| Pitanje | Korektno | Folišno | Obrazloženje | Gramatika § | Primjeri |
|---|---|---|---|---|---|
| s ili sa | Prijedlogu (prepoziciji) "s" se dodaje vokal "a", kad sljedeće riči počinju sa "s, z, š, ž". I pred riči, ke počinju s konsonantom, neposredno za njim slijedu "s, z, š i ž", pišemo "sa". Pred konsonanti "č" i "ć" ćemo pisati "s". | 667, 671 | Sa šipkovim čajem ću se okripiti. Sa pšenicom ljetos seljak neće zabogatiti. S čim me kaniš razveseliti? |
||
| s(a): prijedlog spojen s instrumentalom | Prijedlog (prepozicija) "s(a)" se mnogokrat spaja s instrumentalom. Kad je to slučaj, je u pitanju društvo ili zajednica: Skupa s družicom sam išla na odmor. Kad nam instrumental služi za izražavanje sredstva, ćemo izostviti s(a): Nožem rižem kruh. Gdo jur kani biti u društvu/prijateljstvu s nožem, da bi rekao "S nožem rožem kruh!?" Kad izražavamo način, hasnujemo prijedlog "s", i to na pitanje "s čim": S velikim angažmanom je bio u stanju postignuti uspjeh. | 671 | Danas sam se stala jur sa suncem (u društvu). Došla sam biciklom (hasnovala sam ga kot sredstvo) S veseljem ti dajem na znanje, da sam se oženio (način). Igrao se je s prijateljem (u društvu). |
||
| misec/misecom | misecom | "misecem" (Instrumental, pl., mask.) | Imenice, ke završavaju na "-c" se ponekad tretiraju kot da imaju palatalni završetak. To znači da u instrumentalu jednine imaju namjesto nastavka "-om", nastavak "-em": otac-ocem kolac-kolcem stric-stricem lonac-loncem Ali u slučaju da imenica završava na "-ec" u nominativu, u instrumentalu dolazi "-om" namjesto "-em": misec-misecom, zec - zecom. | 262, 263 | S misecom u društvu sam prebavila noć pod vedrim nebom. Zecom se krmu rasline. |
| Pravilna deklinacija: auto/auti | auti (nominativ množine muškoga roda) | hasnovati rič "aute" za nominativ množine | Auto je imenica muškoga roda i zato u nominativu množine glasi: auti. Gdo ima problem, zapametiti si to, more si pomoći s dužičkom formom: automobil/automobili. "Aute" je akuzativ množine, muškoga roda: Vidim aute na cesti. | 277 | Familija je došla na pogreb četirmi auti (Instrumental množine muškoga roda). Svi su si pokupovali nove aute, a ja ljubim svojega oldtimera. (Akuzativ, množine muškoga roda) Poj ti dokle autu, a ja ću veljek dojti (Dativ, jednine muškoga roda) |
| protiv koga/čega, protiv komu/čemu | Pri pisanju nam se već puti dogodi da nismo sigurni, ki padež potribuje prepozicija/prijedlog "protiv". Ne znamo, je li ćemo upotribiti s prepozicijom "protiv" genitiv ili dativ. U smislu gramatike je dopušćan i genitiv, i dativ. U sridnjem Gradišću se daje prednost dativu: Oni su se žilavo borili protiv velikoj sili. Na jugu i na sjeveru Gradišća bi ista rečenica glasila ovako: Oni su se žilavo borili protiv velike sile. U hrvatskom standardnom jeziku odgovora samo genitiv. Gdo se kani približiti hrvatskomu standardu, on ada preferira genetiv s prepozicijom "protiv". Po vašoj jezičnoj ćuti morete izabrati jednu ili drugu varijantu. Ako se odlučite za konstrukciju s dativom, onda to nije pogriška, nego jedna varijanta rješenja gramatičkoga problema. | 667 a) | To je protiv mojega osvidočenja (genitiv). Iako je pluo protiv struji (dativ), ipak su ga ljudi cijnili. On se bori protiv svega novoga (genitiv). On se bori protiv svemu novomu (dativ). |
||
| susjedni/susjedski | Pridjevi/adjektivi opisuju fenomene: karakteristike ljudi, objekte ili situacije. Principijelno različnim ričam dodajemo sufiks/nastavak, a upravo ta sufiks je mjerodavan za opisivanje nekoga predmeta/objekta. Razlika med pojedinimi sufiksi za istu rič već puti nije velika ili uopće ne postoji, a drugda opet potpuno premini značenje. Susjedni varoš je u blizini. Kad bi varoš bio susjedski, bi morao imati karakteristike susjeda, ali on ima svojstva bliskoga naselja. Za varoš, ki je na susjedstvu velimo susjedni varoš. Za prijateljstva, ka njegujemo sa susjedi, velimo da su ona susjedska, ar takova uzdržavaju samo susjedi. | 375 i sljedeće, 848 pak na dalje | Naši susjedski odnosi su idealni. Niuzaljsko jezero je na susjedstvu i zato nam je susjedno. Ono je u našoj direktoj blizini. |
||
| materinski (materinji) | Na hrvatskom standardnom jeziku se za "materinski jezik" mnogo puti čuje "materinji jezik". S materinskim jezikom mislimo na jezik, koga nas je naučila naša majka. S "materinjim jezikom" se misli na jezik majke, ča ne mora značiti, da negdo govori jezik, koga mu govori majka. Mnogim Grandišćanskim Hrvatom majke govoru hrvatski, a oni materin jezik već ne znaju. | Materinski jezik mi je hrvatski. Materinska ljubav je preskrajna. |
|||
| početak: početkom, spočetka, na početku | "Početkom" znači svaki početak, nanovič, istotako kot i "petkom" znači svaki petak. Ako mislimo sprvine, velimo na početku. Ako pak kanimo reći, da se je nešto dogodilo na početku ili na kraju tajedna, miseca, ljeta itd., mirno moremo reći: početkom tajedna, miseca ljeta, itd. Kad mislimo na "početak" općenito, onda nij moguće upotribiti rič "početkom". Kad je rič "početak" povezana s vrimenskom oznakom, na priliku početkom miseca, ćemo reći "početkom" ili pak analogno "krajem". | Spočetka sam bila nervozna, ali kad sam znala odgovoriti na prvo pitanje, sam se smirila. Početkom novembra su utemeljili novo društvo. |
|||
| poljni/poljski | Pridjevi/adjektivi točnije opisuju imenicu. Sufiksi/nastavki su mjerodavni za detaljniji opis neke riči. To more biti vlasničtvo, pripadanje dijela nekoj cjelini, neko porijeklo, hasnovanje predmeta ili rodbinska ili društvena relacija, ka se daje na znanje. Razlike med sufiksi moru potpuno preminiti značenje. Tako se pridjev "poljski" odnosi na zemlju "Poljska". Pridjev "poljni" se odnosi na polje, lapte. Ako velimo poljski put, mislimo na put u poljskoj zemlji. Ako velimo poljni put, mislimo na put med polji i lapti. Gradišćanskohrvatski jezik načinja razliku med adjektivi "poljni" i poljski". Standardni hrvatski i od polja stvara adjektiv "poljski". | 852, 855 | Došao sam po poljnom putu iz Uzlopa u Trajštoj, ar je odatle bliže. Poljne rasline rastu divlje. Poljski jezik je slavski jezik. S poljskom literaturom se nisam bavila. |
||
| otac/oca/očev | Kad kanimo izraziti, da nešto nekomu sliši, mnogokrat u razgovornom jeziku imenicu pretvorimo u genitiv. Po tom principu bi mogli reći: Stan, u kom živim, je oca. U razgovornom jeziku to toleriramo. Ali pisat ćemo po pravilu gramatike: Stan, u kom živim, je očev. Imenicu "otac" preoblikovat ćemo u posvojni pridjev "očev", a ne staviti u posesivni genitiv. | 1054, 1055, 1630 | Očeva krljača visi u garderobi. U juniju svečujemo očev dan. Na očevom kompjutru ja ne smim djelati. |
||
| ognjogasac (ognjobranac) | Na gradišćasnkohrvatskom području ognjobranci u mnogi seli gasu oganj i obavljaju sve druge posle, ki slišu njevoj službi. U našem rječniku nij zabillježena rič ognjobranac, ka je doslovni prijevod nimške riči "Feuerwehrmann". U hrvatkom standardnom jeziku su vatrogasci gasitelji ognja. Samo ako kanimo približiti se nimškomu jeziku, a s tim dati prednost germanizmom u našem jeziku, ćemo hasnovati rič "ognjobranac". "Ognjogasca" tribamo forsirati. Ta rič sadržava "gasitelja". "Branitelj" je advokat, ki brani klijenta na sudu i nima posla s gašenjem ognja. Ljudi, ki razumu "ognjobranac", razumu i "ognjogasac". Argumenat, da je "ognjobranac" razumljiviji izraz, kad je nimški prijevod, nij seriozan. | Seoske ognjogasce su zvali na mjesto nesriće. Renovirali su ognjogasni stan. Kupili su novi ognjogasni auto. |
|||
| medij/mediji | u mediji | u medija | Medij je sredstvo komunikacije. Medij je muškoga roda, i u singularu, i u pluralu. U gradišćanskohrvatskom jeziku se i u tiskani i u elektronski mediji rado griši u pogledu na spol. Tako je krivo govoriti ili pisati: U medija (bi bila ženska deklinacija) sam čitala, da će podražati kruh. Pravilna formulacija je: U mediji sam čitala, da će podražati kruh. "U mediji" je lokativ množine, muškoga roda, ki odgovara na pitanje "kade?" | 273 | Tajedne dugo su tiskani i elektronski mediji pisali o tsunamiju. U mediji sam čitala, da je umro savezni predsjednik Klestil. S tom informacijom moramo pojti u medije (Akuzativ, muški rod, plural, pitanje: kamo?). To nij tajna, zna se iz medijev! (Genitiv, muški rod, plural, pitanje: odakle?) |
| človik/ljudi | pet ljudi | pet človikov | Se veli tri človiki ili tri ljudi? Imenica "ljudi" je kolektivum ili zbirna imenica. Ona nima jednine. Hasnujemo ju namjesto množine imenice "človik". Kad govorimo o velikoj grupi peršon, žen i muži, velimo "ljudi". Do koga broja smimo reći človiki, a kada moramo reći ljudi? Kad je u jednoj grupi manje nego pet ljudi, onda ćemo reći človiki: Četiri človiki su došli na predavanje, ali: Pet ljudi se je najavilo na tečaj. | 270 | Mnogo ljudi je došlo na izložbu u kaštel. Deset ljudi je ostalo u teatru, a dva človiki su po deseti minuta prošli. Tri človiki su poginuli u prometnoj nesrići. Mnogo ljudi je došlo na tančenu zabav. Četiri človiki su se otpravili u lozu. |
| k: prijedlog | Prijedlog "k" se slaže s dativom i zvećega stoji pred glagoli kretanja. Ali njega izostavljamo pred riči, ke počinju s "k". To nije tako u standardnom jeziku, u kom mu se dodaje "a", kad stoji pred guturalnimi konsonanti "k, g, h": ka grobu, ka konju, ka hrastu. | 675 | Ne idi koprivi, ar će te upeći! Andjeo je pristupio k Divici Mariji. Otpravi se k njemu. Na Sve svete idemo grobom naše pokojne rodbine. Ne idi pre blizu konju, dostao je zobi! Ne približi se hrastu, kad se liska/rasikuje. |
||
