uvijek malo, iako na temelju nekih jezičnih osobina možemo postaviti općenitu hipotezu o njihovu prvotnom zavičaju u staroj domovini.
Naseljeniki – seljaci
Najveći dio naseljenika pripadao je poljodjelskom staležu tako da seljačko stanovništvo postaje dominantnim društvenim slojem, dok niže plemstvo predstavlja sasvim malobrojnu skupinu unutar cjelokupne zajednice. U južnome Gradišću nekada su posebnu grupu sačinjavali takozvani Vlahi, koji su pripadali slobodnjacima (libertini) i nisu bili smatrani kmetovima na gospostijskoj zemlji.(5)
Irvin Lukežić u knjigi
Proza u gradišćanskih Hrvata
Podrubak
(1) Hrvatska književnost srednjeg vijeka, Pet stoljeća hrvatske književnosti knj. l; Zora/Matica hrvatska, Zagreb 1969. str. 82-84. (<)
(2) A. Soritsch, Heirat und Migration bei burgenländischen Kroaten. Litera Universitätsverlag, Wien 1987. str. 254-255. Prema nekim procjenama bilo je tu izmedju 100.000 do 150.000 ljudi. (<)
(3) Klasična studija o naseljavanju Hrvata u današnjem Gradišću je knjiga Josefa Breua, Die Kroatensiedlung im Burgenland und den anschließenden Gebieten, Verlag Franz Deuticke, Wien 1970 Glavni su organizatori preseljavanja bile velikaške obitelji koje su tijekom turskih ratova stekle veliku vlast i ugled (Batthyány, Erdödy, Nádasdy, Niczky, Kanizsai i Zrinski). Većina njihovih posjeda prelazi kasnije u ruke obitelji Esterházy. Usp. F. Tobler, Primarni izvori za povijest Gradišćanskih Hrvata u austrijskim arhivima, bibliotekama i muzejima, Kroz povijest Gradišćanskih Hrvata, Sveučiliste u Zagrebu Institut za hrvatsku povijest, Zagreb 1977. str. 51-52. No, čini se da je bježanje tek jedan od mogućih povoda preseljavanja a stvarne uzroke valja tražiti u feudalnim društvenim interesima. (<)
(4) „Potpuno je očevidno da prvo veliko naseljavanje gospodarstva u zapadnoj Ugarskoj pada zaista u vrime tridesetih ljet 16. stoljeća, a ne stopr posle sredine i u zadnjim desetljećima toga stoljeća. Očevidno je da je glavni kraj iseljavanja do polovice 16. stoljeća bio prostor Slavonije, a u Hrvatskoj kraj Frankopanskih imanja u Liki, kraj od Modruše do Kupe, dokle su od sredine 16. stoljeća, osebujno posle preloma granice na rijeki Uni padom najjačega potpora grada Kostajnice ljeta 1556, glavni prostori iseljavanja hrvatskoga stanovničtva bili krajevi izmedju Une, Save i Kupe. S tim se točno poklapa vrime konačnog zauzimanja onih krajev od Turkov.“ Usp. Stinjaki povijest i jerbinstvo / Stinatz Geschichte und Erbe, Hsg. Franz Grandits, Stinatz 1990. str. 26; R. Hajszan, Die Kroaten der Herrschaft Güssing. Ansiedlung Herkunft Sprache. Litteras-Verlag Wien. Güttenbach/Pinkovac 1991. i dr. (<)
(5) B. Schreiner, Das Schiksal der Burgenländischen Kroaten durch 450 Jahre / Sudbina Gradišćanskih Hrvatov kroz 450 ljet, Željezno 1984. str. 258; M. Ujević, nav. dj. str. 26; M. Meršić ml. Naši hrvatski plemići, Kalendar Gradišće 1977. str. 43-50; H. Prickler, Gradišćanski Vlahi i njihove privilegije, Kalendar Gradišće 1985. str. 70-75; S. Tornow, Die Herkunft der kroatischen Vlahen des südlichen Burgenlands, Veröffentlichungen der Abteilung für slavische Sprachen und Literaturen des Osteuropa-Instituts (Slavisches Seminar) an der freien Universität Berlin, Bd. 39, Berlin 1971. str. 11-21, 26-27, 269-274; F. Tobler, Načeli gospodarstvenoga i socijalnoga razvitka južnogradišćanskih Hrvatov (1550.-1850.), Bauerntum und Kirche bei den südburgenländischen Kroaten / Seljačtvo i crikva kod južnogradišćanskih Hrvatov, Litera Universitäts Verlag, Güttenbach/Pinkovac 1990. str. 103-107. O Vlahima se govori i kasnije, u odjeljku „Slobodnjaci i plemići“. (<)
Ovako je slikar Heinbucher ovjekovječio Hrvate okolo Kisega