| oko/oči/oka | Tvoje lipe oči me privlačuju. | Tvoji lipi oči me privlačuju. | Spomenuta imenica je u jednini sridnjega roda, ali kumaj ju stavimo u množinu, je ženskoga roda. Ako se kanimo držati gramatike, ne smimo reći: Tvoji lipi oči me privlačuju, nego: Tvoje lipe oči me privlačuju. "Oko" je u množini onako dugo ženskoga roda, dokle ono znači ćutÃÂlo. Kad mislimo na oko rešeta, sridnji rod valja i za množinu. Tako velimo: Oka rešeta su bila zapektana, zato nisam mogao usijati muku. | 310 | Gledaju me lipa oka, naime masna oka govedje supe, a ne lipe oči gospodjice. |
| uho/uši/uha/ušesa | Tvoje uši su plave od zime. | Tvoji uši su plavi od zime. | Imenica "uho" je gramatički kameleon. U jednini je ona sridnjega roda. Kumaj ju stavimo u množinu, je ženskoga roda. To znači, da moramo i mi biti fleksibilni. Ne smimo reći: Tvoji uši su plavi od zime, nego pravilno: Tvoje uši su plave od zime. "Uho" je u množini ženskoga roda, kad je mišljeno ćutÃÂlo. Kad mislimo na uho lonca, je sridnji rod obligatan i u množini. Tako na priliku: Na ovom loncu se pri kuhanju jako zvrućaju uha. Plural "ušesa" ima augmentativno značenje: ušesa su velike uši u pejorativnom smislu, kad se komu rugamo. | 310, 315 | Imam osjetljive uši (človičje ćutilo, ženski rod). Potegnuo si je blazinu prik ušiju. Na porcelanskom lončiću su falila obadvoja uha. Tvoja ušesa bi rado imala, znamda bi onda i ja bolje čula! |
| jedan, dva, tri, četiri, pet... | Broji u hrvatskom jeziku zauzimaju osebujno mjesto u gramatiki. Tako na priliku brojimo: jedna jabuka, dvi, tri, četire jabuke, ali: pet, šest itd. jabuk. Od pet pak nadalje brojimo u genitivu množine. Na priliku: Pet dičakov je zabilo napisati domaću zadaću, ali: Tri divičice su presenetile učitelja. Ča valja za broje dva, tri i četire, to valja i za sve druge broje, ki su s njimi složeni. Na priliku: Moja majka je četrdeset tri ljeta stara, a moj otac je četrdeset osam ljet star. Od dva do četire se ada hasnuje nominativ/prvi padež množine, a početo od pet genitiv množine. | 502-524 | Dvadeset dvi ljeta dugo ga je trapila teška bol. Nastao je sedamdeset devet ljet star. Oni imaju tri kucke, a mi smo imali šest kucak. Deset divičic je falilo pri tjelovježbanju. |
||
| milion, bilion | Milion i bilion su muške imenice, ke nam većkrat stvaraju probleme. Brojit ćemo ovako: jedan milion, dva milioni, tri milioni, četiri milioni i: pet milioni (namjesto: pet milionov), šest milioni, sedam milioni itd., a pravoda ćemo analogno postupati s bilioni. Uz broje pet i dalje se "milion" i "bilion" ponašaju kot brojene imenske riči i svenek stoju u genitivu množine: nekoliko bilioni zvijezd, tri milioni eurov. Mjerodavan je broj za komom/zarezom, tako bi se reklo: 1,5 milioni, 2,3 milioni, 4,8 milioni, 7,2 milioni itd., a isto valja i za bilione. | 512 | 2,3 milioni šilingov je lipa svota pinez. Prlje je bilo realistično imati već milioni šilingov na banki, otkada imamo euro, su nastali rijetki i milioneri. Koliko milioni stanovnikov ima Austrija? |
||
| dvi ljeta/dvoja ljeta, tri ljeta/troja ljeta | Imenica "ljeto" je sridnjega roda. Kad s njom povezujemo broje "dva" i "tri", rijetko hasnujemo sridnji rod, ada "dvoja, troja ljeta", iako bi to po logiki odgovaralo gramatiki. Uz "ljeto" hasnujemo skoro isključivo ženske oblike "dvi" i tri", ada: dvi ljeta, tri ljeta. Kad govorimo neki jezik, se obično držimo odredjenih zakonov gramatike. Kad bi naime govorili onako kot nam se zavidi prez obzira na gramatička pravila, nas naš partner, s kim se razgovaramo, ne bi razumio. Na sriću se jezik more opisati gramatikom, iako postoju i odstupanja od sistema, a to su pak iznimke kot u ovom slučaju. | 506 | Dvi ljeta dugo je boravila u inozemstvu. Trideset tri ljeta je star, a još svenek singl. |
||
| svoj: posvojno-povratna zamjenica | Posvojno-povratna zamjenica "svoj" zaminjuje sve posesivne zamjenice, ako se naglašava, da se radnja zbiva na subjektu. Ako velimo: Marko si je pozvao svojega prijatelja, mislimo, da Marko ima prijatelja, koga si je pozvao. Ako namjesto "svojega" velimo "njegovoga", ada: Marko si je pozvao njegovoga prijatelja, onda si Marko nij pozvao vlašćega prijatelja, nego tudju peršonu, ka je prijatelj nekomu drugomu junaku. | 459 | U svojoj tugi sam zabila da žitak more biti lip. (Gdo je zabio, da žitak more biti lip?: Zabio je to subjekt rečenice) Uredila sam si svoje posle. (Gdo?: Ja) Renovirali su si njev stan: Renovirali su si tudji stan. Renovirali su si svoj stan: Renovirali su si vlašći stan. |
||
| star/stari: odredjeni i neodredjeni pridjev | Pridjevi/adjektivi u hrvatskom jeziku moru biti odredjeni i neodredjeni. Odredjeni odgovaraju na pitanje "ki": lipi varoš, a neodredjeni na pitanje "kakov": lip varoš. Pridjev u neodredjenom vidu more biti i dio predikata: Varoš je lip. Odredjeni oblik pridjeva more biti i sastavni dio vlastitih imen i stručnih nazivov: Stari Hodas, Veliki tajedan, državni ugovor, cestni promet. Odredjeni i neodredjeni vid imaju kvalitativni i materijalni pridjevi. Kvalitativni pridjevi opisuju svojstva: star, lip, spametan. Materijalni pridjevi nam uvadjuju, od kakovoga materijala nešto postoji: staklen, driven, voden. | 376, 377, 380, 394, 395, 396, 1593, 1601 | Stari konj je crknuo. (Odredjeni pridjev: ki? Mišljen je odredjeni konj, on ki se je zvao Hanzi.) Kad je konj star, teško vliče plug. (Neodredjen pridjev: kakov? Bilo ki konj, ki je star, teško vliče plug, nij upravo mišljen Hanzi.) |
||
| jedan + neodredjeni/odredjeni pridjev | Tipično za gradišćanskohrvatski jezik je, da pod uticajem nimškoga jezika uz neodredjeni adjektiv hasnujemo i glavni broj "jedan", iako nij potribno: jedna velika soba (ein großes Zimmer), jedan lip varoš (eine schöne Stadt), jedan marljiv djelač (ein fleißiger Arbeiter). U književnom jeziku se tribamo čuvati formulacijov s "jedan", ako se sadržajno ništ ne bi minjalo, kad bi i prez glavnoga broja bilo jasno, da nisu soba varoš i djelač odredjeni. Ali dogodi se, da je "jedan" opravdano u funkciji neodredjene zamjenice. Onda "jedan" moremo zaminiti s "neki". Ako zatim slijedi pridjev, onda je zvećega u odredjenom vidu: Jednoga zimskoga večera sidili smo za stolom i rodili veličanstvenu ideju. (Nekoga + odredjeni pridjev: zimskoga večera sidili smo za stolom i rodili veličanstvenu ideju) | 1608, 1609 | Imam veliku sobu u prizemlju. (Govorač veli, da ima samo tu sobu, a velika je. Nepotribno je ubaciti glavni broj). Imam jednu veliku sobu u prizemlju, a jednu (veliku sobu) na katu. ("Jedan" je zaistinu u funkciji glavnoga broja). Jedan (neki) pošteni človik je pozvonio na naša vrata, da nam javi škodu na našem autu. |
||
| -ivati/ujem, -avati/avam | ispitujem, otpisujem, poslužujem | ispitivam, otpisivam, posluživam | Glagoli sa sufiksom -ivati opisuju radnju, ka dura ili se ponavlja. Zovu se imperfektivni glagoli, nastali od svršenih, perfektivnih: odlučiti - odlučivati, pokazati - pokazivati, optužiti - optuživati. Oni u sadašnjem vrimenu (prezentu) imaju nastavak "-ujem": odlučivati - odlučujem, pokazivati - pokazujem, optuživati - optužujem. Sufiks -avati se istotako hasnuje kod imperfektivizacije glagolov: odobriti - odobravati, oduriti - oduravati, polipšati - polipšavati. U sadašnjem vrimenu (prezentu) ćemo reći: odobriti - odobravam, oduravati - oduravam, polipšavati - polipšavam. | 978, 926 | STUGIVATI: Komu hasni, ako doma stugujem? ISPITIVATI: Kad učitelj ispituje školara, kani izviditi njegovo znanje. OTPISIVATI: Lijeni školari rado otpisuju svoje domaće zadaće od marljivih. PRIBLIŠ½AVATI: Nevrime se približava! ODRŠ½AVATI: Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov redovito održava kulturne priredbe. NALJIVATI: Glej, kako joj naljiva vino u stakaoce, ča ju kani opiti? |
| znanje/znanost | Prez mojega znanja se je otpravio u Rim. | Prez moje znanosti se je otpravio u Rim. | Kad je govor o nekoj nauki, ćemo upotribiti rič "znanost". Nauka je znanost. Postoju različne znanosti, na peldu: pravne znanosti, prirodne znanosti pak i slobodne znanosti. U Austriji postoji i Akademija znanosti. Znanje je duhovno dobro ili imanje svakoga človika, ada subjektivni duhovni kapital pojedinca, koga si je prisvojio učnjom za razliku od znanosti, do ke se dolazi istraživanjem. | Moja prijateljica pohadja tečaj hrvatskoga jezika, da bi proširila svoje jezično znanje (a ne znanost). Marica je prez mojega znanja otputovala u Rim. Ako se budemo ozbiljno bavili s bar-kom znanošću, ćemo sigurno proširiti svoje znanje. |
|
| dobrovoljno (slobodnovoljno) | dobrovoljno | slobodnovoljno | Kad na priliku idemo gledati igrokaz, organizator od nas očekuje pinezni dar. More se dogoditi da veli: Prosim za slobodnovoljni dar! Rič "slobodnovoljno" u hrvatskom jeziku ne postoji. Ona je iskonstruirana po nimškom mustru. I tako nimška složnica "freiwillig" u doslovnom prijevodu nastaje "slobodnovoljno". Pridjev/adjektiv "slobodnovoljan" je jur tako proširen i udomaćen germanizam, da već skoro nikoga ne boli. Germanizmov ćemo se čuvati, ar škodu duhu hrvatskoga jezika. Ako u gradišćanskohrvatskom rječniku išćemo tu rič, ju nećemo najti. Da germanizam "slobodnovoljno" ne bi izrivao naš hrvatski ekvivalent "dobrovoljno", ćemo pojačano aktivirati našu hrvatsku rič "dobrovoljno". | Dobrovoljno se je odlučio, da prestane kuriti. Evica dobrovoljno pohadja tečaj za hrvatski jezik na gimnaziji. Petar je svojoj zadaći dobrovoljno dodao deset računov, da bi ga učitelj pohvalio. Bilo je dobro, da dobrovoljno napusti tu službu, nego da ga prlje ili kasnije otpustu. |
|
| (bi) ne bi | Ja ne bi rado ostala sama. | Ja bi ne bi rado ostala sama. | U razgovornom jeziku se mnogokrat hasnuje kriva negacija kondicionala drugoga ili prošloga. Pomoćni glagol "biti", ki u svi lici ima oblik "bi", se hasnuje dvakrat, pred negacijom, i za njom: "bi ne bi". Ali dovoljno je jednokratno hasnovanje za niječnom partikulom "ne": Ja ne bi bila došla, kad me ne bi bio posebno pozvao. | 589 | Vi se ne bi bili raspitali, kad bi se bili već pominali. Da po ovoj vrućini ideš djelati na vrt, ne bi kanila! To se ne bi bilo dogodilo, kad bi on bio človik disciplina. |
| dati/davati | To postoji!/Toga nij! | To da!/To ne da! | Glagol "dati/davati" je jako plodan, to znači da ga mnogo hasnujemo za sve moguće sadržaje, u fraza i složeno s mnogimi prefiksi. Kad nekomu nešto damo/dajemo, mu to uručimo/uručujemo, pružimo/pružamo, udilimo/udiljujemo. Kad nekomu nešto damo/dajemo, mu bome moremo nešto i dopustiti. Mnogi glagoli s "dati" su sastavljeni i prefiksom, na priliku: dodati, najzaddati, odati, udati (se), podati (se), predati, naprikdati, vandati, zadati. U zadnjem vrimenu kurzira u razgovornom jeziku i formulacija: To da!/to ne da! To je prevedenica nimškoga "Das gibt es!/Das gibt es nicht!", germanizam, koga ćemo se čuvati. U duhu hrvatskoga jezika ćemo reći: To je! U negaciji: Toga nij! Nešto ada postoji ili ne postoji! | 932, 933 | Daj si lazno, velimo, ako nekoga ne kanimo vaganjati! Dajem ti pravo, velimo, ako se s nekim slažemo. Dajem se na put, velimo, ako se kamo otpravimo. Još i pineze dajemo van, kad je trošimo Kad javljamo nekomu nešto, onda mu to dajemo na znanje. Kad ne damo nekomu nešto, onda mu to uskraćujemo ili ne dopušćamo. |
| znati = biti upućen/upućena u nešto, imati pojma o nečemu | Ja ti morem (=biti u stanju) pismo odnesti na poštu. | Ja ti znam pismo odnesti na poštu. | Gdo nešto zna, on je upućen, on nečim vlada, on to razumi. Ako negdo nešto more, onda nij potribno reći, da on to zna, nego je prikladna ova formulacija: Ja morem skuhati objed. Ti moreš pokositi vrt. On more odgovoriti na pitanje... Ako velim: Ja morem napisati članak, onda imam volju napisati članak. Ako velim: Ja znam napisati članak, onda imam odredjene novinarske ili spisateljske sposobnosti za to. Ipak istovrimeno ne znači, da imam i volju napisati odredjen članak. Ako velim: Ja ti znam pismo odnesti na poštu, onda mi za to zaistinu nisu potribne zvanaredne sposobnosti, neko osebujno znanje. Ja moram biti samo priskočan/priskočna, ada pripravan/pripravna na pomoć. Preporučuje se, onde kade je moguće, namjesto "znati", hasnovati "moći". | On more (je u stanju) poljati vrt, ar ima lazno. To znaju svi, još i vrepci na krovu. (Informirani su.) Ja znam (svisno mi je), da ništ ne znam (nisam upućen/upućena u ništ), je poznata Sokratova izreka. |
|
| (fešta), svečevanje, festival | Rič "fešta" se je skoro jur udomaćila u našem jeziku. Ona potiče iz talijanskoga jezika i prevodjeno znači: svetačnost, svečevanje. Nimamo ada uzroka, da si projdemo "u Italiju" posudjivati riči, kad nam stoju na raspolaganje još i dvi vlašće, hrvatske riči. Svetačnost se održava prilikom nekoga (važnoga) dogodjaja ili svetka. Svečevanje je opće veselje prilikom kakove srićne zgode. Gdo je ada priredio feštu, on je priredio svečevanje. Festival je periodička kulturna priredba, more biti i muzička, a i kazališna, svakako je svetačna, i organizirana u velikom stilu. Rič "festival" potiče iz latinskoga jezika i ukazuje na "veselje". "Festivus" znači "veseo". | Dubrovačke ljetne igre su jur tradicionalni kulturni festival u Hrvatskoj. Čuvarnica je priredila svatačnost prilikom Martinje za dicu i starje. Prilikom 50. rodjendana je moj muž pozvao svu svoju rodbinu na veselo svečevanje. |
|||
| muzički/muzikalan | Muzika je tonska umjetnost, i tako ona more glušati tonalno, ali i atonalno. Ono, ča se odnosi na muziku, je muzičko. To more biti muzičko naticanje, muzička škola, muzičko društvo i mnogo svega, ča ima vezu s muzikom. Muzikalan more biti človik, on ima talenta da svira neki instrumenat ili da jači. Muzikalan more biti negdo, ki niti ne jači, a niti ne svira neki instrumenat, ali svakako ima dobar sluh. Naticanje ne more biti muzikalno, ne more biti ni škola, a ni društvo. Muzikalnost je talenat človika, ki sluhom shvaća harmoničnost glasov, tonov, zvukov i emocionalno doživljava muziku. | Moj sin pohadja muzičku školu. Muzički orkestar je majstorski svirao Amanda Ivančića, gradišćanskohrvatskoga kompozitora. Gdo more uživati Schönberga, je zaistinu muzikalan človik. Gusle igrati more samo negdo s dobrim sluhom, ki je jako muzikalan. |
|||
| spati: oni spu ili oni spidu? | Nastavak -idu u 3. licu množine glagola "spati" je moguć uz nastavak -u. Osebito u sridnjem Gradišću je proširena verzija "spidu", uz "spu". Rekli bi ada: U prazniki dica rado dugo spu. Po Gramatiki gradišćanskohrvatskoga jezika je moguće prethodnu rečenicu formulirati u prezentu i ovako: U prazniki dica rado dugo spidu. | 572 | Znanstveniki su izvidili, da dica dandanas dovoljno ne spu/spidu. Stari ljudi ponekad čemerno spu/spidu u noći. Sva bića, ka imaju moždjane spu/spidu. |
||
| nastavak -edu u 3. licu množine | oni idu... | oni idedu... | Svi glagoli imaju prezent, koga stvaramo za sva lica pomoću nastavkov. Za treto lice množine -u, -ju i -aju. Nastavak "-edu" hasnujemo samo za glagol "htiti", ada ćedu i za glagol "iti" u formi "gredu". Ne valja reći "idedu, govoridu, lajedu, tresedu". Pravilno je reći: oni idu, govoru, laju, tresu. | 572 | Biznismeni ne idu na odmor prez laptopa. Svaki dan se na svitu tresu mnoga zemaljska područja. Kucki laju, a karavane nastavljaju svoj put. Roditelji tribaju paziti na to, ča govoru svojoj dici. |
| nastavak -adu u 3. licu množine | kuhaju, imaju, pitaju... | kuhadu, imadu, pitadu... | Samo kod glagola "dati" imamo u tretom licu množine nastavak -adu: Oni ne dadu rado iz vlašćega žepa. To naravno valja i za sve složenice, na priliku "prodati" ili "izdati" ili "predati". Kod svih drugih glagolov ćemo se držati nastavka -aju u tretom licu množine: kuhaju, imaju, pitaju, odgovaraju, kopaju. | 572, 629 | Kad prodadu stan, ćedu se odseliti u inozemstvo. Najbolje će biti, da predadu slučaj advokatu. Ako izdadu ploču, ćedu sigurno nastati poznati. Mnogim profesionalnim kuharom doma kuhaju žene. Oni imaju u vrtu veliko jezerce za kupanje. Ako ne pitaju, nećedu dostati ni odgovora. |
| muška imena na -e | Vidio sam Juru/Filu/Nou. | Vidio sam Jurea/Filea/Noea. | Postoju imena muškoga roda, ka u nominativu jednine završavaju na -e, na priliku: Jure, File, Noe, Mate. Nje u književnom jeziku tretiramo kot imenice ženskoga roda: 1. padež: Noe 2. padež: Noe 3. padež: Noi 4. padež: Nou 5. padež: Noe 6. padež: (o) Noi 7. padež: s Noom | 345 | Bog je sklopio savez s Noom. Vidila sam Filu, kako djela u vrtu. Ako vidiš Matu, reci mu, neka nazove Š imu, Jivu i Jandru, da kod Jure posvečujemo rodjendan. |
| put: putem ili putom? | Instrumental jednine imenice "put" je "putom", ako mislimo na zgaženu stazu ili cestu, po koj se gibamo. U ovom slučaju hasnujemo i prijedlog/prepoziciju: Za seoskim putom skreni na livo! Instrumenal jednine imenice "put" je "putem", ako mislimo na apstraktan sadržaj. U ovom slučaju ne tribamo ni prijedlog/prepoziciju: Trudim se, koracati kroz žitak pravim putem. | 270 e) | Med asfaltiranim i poljnim putom curi potočić. Pred putom, ki pelja u malin, stoji velika lipa. Zbog vlašće hasni ide putem najmanjega otpora. Informirala sam ga o novom terminu usmenim putem. |
||
| informacija: informacijov ili informacijev? | informacijov | informacijev | Imenice ženskoga roda, tudjice, sa sufiksom -ija imaju u genitivu množine nastavak -ov. Tu su na priliku riči: arterija-arterijov, familija-familijov, gimnazija-gimnazijov, komedija-komedijov, porcija-porcijov, prostorija-prostorijov. Krivo je ada reći "informacijev", ar imenica ne završava na palatalni suglasnik/konsonant "j", da bi nam bio potriban nastavak "-ev". Imenica ženskoga roda "informacija" završava na "a" i zato hasnujemo nastavak "-ov". | 344 | Sam ti pribavila dost informacijov za tvoje djelo? U Tretom svitu mnogo familijov živi na pragu siromaštva. Ta teatar se financira u prvom redu od komedijov. U Austriji se svaki samozaposleni naplaća dost porcijov. |
| sufiksi odredjenih pridjevov: -ički ili -čni | Pridjevi sa sufiksom "-ni" moru imati posvojno značenje, na priliku: hižni prag, lozna stazica, državno imanje. Pridjevi sa sufiksom "-ni" ponekad izražavaju i neki drugi odnos prema imenici, na priliku: božićni dar, sunčane ure, pomoćno sredstvo. U obadvi slučaji su pridjevi odredjeni i moru biti dubletni s pridjevi na "-ički": politični - politički, kozmetični - kozmetički, akustični - akustički. Kad imenica završava na "-ika", je normalnije, da se pridjev derivira na "-ički": polit-ika, kozmet-ika, akust-ika. | 857 | Za danas sam završila moj dnevni posao. (odnosno značenje pridjeva) Oni su po mnogi ljeti prekinuli svoju ljubavnu vezu. Pinez nij svenek u povijesti bilo plaćno sredstvo. Dobri politički odnosi med susjednimi državami su zlata vridni. Kozmetički saloni dandanas imaju mnogo stalnih gostov, i žen i muži, ki si daju ugadjati. Akustički senzor prepoznava šumenje. |
||
| sufiks -ičan i -čki kod pridjevov | Pridjevi sa sufiksom "-ičan" i "-ički" se ponekad poistovjećuju, ar se ne razlikuje med "-ičan" i "-ični". Pridjevi na "-ičan" su opisni. To znači, da je političan človik on, ki je ispunjen politikom, a političan tekst onakov, ki sadrži politiku. Romantičan človik je ispunjen romantikom, on mnogo sanjari, a romantičan varoš diše duh romantike. Adjektiv "politički" moremo poistovjetiti s adjektivom "politični", a "romantički" s "romantični". "Politički" se odnosi na politiku, a "romatički" na romatiku. Obadva pridjevi su ada odnosni i odredjeni, stvoreni od imenic na "-ika" (romantika, politika). U hrvatskom standardnom jeziku je normalnije, dati prednost odredjenim pridjevom na "-ički". Ako se u gradišćasnkohrvatskom jeziku prilagodimo toj jezičnoj praksi, je to u smislu jezičnoga napretka. Kod nas je tendencija jača prema nastavku "-ični", iako u tom slučaju moramo paziti, da ne iskrivimo smisao riči. Značenje pridjeva, opisno ili odnosno, ćemo najlaglje prepoznati komparacijom: (neki) tekst more biti političniji (nego drugi), (neki) varošić romatičniji (nego drugi). Ako komparacija nij moguća, je pridjev odnosni: politički sistem (političniji ne postoji), romatički elementi u romanu su tipični za romantiku, romatični elementi su nekako sentimentalni, vizionarski. | Romantičan človik nij istovrimeno realist. Romantični dvorac poziva goste na nekoliko ugodnih noći kot u povidajki. (Ako je ov dvorac romantičan, postoji znamda još i romantičniji, ako je ovo romantički dvorac, je gradjen u dobi romantike i onda ne postoji romantičkiji.) Političan človik ima svoju orijentaciju. Za političke sisteme se veli, da je demokracija najbolji. Ova taktička falinga se suprotstavlja zakonu taktike, tako da neću moći dostignuti svoj cilj. Ako mi se dogodi taktična (pridjev je nastao od imenice "takt") falinga, će mi cio svit predbacivati, da nimam smisla za takt, da se ne znam ponašati. |
|||
| darujem li ili darivam? | Darivam ti ovu knjigu u znak prijateljstva. | Darujem ti ovu knjigu u znak prijateljstva. | Za sve slavske jezike, a tako i za hrvatskoga, je karakterističan vid ili aspekt. Jedni glagoli nam uvadjuju, da je neki proces upravo u toku, a drugi, da je završen. Imperfektivni glagoli su oni, ki izriču radnju, ka se vrši, a perfektivni izriču radnju, ka je svršena. Zato ovisno o slučaju govorimo o svršenom ili nesvršenom vidu. Nesvršeni glagol more opisati sadašnjost, prošlost i budućnost, svršeni samo prošlost i budućnost. Od perfektivnoga moremo stvoriti imperfektivnoga, a od imperfektivnoga perfektivnoga. Pritom nam služu sufiksi i prefiksi. Glagole moremo stvarati i od imenic. Onda pak završavaju na -ati. To je slučaj i kod glagola "darovati". Rijetkost je, da uz glagol na "-ovati" postoji iterativ na "-ivati", u našem slučaju "darivati". Glagoli na "-ovati" i "-ivati" imaju u prezentu nastavak "-ujem": putovati - putujem, odlučivati - odlučujem. Da bi mogli razlikovati med aspekti, hasnujemo za imperfekt formu "darivati", a za perfekt "darovati". U prezentu je to "darujem" (perfektivni oblik) i "darivam" (imperfektivni oblik). Tako postupamo i s glagoli: ishasnovati - ishasnivati (-ujem/-ivam), poštovati - poštivati (-ujem/ivam), osnovati - osnivati (-ujem/-ivam). | 524 ff, 529 ff, 540 ff, 919, 928 | Ako mi za rodjendan daruješ putovanje, mi se i ti moraš pridružiti. Rado ti darivam ove kitice, jur samo zato, ča mi se tako miljahno smišiš. |
| bučovo (bučevo/bučino) ulje | bučovo ulje | bučevo/bučino | Imenice za rasline po pravilu dostaju sufiks "-ov" prez obzira na to, je li su ženskoga roda i na ki glas one završavaju (u našem slučaju je pred sufiksom "-ov" č). Isto valja i za jabukov ocat, slivov i marelicov lekvar, lipov cvijet, malinov grm ili figovo drivo. | U južnom Gradišću produciraju domaće bučovo ulje. Ja nimam rado jabukov ocat, meni je vinski bolji. Svako ljeto kuham slivov lekvar, ako nisam pred tim bila jur skuhala marelicovoga. |
|
| internetski portal ili internet-portal | "Internet-portal" je polsloženica. Ovde su došle skupa dvi riči, a svaka je pridržala svoj karakter. One su povezane crticom. U aktivnoj jezičnoj upotrebi ćemo deklinirati samo drugu rič: Na internet-portalu našega instituta se moreš informirati o našem djelovanju. Ako je moguće, od prve riči stvoriti pridjev, ćemo to udjelati u smislu boljega stila. Reći ćemo: Vridno je viditi naš internetski portal. Ono, ča na internetu postoji, na priliku forum ili kriminal, ćemo opisati pridjevom: internetski. Govorit ćemo o internetskom forumu ili internetskom kriminalu. Istotako ćemo namjesto festival-ured reći festivalski ured, namjesto emajl-nakit ćemo hasnovati emajlni nakit ili nakit od emajla. Filmski režiser je bolji izbor nego film-režiser, a parfemsko ulje bolje nego parfem-ulje. | 719, 832 | Dandanas skoro u svi varoši imamo internetske kavane. Ovoljetni festivalski program je izvanredan. Parfemski flakon, koga držiš u ruka je prazan. |
||
| deklinacija imen i prezimen | kod žene dekliniramo samo ime | kod muža dekliniramo samo ime | Ako govorimo o muškoj osobi, moramo deklinirati i krsno ime, i prezime. Ako govorimo o ženskoj osobi, dekliniramo samo krsno ime, ne i prezime. Kad spomenemo muža i ženu s istim prezimenom, velimo na priliku: Marka i Anicu Horvat sam strefio u varošu. | 239 | Rado slušam jačke Olivera Dragojevića. Med znamenite žene hrvatske književnosti brojimo Anicu Bošković, sestru Ruč€˜era Boškoviča, jedoga od zadnjih univerzalnih genijev. U mojem članku moram obavezno spomenuti braću Ruč€˜era i Anicu Bošković. |
| odvisan od/ovisan o | odvisan od, ovisan o | odvisan o, ovisan od | U gradišćanskohrvatskom jeziku zvećega hasnujemo pridjev "odvisan" s genitivom: od čega. U standardnom hrvatskom jeziku je gdo "ovisan" s lokativom: o čem. Obadvi mogućnosti nam stoju na raspolaganje. Važno je samo, da ne zaminimo "odvisan" s "ovisan", a pak genitiv s lokativom. | Jedan je ovisan o vinu, drugi o kokakoli. Dokle nimam vlašćega zasluška, sam odvisan od svojih roditeljev. |
|
| imati rak/raka; kupiti miš/miša | Imala sam rak na prsi. Kad djelam na kompjutru, hasnujem miš. | Imala sam raka na prsi. | Kad neka imenica ima dubletno značenje, kad more značiti i nešto živo i nešto neživo, moramo postupati po konkretnom slučaju. Kod imenic, ke značu nešto neživo, je akuzativ jednine u nominativu: Tako sam se nategnula pri djelu na vrtu, da sam navečer ćutila svaki pojedini kotrig mojega tijela. Kotrigi tijela su organi, kliti, zglobi, ki pripadaju kategoriji za neživo. Kod imenic, ke značu nešto živo, je akuzativ jednine jednak genitivu jednine: Upoznala sam svakoga pojedinoga kotriga našega društva. Pokidob da rak na nekom organu nij živo biće, nego beteg, moramo pravilno reći: Kad človičanstvo preoblada rak, će živiti navijek. Imenica "nosač" more biti ili stup ili platforma, na svaki način neki neživi predmet, ali s druge strani i človik (živ), ki nešto nosi: Grupa "Lado" je predstavila novi nosač zvuka (CD). Š krinju su nosili samo dva nosači. Paziti moramo i kod živine, ka živi u vodi: Vidila sam raka u našem potoku. | 242 | U mojoj familiji nijedan nije imao rak. Aristotel je spomenuo raka još 300 ljet pred Kristuševim rodjenjem. Imaš novi miš za kompjutor? Da, imam bežičan miš. I ja ću si kupiti takov miš. Kupit ću si bijeloga miša s črljenimi očima, kad su mi takovi miši slatki. |
| krčiti/kršiti | Kad krčimo stabalja, je rušimo. Kad kršimo zakon, dogovor ili neko pravo, se suprotstavljamo utvrdjenim principom. Mi lomimo zakon, dogovor ili neko pravo. | U našem vrtu moram skrčiti gušćaru. Pred nekolikimi ljeti su skrčili vinograd. Gdo krši zakon, se mora pravdati pred sudom. Rekla sam susjedu, da ne kršim pravila, ako skrčim grm na medji. |
|||
| dva/tri dani ili dva/tri dni | Za imenicu dan postoju u nominativu množine dva obliki, naime dani i dni, stari oblik duala, koga moremo hasnovati s broji dva i tri. | 249 | Dva dni je durao seminar uz: Dva dane je durao seminar. Još mi ostaju samo tri dni za pripravu na ispit uz: Još mi ostaju samo tri dani za pripravu na ispit. |
||
| nepostojano a: hrbat/hrpta | Na hrptu nosim košaru punu jaj. | Na hrbatu nosim košaru punu jaj. | Kad neka imenica završava na konsonante, se u nominativu jednine pred poslidnjim konsonantom umeće kratko a, takozvano nepostojano a. Ono se zove zato nepostojano, kad u drugi padeži opet more skrsnuti: Na hrptu (lokativ) nosim tešku košaru punu jaj. | 248 | Božja kravica na hrptu ima črne točkice. Na hrptu knjige je otiskan kratak sadržaj. Bio je okrenut hrptom prema meni. |
| advent/advenat | Proširenu osnovu nepostojanim a imaju tudjice, ke su jur duže vrime udomaćene u našem jeziku, na priliku psalam i advenat. Čudili bi se, kad bi gdo u našem jeziku rekao "advent" u nominativu jednine. Posudjenice, ke završavaju na "-kt, -nt, -pt ili -rt" moru imati proširenu osnovu, ali i ne: objekt/objekat, akcent/akcenat, projekt/projekat. S druge strani bi nam bilo smišno reći "koncerat" namjesto "koncert". | 250 | Advenat je nastao najhektičnije vrime ljeta. | ||
| u Beču/Beči | Kod nazivov za sela ili za varoše Gradišćanski Hrvati rado hasnuju stari nastavak "-i" prez prepozicije: Beč-Beči, Uzlop-Uzlopi, Š opron-Š oproni | 253 | Beči sam služila/U Beču... Bila sam Uzlopi na pohodu/Bila sam u Uzlopu... Š oproni je sve podražalo/U Š opronu... |
||
| kratki genitiv množine: pinez, dan, Vazam | pinez, dan, Vazam | pinezov, danov | Genitiv množine kod muških imenic obično završava na -ov ili na -ev za palatalnimi konsonanti: "Slikar je nudio pet kipov na prodaju." "Za vrime hrvatskih kraljev je Hrvatska bila samostalna." Ali nekim muškim imenicam je genitiv množine isti kotno je nominativ jednine. Onda govorimo o kratkom genitivu množine. Pismena razlika ne postoji, samo usmena po naglasku. Takove muške imenice su "pinez", "dan" i "Vazam". "Kad bi imala pinez, otpravila bi se za nekoliko dan na svitsko putovanje do Vazam." | 254 | Do Vazam more još snigati. Koliko je zaslužio pinez? Po prognozi vrimana nas još čeka dost sunčanih dan. |
| selom/selam, društvom/društvam | selom, društvom | Obadvi imenice, i selo i društvo, su sridnjega roda. To znači, da je prikladna deklinacija sridnjega roda. U dativu množine velimo selom ili društvom. Ali u poslidnjem vrimenu se sve već ne samo u govornom, nego i u književnom jeziku širi oblik ženskoga roda selam i društvam. Jezični hardlineri ćedu i nadalje davati prednost deklinaciji sridnjega roda. | 308, 309, 314 | Kolikim selom (selam) su dali dvojezične tablice? Nekim hrvatskim društvom (društvam) je cilj konzerviranje i napredak jezika. |
|
| aktiv/pasiv | Aktivom izražavamo, da subjekt vrši neku radnju. Pasivom izražavamo, da na subjekto gdo drugi vrši radnju. Pasivna konstrukcija u hrvatskom jeziku nije svenek garant za dobar stil: Moj stric je bio čašćen od zemaljskoga poglavara. Pasivni oblik je pasivni particip preterita. Od glagola "častiti" je to "čašćen". Pasiv je u nimškom jeziku proširen. U hrvatskom jeziku moramo u aktiv, kade je aktiv moguć. Prethodna rečenica onda glasi ovako: Zemaljski poglavar je častio mojega strica. Kad je poznat činilac, vršitelj radnje, je aktiv prvi izbor. Pasiv ipak ima svoje opravdanje, kad činilac nije od interesa: Kruh je pečen (nije bitno, gdo je kruh spekao). Put je zvožen (važno je, kako put izgleda, a ne gdo ga je zvozio). | 552-554, 599, 1318-1321, 1949 | Pasiv: On je bio ubijen od haharov. Preoblika u aktiv: Hahari su ga ubili. Pasiv: Domaća zadaća nije bila ocijenjena od učitelja. Aktiv: Učitelj nije ocijenio domaću zadaću. Pasiv, ako je vršitelj radnje sekundaran: Tulipani su uvenuti (nije važan uzrok za to, nego činjenica, da su uvenuti) |
||
| od glagolov oblikovati supstantive (glagolske imenice) | Mnoge glagolske imenice su ponekad dokaz, da preveć mislimo po nimšku, kad govorimo hrvatski. Prlje ćemo reći: Čujemo jačenje (glagolska imenica), nego: Čujemo, kako gdo jači. Nominalizacijom ili poimeničenjem preveć apstrahiramo sadržaj. | 1000, 1717, 1718 | Počeo je pisanjem./Počeo je pisati. (Kad rečenicu riješimo glagolski, vidimo pisca marljivo trzati svojim perom.) Majka je dici dopustila pečnju božićnoga peciva. ("Pečnja" je glagolska imenica. ) Ako nam stil toliko znači kot i sama informacija, ćemo u smislu hrvatskoga jezika reći: Majka je dici dopustila peći božićno pecivo. |
||
| neg(o)/nek | "Neg(o)" je suprotni veznik, konjugacija, ka povezuje dvi rečenice. Jedna rečenica se suprotstavlja drugoj: Oni nisu bili prik Vazam u Rimu, nego planiraju na jesen otputovati u Pariz. "Nek" u smislu "samo" je partikula, ka pojačava onu rič, uza ku stoji: Nek čer sam bila na putu. | 680, 1360, 1361, 681 e) | Kad bi nek došao! (za izricanje želje) Nisu došli svi, nego samo nekoliko od njih. |
||
| o njem (o njemu) | U svakidanjem govoru nije rijetka formulacija: Razgovarali smo se prik tvoje prijateljice. Pravilno je: Razgovarali smo se o tvojoj prijateljici. Prepozicija "o" potribuje lokativ, šesti padež, ada "o čem/kom". Rado grišimo i u pogledu na lične zamjenice. Dogodi nam se da velimo: Ona je o njemu čuda čula, ča ne odgovara istini. "Njemu" je ali dativ i se ne slaže s prepozicijom "o". Rečenica pravilno glasi: Ona je o njem čuda čula, ča ne odgovara istini. Drugačije su regule u standarnom jeziku, u kom moremo reći: o tome itd. S prepozicijom "o" grišimo u muškom i sridnjem rodu, a ne i u ženskom, i to zato ne, kad su dativ i lokativ kod ženskoga roda identični. Na priliku velimo: Došla sam k njoj - u dativu, ali: Mnogo sam mislio o njoj - u lokativu. | 237, 672 | O tom si nisam razbijao glavu. On je razočaran o njoj. O ovom pitanju se moramo dogovoriti. O njem se je jur mnogo pisalo. |
||
| prebiti/probiti (se) | Prefiks pre- kod glagola "prebiti" označava djelovanje krezač: Prebili su zid. Prefiks pro- kod glagola "probiti" isto znači djelovanje krezač. Ali u gradišćanskohrvatskom jeziku razlikujemo med "prebiti" i "probiti". Probiti hasnujemo u prenošenom smislu, kad je gdo dostignuo svoj cilj, kad mu se je nešto ugodalo. U ovom slučaju "probiti" hasnujemo s povratnom zamjenicom "se". | 942, 943 | Jaka larma je prebila tišinu. Probila se je pri utakmici. |
||
| poseban/osebit/osebujan | Pridjev "poseban" je iz standardnoga jezika importiran u gradišćanskohrvatski jezik. Morebit će jednoč još i izrivati naše riči "osebit" i "osebujan". I tako velimo: On je poseban človik, misleći, da je osebujan, svojevrstan, individualan, kad ima svojstva, ka ga razlikuju od drugih. Kad hasnujemo adjektiv "poseban", mislimo na nešto špecijalno, osebujno, ča nije svakidanje. Na priliku je posebno izdanje Hrvatskih novin ekstra-izdanje. Rič "posebno" moremo hasnovati i adverbijalno. Onda ju kot atribut dodajemo verbu, glagolu: Mladi hižniki stanuju posebno, odvojeno. U ovom slučaju ne moremo "posebno" nadomjestiti s "osebito" ili "osebujno". U adverbijalnom smislu "posebno" ne znači "osebito" ili "osebujno", nego da nešto postoji za sebe. | Putovali smo posebnim/osebujnim vlakom. Temu su prikazali u posebnoj/osebujnoj emisiji. Tomu problemu se moramo posvetiti posebno/za sebe. |
|||
| vrlo/jako | jako lipa, jako bijel, jako spametno | U gradišćanskohrvatskom jeziku je "vrli, vrla, vrlo" u prvom redu adjektiv, koga hasnujemo, kad kanimo izraziti, da je negdo dobar, poslušan. Na priliku: Ona je vrla divičica. Ali nije u duhu našega jezika "vrlo" hasnovati kot prilog namjesto "jako": I tako je u skladu s gradišćanskohrvatskom praksom reći: jako dobar (ne vrlo dobar), jako marljiva (ne vrlo marljiva), jako brzo (ne vrlo brzo). "No vrlo marljiv si!" ne klasificira marljivost u pojačanom obliku, nego je masivna kritika govorača, u čiji očima subjekt uopće nije marljiv! Rečenica "Vrlo si me kritizirao!" izražava masivnu kritiku i signalizira, da je zbantovan on, ki ju je sprogovorio. | 681 | Na sve zadnje je nastao još vrli muž (dobar). Nje poručna halja je bila jako lipa (ne vrlo lipa). Vrlo si me prehinjio (masivno)! |
|
| zač sve načinjiti/načinjati? | U gradišćanskohrvatskom jeziku mnogo načinjamo: načinjaju se stani, načinjaju se ure, načinjaju se knjige, načinjaju se još i koraki. Prebrzo posežemo za ta glagol prez obzira je li je konstrukcija na kraju idiomatski opravdana ili ne. Ali stani se gradu, knjige se tiskaju, a potom vežu, a koraki se poduzimaju. Mogli bi u ovom stilu nastaviti. Rič "načinjiti/-ati" smimo hasnovati onde, kade je opravdana. Na priliku smimo reći da se ure načinjaju, ar bi bilo prekomplicirano pojedinačno opisati svaki pojedini djelatni proces. "Načinjiti/-ati" znači, da je već korakov potribno, da bi nastao odredjen produkt. | Moram sastaviti novi program (namjesto načinjiti ga). Izdjelali su novi projekt (namjesto načinjili ga). Krti su prouzrokovali škodu u vrtu (namjesto načinjili ju). Dica za domaću zadaću moraju sastaviti 10 rečenic (namjesto načinjiti je). Praksa je, od glagolov oblikovati supstantive (namjesto načinjati je). |
|||
| novina/novine | Iako kroz dan čitamo novine, navečer nastavljamo uši, da bi na televiziji čuli i vidili ku-tu novinu. Tako je! Človik današnjice je željan znanja. Kada ćemo rič "novina" ostaviti u singularu, jednini, a kada staviti u plural, u množinu, ada rič "novine". Na prvi pogled ove dvi riči razlikuje samo numerus ili broj, ada jednina i množin, ali upravo numerus daje ričam potpuno drugo značenje. Kad upotribimo rič "novine" u pluralu, mislimo na bar ki list, glasnik. Kad budemo kanili povidati najnoviju vist, kad budemo kanili raskričati neku novost, onda ćemo reći: Jelka se je na hrvatskom balu zaljubila - a ta novina se je brzo/hitro pročula. Kad je govor o nekoj visti ili novosti, hasnujemo rič "novina", u singularu. | Ste prošli tajedan čitali mesopusne novine? U novina čitamo jednu novinu za drugom, ali u novini zaman išćemo novine. |
|||
| nepotribno hasnovanje prepozicije "na" | Mnogokrat pozdrave šaljemo na prijatelje, dugovanja prodavamo na kupce, pisma pišemo na poznance. Prijatelji se rastaju s frazom: "Lip pozdrav na tvoju ženu!" Ali u duhu hrvatskoga jezika ćemo reći: "Pozdrav tvojoj ženi!" ili "Pozdravi tvoju ženu" ili elegantno: "Izruči tvojoj ženi moje pozdrave!". Postoju različne mogućnosti ugnuti se prepoziciji "na". Pozdravi se šalju komu, a ne na koga. Istotako se dugovanja ne prodavaju na kupce, nego kupcem, prodavaju se njim, a ne na nje. Analogno ne šaljemo pisma na poznance, nego poznancem. Kad nekomu kanimo nešto reći, se obraćamo njemu, a ne na njega. | Pozdravi mi tvoju bolju polovicu! Prodao je auto onomu interesentu, ki mu je najveć nudio. Zbog formulara se obratiti moraš financijskomu uredu. |
|||
| lakocjen - lakocjeniji - najlakocjeniji | "Kupila sam si bluzu, ka je bila lagljecjenija, nego sam mislila, kad sam ju vidila u izlogu". Na primjeru ove rečenice ćemo se baviti pridjevskom složenicom "lakocjen". Nije potribno, da stupnjujemo, kompariramo i "lako", a i "cjen". Dost je da kompariramo drugi dio riči: lakocjen - lakocjeniji - najlakocjeniji. Prethodna rečenica onda pravilno glasi ovako: Kupila sam si bluzu, ka je bila lakocjenija, nego sam mislila, kad sam ju vidila u izlogu. Po gramatičkoj reguli je dopušćano komparirati samo jednoč, i to na kraju. | 402, 440 | Ovu košulju sam kupio u rasprodaji, ar sam ju dostao lakocjenije, nego bi bila stala obično. Dijamant je dragocjeniji nego cirkon. Ov orkestar od priredbe do priredbe igra milozvučnije. |
||
| zato/za to | "Zato", skupa pisano, je veznički prilog, adverbijalna konjunkcija, ka povezuje rečenice. Na priliku:"Prosili su ga, zato je držao predavanje." "Za to", odvojeno pisano, je pronominalni adverb, ki zastupa prepoziciju i pronomen. Na priliku: "Doktor je rekao da za to ne postoji vračtvo." S pronomenom "to" je mišljen beteg. Ovde smo prijedlog/prepoziciju "za" hasnovali s akuzativom. "Zato" moremo nadomjestiti s riči "zbog toga", a "za to" moremo nadomjestiti s tim, nač konkretno mislimo. | 670, 1364 | Ja sam za to, da se poduzmu konkretne mjere. On se nije učio za ispit, zato ništa nije znao. Zato kad je dobar organizator, sam ga prosila, da se skrbi za to. (Zbog toga kad je dobar organizator, sam ga prosila, da se skrbi za program.) |
||
| pritisnuti (pretisnuti) | Pritisnuo sam gumbu. | Pretisnuo sam gumbu. | Ako ignoriramo pogriške, po nekom času već nijednoga ne bludu, a kot rezultat se hasnuju skrivljene riči. Nije pravilno pisati: Pretisnuo sam gumbu i javio mi se je ženski glas, nego: Pritisnuo sam gumbu i javio mi se je ženski glas. Ako ne znamo, je li pisati "i" ili "e", moremo pomisliti na imenicu "pritisak", ar je "pretisak" reprodukcija nekoga izdanja. Kad je pretisak zabranjen, je prepovidan reprin. A reprint nima posla s krvnim pritiskom ili s pritiskom u zraku. Kako važno je, da ne pomišamo slove, kažu sljedeće riči: "preskočiti" i "priskočiti". Postoji bome velika razlika med tim, je li je gdo preskočio koga, da ga je ignorirao ili je priskočio komu i mu bio na pomoć. | Velika rezerva ulja je pritisnula cijenu goriva. Pritisni na zvonac, da vidimo, je li su doma! |
|
| podučavati/učiti, učiti se | Na gradišćanskohrvatkom jeziku učitelji podučavaju, na standardnom jeziku učitelji uče. Kad na gradišćanskohrvatskom velimo da učitelji uču, onda ne znamo tako pravo, je li učitelji podučavaju ili si sami prisvajaju znanje. Kad nam jur stoji na raspolaganje rič "podučavati", ćemo ju hasnovati. Neka učitelji ada budu podučavali gradišćanskohrvatski, a školari se neka budu učili gradišćanskohrvatski! Kod nas razlikujemo med "učiti" i učiti se". Na standardnom jeziku "učiti" nikada nije refleksivno. Kad si gdo prisvaja znanje, velimo da se uči, kad gdo podučava, velimo da uči. Na standardnom jeziku "uče" školari, a i učitelji. Da bi se ipak razlikovalo, se veli "učitelj predaje" namjesto "učitelj uči". Iz toga proizlazi, da je naše "podučavati" ekvivalentno književnomu "predavati". | Ja se rado ne učim matematičke formule. Moja sestra je učiteljica. Ona podučava na dvojezičnoj osnovnoj školi. (Ona uči na dvojezičnoj osnovnoj školi.) |
|||
| staklo/stakaoce | Kad si prosimo staklo, da si natočimo vode, kumaj mislimo na staklo, nego na stakaoce, kupicu, kafrku ili čašu. To su naime izrazi, ke hasnuju Gradišćanski Hrvati i ke ćemo najti u gradišćanskohrvatskom rječniku pod nimškim pojmom "Trinkglas". Staklo označava materijal, od koga je načinjeno stakaoce, kupica, kafrčica, kafrka ili čaša. Od stakla postoji na priliku oblok, na staklu moremo i slikati, a li iz stakla nećemo piti. | Staklo su načinjali jur stari Sumeri i Egipćani. Išao je u kuhinju, da si natoči stakaocce vode. |
|||
| stablo/drivo | Med stablom i drivom postoji razlika. Stablo je živeća biljka s deblom, žiljem, kitami i lišćem. Kad stablo zrušimo, dostanemo drivo, ko moremo hasnovati za kurenje. I stolar je hasnuje za načinjanje pohištva. Čudakrat hasnujemo rič "drivo", kad mislimo na stablo, ko raste u prirodi i more nositi sad. I to je u redu, samo da je drivo i materijal, a stablo ne, kad se u njem odvijaju biološki procesi. Stablo nikada nij prez žilja, ko je zakorenjeno u zemlji. | Ovo stablo ima lipu korunu. Divojki su postavili majuško drivo (ne stablo). On trguje drivom. Stablo je puno mladic. Imali su lipo nakinčeno božićno drivo (ne more biti stablo, kad nima žilje). |
|||
| kod/kot | Iako med riči "kod i kot" u izgovoru skoro nije razlike, je za pravilno hasnovanje ovisno o gramatičkoj razliki. "Kod" je prepozicija, a "kot" je ili veznik ili prilog. Majka je čer bila kod vračitelja, ar ju boli noga. Hasnovali smo prepoziciju. Na pitanje: Kade je čer majka bila? - ćemo odgovoriti: kod vračitelja, a pisat ćemo "kod" mekom slovom "d". Marica je tako velika kot Petar. Maricu smo prispodobili s Petrom, a kad smo je skupa postavili, smo vidili da imaju istu višinu. U ovom slučaju je "kot" prilog, koga pišemo tvrdom slovom "t". Kot smo došli na vrt, se je zlijala godina. U ovom slučaju je "kot" veznik s vrimenskim faktorom. Na pitanje "kade", odgovorimo "kod", ko pišemo mekom slovom. Kad prispodabljamo koga s kim ili nešto s čim, pišemo "kot" trvdom slovom. Kad ne moremo pitati "kade?", a istotako moremo pisati "kako", je pravilno "kot": Kot je najavio, ćedu gosti dojti jur jutro. | 680, 667, 1412, 1447 | Kot smo čuli, će izložba biti otvorena stoprv na jesen. Došao je navečer, kot dogovoreno. Ufam se, da se u budućnosti kod ovoga problema nećeš morati tako mučiti kot do sada. Kod ulaza je veliko stablo. |
||
| lična povratna zamjenica "si" (sebi) | Kad je majka išla mimo škole je čula, kako si dica lipo jaču. Kad bi istu rečenicu rekli prez povratne zamjenice ili refleksivnoga pronomena "si", se ne bi minjalo značenje. Prez problema ada moremo izostaviti zamjenicu "si", a rečenica bi onda glasila ovako: Kad je majka išla mimo škole je čula, kako dica lipo jaču. Na gradišćanskohrvatskom jeziku preveć hasnujemo pronomen "si". Većkrat pronomen "si" služi daljnjoj informaciji: Ja ću si kupiti košulju. To znači da ću za sebe kupiti košulju, a ne za prijatelja. Kad bi rekao: Ja ću kupiti košulju, onda nije odredjeno, ki će nositi tu košulju. Tu košulju morem nositi ja, ali i moj prijatelj ili bilo ki drugi. Sljedeća rečenica je opet jasna i prez pronomena "si", i to: Otklenut ću vrata. Jasno je da ću sebi otklenuti vrata, zato nam nije potriban pronomen "si" u formulaciji: Otklenut ću si vrata. "Si" je skraćena forma zamjenice "sebi" i stoji u dativu. Kade se ne budemo mogli odlučiti, je li ćemo hasnovati zamjenicu "si", ćemo ju nadomjestiti punom formom "sebi", i laglje ćemo se odlučiti. Nijedan ne bi špontano rekao: Otklenut ću sebi vrata, nego: "Otklenut ću vrata". | 475 | "Marko si je otpisao zadaću, zato ga je učitelj ukarao." (Dovoljno je reći: "Marko je otpisao zadaću, zato ga je učitelj ukarao.") Našli su si konje na paši: "si" upućuje na to, da su konji njevi. Skuhat ću si objed: sebi samoj/samomu ću ga skuhati. |
||
| zamjenice "ki, ko, ka" i "čiji, čije, čija" | Med odnosnimi ili relativnimi zamjenicami "ki, ko, ka" i "čiji, čije, čija" postoji razlika. Iako su one iste kotno upitne/interogativne zamjenice, one ne služu za pitanje, nego u zavisni rečenica povezuju glavni i zavisni dio rečenice. U gradišćanskohrvatskom jeziku se zamjenica "ki" forsirano upotribljava i na mjestu, kamo bi slišila zamjenica "čiji": Ovo je familija Kratić, ke stan je zvana varoša. Pravilno konstruirana rečenica glasi ovako: Ovo je obitelj Kratić, čiji stan je zvana varoša. Zamjenica "čiji" upućuje na vlasničtvo ili prijeklo. Obitelj Kratić je vlasnik stana, zato hasnujemo zamjenicu "čiji". Kad je govora o vlasničtvu, hasnujemo pronomen "čiji", a ne "ki". Pronomen "ki, ko, ka" ćemo upotribiti u oni slučaji, kad nije govora o vlasničtvu: Ovo je moj prijatelj, ki je bio u Kanadi. | 464, 465, 466, 1396 | Na sastanku je govorio Ivan, čiji prijedlog je bio jako radikalan. (Prijedlog je bio Ivanov, zato: "čiji", a ne "koga".) Petar, čiji roditelji su rano umrli, se je skrbio za svoju braću. (Pitat ćemo: "Čiji roditelji su rano umrli?" - a ne: "Koga roditelji su rano umrli?") Kitice, ke si mi donesao za rodjendan, su se uvenule. |
||
| dupla negacija | Kad na nimškom jeziku ne postoji dupla negacija, čuda puti na gradišćanskohrvatskom jeziku zabimo negirati dvakrat: Od nijednoga potribujem milost. Iako neodredjene zamjenice "ništ(a), nijedan, nigdor, nikakov, ničiji" jur same po sebi negiraju, je ipak potribno negirati još jednoč. Pravilno prethodna rečenica glasi: Od nijednoga ne potribujem milost. | 469, 1292, 1293, 1295, 1297 | Ti s ničim nisi zadovoljan! On na nijedno pitanje ne zna odgovoriti. Ne vjeruj njemu nikada. Na sastanku se nije razgovaralo o nijednom problemu. |
||
| subjekt se slaže s predikatom | Kad u rečnici imamo već subjektov različnoga roda, smo konfrontirani s problemom, s kim subjektom se neka slaže predikatna rič. Sljedeća rečenica nij problem: Ditić i kucak su bili trudni od bižanja i igranja. Pokidob da su ditić i kucak muškoga roda, su i predikat i predikativni adjektiv u muškom rodu. Analogno ćemo postupati kod ženskoga roda: Majka i kćer su imale skupnu spavaću sobu. Problem nastaje kod sridnjega roda: Dite i janje su se igrali u blizini loze. Kod sridnjega roda predikat stavljamo u plural muškoga roda: Kazališće i sveučilišće su u augustu zatvoreni/zaprti. Kako riješiti problem s već subjektov različnoga roda? Predikatna rič mora u ovom slučaju biti u onom rodu, u kom je najbliži subjekt. Konkretno: Polja i loze su zelene. Ovo pravilo valja za ženski i sridnji rod: Polje je sridnji, a loza ženski rod. Ako jedan od subjektov ima muški rod, se predikat redi po muškom rodu: Potoki i rijeke su dužički. | 1158-1172 | Plaže i hoteli uz morje su lipi. Grojze i orihi su zreli. Š tudenti i študentice su položili ispite. |
||
| čestitati s prijedlogom "k" | čestitati nešto, čestitati na čem | čestitati s prijedlogom "k" | Većina pogriškov, ke nam se nameću kod pisanja ili pri govoru, imaju svoj izvor u nimškom jeziku. Tako čestitamo k nečemu, kad u nimškom jeziku velimo "zu etwas beglückwünschen". Pokidob da nam nimški jezik mnogokrat služi kot baza, preuzimamo prijedlog "k", ki u hrvatskom jeziku ne čini idimatsku cjelnu s glagolom "čestitati". Kad čestitamo, čestitamo nešto ili na čem: Ako je gdo nastao magistar, čestitamo na sponziji! Ako je gdo dostao kakov časni znak, čestitamo na odlikovanju! Ako je gdo nastao 25 ljet star, čestitamo rodjendan! Ako gdo ima god, čestitamo imendan! Prijedlog "k" je deplaciran uz čestitke. On sliši glagolom gibanja ili kretanja: Približio se je k njoj. Prijedlog "k" označuje i vrime, kada se nešto dogadja: K večeru su zaklenuli vrata. | Patrijarh je čestitao Vazam papi. Došla je k nam. K Božićem ćemo si spraviti stan. |
|
| vrnuti (se) | vrnuti (se) najzad | Veleposlanik se je vrnuo najzad iz inozemstva. Kad bi se gdo mogao vrnuti najper, bi se mogao vrnuti i najzad. Glagol vrnuti (se) implicira, da človik dojde dojde opet na mjesto, ko je bio ostavio ili da je nešto vrgao onamo, odakle je zeo. S ličnom povratnom zamjenicom "se" izražavamo, da se radnja odnaša na subjekt. Namjesto "vrnuti se" velimo ponekad najzad dojti. "Najzad dojti" je doslovni prijevod nimških riči "zurück kommen, zurück kehren". Namjesto "vrnuti" velimo ponekad najzad dati, ada "zurück geben". Ovi germanizmi su u gradišćanskohrvatskom jeziku dost udomaćeni, ali to ne znači da ne bi mogli hasnovati lipšu i u jezičnom smislu bolju varijantu, naime "vrnuti (se)", prispiti onamo, odakle smo prošli ili vrć onamo, odakle smo zeli. | Dužnik je vrnuo vas svoj dug, podmirio ga je korak po korak. Vrnula se je u svoje rodno mjesto. Š½ena mu je prošla, ali mu se vrijeda vrnula. |
||
| ide za to | ide za to | Nažalost nije moguće gradišćanskohrvatski jezik potpuno očistiti od germanizmov, ali moramo biti pripravn zbaviti ih se. "Ide za to" nije hrvatska fraza, nego germanizam: "es geht darum". Njemu ide za to, da na vrime dospene u varoš, sve drugo mu je svejedno. Ovu rečenicu bi lako mogli formulirati prez germanizma: Njemu je važno, da na vrime dospene u varoš, sve drugo mu je svejedno. Druga mogućnost je: Jedina želja mu je, da na vrime dospene u varoš, sve drugo mu je svejedno. Smisao rečenice odredjuje, kako formulirati rečenicu i tako nadomjestiti germanizam "ide za to". | Novomu predsjedniku ide za to da bude obljubljen kod naroda. U duhu hrvatskoga jezika je sljedeća formulacija: Novi predsjednik si želji biti obljubljen kod naroda. Društvu ide za to, da zadovolji svoje člane. Ovu frazu moremo nadomjestiti ovako: Cilj društva je, zadovoljiti svoje člane. Poznati pisac je napisao novi roman. Njemu ide i za to, da se prodaju mnoge knjige. Sljedeća formulacija bi mogla nadomjestiti germanizam: Poznati pisac je napisao novi roman i nakana mu je, prodati mnoge knjige. |
||
| odlučno/odlučujuće | Da bi bio uspjeh siguran, je bilo odlučno, organizirati dobar orkestar. Pridjev/adjektiv "odlučno" je u prethodnoj rečenici krivo hasnovan. U ov kontekst bi slišila rič "odlučujuće". Pravilna konstrukcija je ova: Da bi bio uspjeh siguran, je bilo odlučujuće, organizirati dobar orkestar. Rič "odlučujuće" je particip, ki vrši službu pridjeva. Namjesto riči "odlučujuće" je bolje reći: važno ili mjerodavno. Kade je moguće, ćemo ubajti particip. Čuda bolje gluši rečenica ovako: Za siguran uspjeh je bilo mjerodavno organizirati dobar orkestar. Odlučan more biti samo človik. Kad je človik odlučan, je energičan ili rezolutan. Negdo more odlučno i postupati, ili pak energično ili rezolutno. Riči "odlučujuće" i "odlučno" nisu identične u značenju. Kad "odlučujuće" moremo nadomjestiti s ričju "važno" ili "mjerodavno", nije moguće reći "odlučno". Kad moremo "odlučno" nadomjestiti tudjicami "energično" ili "rezolutno", nije moguće reći "odlučujuće". | Subvencija je bila odlučujuća/mjerodavna/važna za opstanak društva. (Subvencija ne more biti energična, odlučna) Pokidob da je odlučno postupao, je mogao riješiti problem. (Bio je rezolutan/energičan.) Ne postupaj odlučno u odlučujućem hipcu, moglo bi ti naškoditi. |
|||
| ali/ili | U gradišćanskohrvatskom jeziku se dva vezniki/dvi konjunkcije "ili" i "ali" čudakrat jednako upotribljavaju, pred svim u govornom jeziku. Ali i u mediji se ove dvi riči slabo razlikuju. Praktičan primjer je sljedeća rečenica: č€ emo pisati članak, ali gledati televiziju?" "Ali" u ovom slučaju ne odgovara. Kad zibiramo med različnimi mogućnosti, kad sklapamo rečenice s alternativnim sadržajem, moramo hasnovati "ili". Konjunkcija "ali" izražava sadržaj, ki je suprotan očekivanju: Zaškurilo se je, ali nisu nažgali sviću. Konjunkcija "ali" upućuje na kontrast, zato govorimo o suprotnom vezniku, a konjunkcija "ili" potribuje odluku med dvimi ili već mogućnosti. Ona se kot rastavni veznik javlja pri nabrajanju alternativnih sadržajev. | 1350, 1351, 1355, 1359 | Gdo će mi pomoći, Jandre ili Evica? (dvi alternative) Čuo sam, da je folišnjak, ali to ne morem vjerovati. (jedan rečenični dio se suprotstavlja drugomu) Dojt ću na pohod danas ili zutra (dvi potpuno ravnopravne mogućnosti). Marica je u crikvi bila vrla, ali Petar ne. (Pokidob govorimo o kontrastu, hasnujemo suprotni veznik "ali". Marica je bila vrla. Petar je bio zločest. Dvi suprotne činjenice smo povezali konjukcijom "ali".) |
||
| prez da | Nimške konstrukcije nam u gradišćanskohrvatskom jeziku ne glušu tudje, ali nisu u duhu jezika. Za svaki germanizam postoji izlaz. "Tako smo se dobro zabavljali, prez da smo upamet zeli, kako kasno je." Formulacija "prez da" je doslovni prijevod nimškoga izraza "ohne zu". Namjesto "prez da" moremo hasnovati: "a da/tako da/a/premda/iako", a pak negirati rečenicu. Ada: "Tako smo se dobro zabavljali, a da/tako da/a nismo upamet zeli, kako kasno je. | Moram napisati sastavak, prez da imam pravu temu. "Prez da" ćemo nadomjestiti boljom alternativom: Moram napisati sastavak, premda nimam pravu temu/iako nimam pravu temu. Profesor me je spitkovao a da/tako da nisam upamet zela, da me ispituje. Počelo je za njega važno vrime, a da to nije znao. |
|||
| dati za misliti | Idiomi su fraze ili osebujni izrazi jezika, ke ne moremo doslovno prevesti na drugi jezik. Svaki jezik ima svoje jedinstvene fraze, ke postoju samo na tom jeziku. Na naš gradišćanskohrvatski jezik dostkrat prevodimo fraze iz nimškoga jezika. Tim zanemarujemo vlašće idiome, a importiramo germanizme. "Dati za misliti" je nimška fraza "zu denken geben": Š tao je u novina da je nešto ljudem "dalo za misliti". Tu nimšku frazu moremo izraziti u našem jeziku kot navedeno u rubriki "primjeri". Zavisno o stilu i kontekstu ćemo pak hasnovati formulaciju, ka se najbolje uklapa u kontekst. Ali prvo je potribno, osloboditi se nimških okovov. | To je za mene bio impuls da počnem misliti. ili: To je u meni zbudilo misao. ili: To me je ganulo, tako da sam počeo misliti. ili: To je u meni prouzrokovalo misli. ili: To me je potaknulo na premišljavanje. ili: Tako su se u meni počele radjati misli. |
|||
| čisti instrumental | Čistim instrumentalom moremo izraziti način, kako i čim smo nešto postignuli. Nažalost umjesto čistoga instrumentala hasnujemo mnogokrat prepozicije, prijedloge: kroz, putem i pomoću. Nimški jezik ljubi prepozicije, zato nam se nameću još i onda, kad govorimo hrvatski. "Putem pisma su obnovili prijateljstvo." Čisti instrumental je bolja varijanta, ada: Pismom su obnovili prijateljstvo. "Pomoću laži se ne dostiže cilj." Čisti instrumental je bolja varijanta, ada: Lažju se ne dostiže cilj. "Kroz zadaće se vježba." Čisti instrumental je bolja varijanta, ada: Zadaćami se vježba. U hrvatskom jeziku je čisti instrumental garant za lip stil. | 232, 234 | Laserom se da i operirati. Razgovorom su odstranili nesporazum. Strpljivošću smo dostignuli perfektan rezultat. |
||
| trgovački/trgovinski/tržišni | Sve tri riči su pridjevi, adjektivi i imaju posla s trgovanjem. Ipak se svaka rič ima svoj poseban kontekst. "Trgovački" se odnosi na trgovce, "trgovinski" na trgovinu, a "tržišni" na tržišće. Trgovčki know-how je potriban u trgovinskom svitu, da bi se trgovac mogao probiti u tržišni okviri. | Trgovački centri (ako se stavlja teč€˜išće na trgovce)/trgovinski centri (ako se stavlja težišće na trgovinu) su nastali jako popularni. Trgovinski deficit države raste i nadalje. Tržišna vridnost akcijov se je znatno smanjila. |
|||
| zadnji i poslidnji | Zadnji i poslidnji moru biti sinomimi, iako poslidnji ne mora obavezno biti zadnji. Poslidnji je on/ona/ono na kraju reda. To je i zadnji, ali zadnji more biti i odzad, ča poslidnji ne more biti: Kucak si je naranio zadnju čampu (ne poslidnju). Poslidnji sud je konačni, ada zadnji sud, za kim već nijedan neće slijediti. "Poslidnji sud" je konkretan pojam. Poslidnji modni hit je najnoviji, ali ne mora biti zadnji. Poslidnji more prethoditi i nečemu sadašnjemu: Poslidnju knjigu je pisao na temu dičjega odgoja, najnoviju na temu roditeljske skrbi. Konstrukciju "u zadnjem vrimenu" hasnujemo već u razgovornom jeziku, književna verzija je "u poslidnjem vrimenu". | Poslidnji put smo se vidile u maju (ne zadnji put). U maju smo se vidile zadnji put, potom je umrla. Zadnja svića na biciklu ti ne sviti (ona odzad). Poslidnje mjesto na tablici je istovrimeno i zadnje (za njim ne slijedi nijedno drugo, a ono je zadnje u redu) |
|||
| potribovati/upotribiti, -ljavati | Kad potribujemo nešto, kanimo nešto. Kad upotribljavamo nešto, hasnujemo nešto. Glagol "potribovati" je vezan uz potribovanje, kad mi je nešto potribno. Glagol "upotribiti, -ljavati" je vezan uz upotribljavanje ili upotrebu. Neki predmet je upotribljiv, ako ga moremo hasnovati. Kad je dugovanje upotribljeno, je gdo jur baratao s njim. | Ja potribujem, da se dogovori držu. Ja rado upotribljavam maslinovo ulje. |
|||
| konstrukcija glagol + imenica | Mnogokrat moremo glagol + imenicu izraziti samim glagolom, na priliku: postaviti pitanje > pitati, obaviti djelo > udjelati, načinjiti pauzu > pauzirati, peljati razgovor > razgovarati se, imati strah > bojati se, napraviti sliku > slikati, dati mira > mirovati itd. Hrvatski jezik je glagolski jezik. To znači, da se preporučuje u duhu jezika, hasnovati glagole, kade je nek moguće! | Oni su načinjali šalu na njegov račun > Oni su se šalili na njegov račun. Načinji konac tomu teatru > Dokonjaj ta teatar. Laglje je peljati boj, nego angažirati se za mir > Laglje je vojevati se, nego angažirati se za mir. Ja imam pomilovanje s ditetom, ko su starji zlostavljali > Milujem dite, ko su starji zlostavljali. Neka mi davati krivicu > Ne krivi me! |
|||
| lična povratna zamjenica "se" | Ličnu povratnu zamjenicu "se" hasnujemo, kad kanimo izraziti, da subjekt na sebi vrši čin. U tom slučaju je subjekt istovrimeno i objekt: On se brije, ona se šminka, mi se češemo. Povratna zamjenica "se" je pak dio glagola. Refleksivni glagoli su intranzitivni i ne otvaraju mjesto objektu, ar to prepričuje zamjenica "se". Objekt ada nije izrečen. Na priliku: Ja sam se nasmijala. Novine su pisale: Človik je jedino stvorenje, ko zna začrljeniti! U ovoj rečenici fali refleksivna zamjenica "se", ako je mišljeno, da človičji obraz more poprimiti rumenu farbu, i to sam od sebe. Zato kad u rečenici fali pvratna zamjenica "se", glagol "začrljeniti" potribuje objekt. Ali ta objekt nije izrečen. Rečenica je izgleda uzeta iz standardnoga jezika, u kom nisu svi glagoli povratni, ki su povratni u gradišćanskohrvatskom jeziku. U gradišćanskohrvatskom jeziku SE PLAČEMO, a u standardnom jeziku ljudi "znaju" PLAKATI i prez povratne zamjenice "se". | 457, 557, 558, 559, 560, 561, 562 | Polja su se zazelenila. Otac se je razjadao. Ja sam se začrljenila. Konačno se je naspao. Majka se preveć skrbi za svoju dicu. |
||
| složeni glagoli | Složeni glagoli obično imaju dvi osnove, prva je obično prilog, a druga glagol: najper proteći, skupa svezati. kraj obrnuti se. Oni su nastali prijevodom složenih riči iz dominantnih tudjih jezikov, osobito iz nimškoga i ugarskoga. Koč more biti i imenica u akuzativu povezana s glagolom. To je pak sraslica, na priliku: očimetati ili zbogomdati, diozeti. Namjesto germanizmov, van stati ili najzad dati/dojti, bi se tribali odlučiti za hrvatske varijante: podnositi i vrnuti (se). | 1950, 957, 958 | Ako znaš zbrojiti jedan pak jedan, te već ne tribam uputiti! - prilog skupa na dobrobit jezika moremo mirno izostaviti. Digni ruke! - prilog gori nije potriban. Ja sam upala. - pokidob da još nijedan nije gori upao, ne tribamo ni doli upasti. Betežnik je zeo vračtvo. - nije je nutar zeo. Mi smo zaslužili veliku svotu. - namjesto nutar zeli smo... |
||
| slavski genitiv | Ako kanimo formulirati rečenicu sa slavskim genitivom, nam je prvo potriban prelazni ili tranzitivni glagol sa svojstvom valentnosti, da je ada u stanju vezati uz sebe objekt. Glagole, ki nastupaju u kombinaciji s objektom ili objekti, zovemo objektne glagole. U negaciji moremo objekt u akuzativu zaminiti genitivom, a da se ne minja poruka. To svojstvo je tipično za slavske jezike. Na priliku: Nimam pinez, namjesto: Nimam pineze. Nije pio vina, namjesto: Nije pio vino. Ne znam točnijega, namjesto: Ne znam točnije. | 556, 1210, 1297 | NIje vidio izlaza, namjesto: Nije vidio izlaz. Nisam joj dala kruha, namjesto: Nisam joj dala kruh. Nimam vrimena, namjesto: Nimam vrime. |
||
| vezničke riči "ki" i "čiji" | "Ki" i "čiji" su ili upitne ili odnosne zamjenice. One moru stati i na početku relativne rečenice. U ovom slučaju one povezuju rečenične dijele, zato fungiraju kot vezniki, ki pomažu ugradjivati jednu rečenicu u drugu. Odnosni pridjev "čiji" u gradišćanskohrvatskom jeziku sve već zanemarujemo, zato zamjenicu "ki" u svoji različni obliki forsirano upotribljavamo: Pohodili smo obitelj Kratić, kih stan je zvana varoša. Rečenicu pravilno moremo konstruirati i s odnosnim pridjevom "čiji" ovako: Pohodili smo obitelj Kratić, čiji stan je zvana varoša. Kad je govora o vlasničtvu, se predlaže hasnovati odnosni pridjev "čiji", i to za živo i neživo. Pronomenom "ki" ćemo ugradjivati rečenice jednu u drugu, kad ne bude govora o vlasničtvu. Na priliku: Ovo je moj prijatelj, ki živi u Kanadi. | 455, 462, 464, 465, 466, 1388, 1396 | Na sastanku je govorio Ivan, čije potribovanje je bilo radikalno. (Ivanovo potribovanje) ili ča se manje predlaže: Na sastanku je govorio Ivan, koga potribovanje je bilo radikalno. Evica, čiji roditelji su rano umrlli, se je skrbila za svoju braću. (Evičini roditelji) ili manje elegantno: Evica, ke roditelji su rano umrlli, se je skrbila za svoju braću. Ovo su divičice, čija mama je učiteljica. Ili:Ovo su divičice, kih mama je učiteljica. Pišem sastavak, ki mora biti gotov do zutra. Prva kitica, ka raste u protuliću, je visibaba. Dite, ko mnogo spitkuje, je mnogokrat roditeljem na ter, |
||
| momčad: momčadi ili momčade u pluralu? | momčadi | momčade | Imenica ženskoga roda "momčad" ponekad stvara probleme, kad je potribno deklinirati ju. Kakov je nje plural? "Momčade" ili "momčadi"? Imenice ženskoga roda, ke završavaju na konsonant, na priliku, skrb, pomoć, zapovid, bol, ćut, vist, obitelj se dekliniralu po vrsti i. To znači, da one u množini zvama u dativu završavaju svenek na "i". U dativu imaju nastavak "-am". U jednini imaju u instrumentalu "-u, -ju, om". U ovu kategoriju sliši i rič "momčad". Mi moreš nabrojiti nekoliko najboljih nogomentnih momčadi svita? | 355, 356 | Garantiramo svim momčadam lip boravak u hotelu. Obetežalo je polovicu momčadi. S iscrpljenom momčadom se ne da dobiti. Koliko momčadi će sudjelivati pri naticanju? On se trenira kod bečanske momčadi. |
| rasti: rastao ili rasao? | rastao | rasao | Kod glagola "rasti", koga ubrajamo u prvi razred, završava osnova na -st, ka je prešla u infinitiv -sti. Ali samo u muškom rodu jednine se je očuvalo osnovno"t" za razliku od ženskoga roda, kade fali "t". Pravopisne posebnosti imaju mnogokrat dug razvitak. Trava je rasla kot nora, tako da sam morala stalno kositi. On je brzo rastao. | 602, 603 | Izvoz je rastao brže nego uvoz. Moja plaća nije dovoljno rasla. |
| cimitor, cukor | cimitora, cukora | cimitra, cukra | Imenice cimitor, cukor, kantor, ambasador, televizor su tudjega porijekla. Sufiks -or ili -tor ostaje i pri deklinaciji. Nije moguće izostaviti suglasnik "o". Bila sam na cimitoru poljati kitice. Nisam ti cukora u kavu! | Zač nije moguće reći "cukra/cimitra"? | Nije zdravo jisti preveć cukora. Kad na većer hodiš po cimitoru, ćutiš neobičan mir u sebi! Pokopali smo bivšega kantora na novom cimitoru domaćega sela. |
| me ča veseli ili se čemu veselim? | veselim se čemu | Glagolu "veseliti" dodajemo povratnu zamjenicu "se", ali on s tim ipak nije pravi povratni glagol, ar se na njem ne vrši neka radnja. On opisuje stanje nekoga človika ili neke živine. Zato je "veseliti se" glagol stanja. Pokidob da ada nima sve karakteristike povratnoga glagola, ga zovemo nepravi povratni glagol. Gdo se veseli, on je u dobrom raspoloženju, pun entuzijazma i radosti. Nešto ugodnoga je prouzrokovalo radosno stanje. Ali človik ili živina se ne veselu zbog čega, nego čemu. I zato velimo na priliku: Veselim se tvojemu velikomu uspjehu. Po mustru nimškoga jezika čujemo i sljedeću konstrukciju: Veseli me ... To je nimški kalk (engl. i franc. calque). Sintaktička struktura nimškoga jezika je importirana u hrvatski jezik po nimškoj konstrukciji "es freut mich". Hrvatska verzija je: Veselim se, da je došlo mnogo ljudi ili Veselim se velikoj množini ljudi. | 527, 558 | Veselimo se vašemu pohodu! On se veseli, da se je ugodala kooperacija. Veselit će se, kad dučuje, da sam položila ispit. Ne veseli se prezaran njegovomu uspjehu! Kucak se veseli pečenji. |
|
| kut/nugao | Kut nastaje od dvih pravcev, ki se križaju. Ono, ča med sobom zatvaraju, izgleda kot vrh, a to je kut. Tako postoji šiljasti, tupi i pravi kut u matematiki. Površina kuta je iznutra. "Prlje su učitelji zločestu dicu slali u kut." Kad na priliku na križanju dvi ulice skupa dojdu, se stvara nugao. Kad se dvi strane čega dodirnu, isto govorimo o nuglu. "Strefila sam ju na nuglu." Nugao je vanjski dio, a kut nutarnji dio površine. | Dite se je udrilo na nuglu stola. Na nuglu križanja stoji prometni znak. Š kolar mora poračunati, koliko stupnjev ima kut. On ju je prognao u kut, da ne bi mogla pobignuti. |
|||
| spoznati/upoznati | U svakidanjem govoru skoro ne razlikujemo med: upoznati i spoznati. Ipak med ovimi dvimi riči postoji razlika. Ako mi negdo predstavi nekoga človika, onda me je upoznao s tim človikom. Ali ne morem reći da sam spoznao njegov karakter. Človika moramo duglje poznavati, da mu spoznamo i prepoznamo naturel. Stoprv kad znamo, kako se u pojedini situacija ponaša i kako reagira i kad smo upoznali njegove pozitivne i negativne strani, njegov karakter, moremo reći, da ga dobro poznamo. Ako me je prijatelj prevario, prehinjio, a ne bi to bila nikada očekivala, velim: Sad sam ga spoznala! Ili: Sad sam prepoznao njegov pravi (himbeni) karakter! "Spoznati" nekoga človika ada more imati i negativan prizvuk. Kad "upoznamo" človika, čujemo njegovo ime, ali o njegovom karakteru ništa ne znamo. Bliže upoznat ćemo ga stoprv u razgovoru, kad se budemo duže znali. Spoznanje je razumivanje, uvid, koga človik ima u nešto. Ako nešto krivo učinim, a potom uvidim moju pogrišku, velim: Spoznala sam, da sam krivo postupala. | Čim smo se upoznali, smo išli u kavanu. Nije kanila spoznati/uviditi svoju krivicu. Spoznala sam, ča znači živiti. Upoznala sam svojega muža na tečaju. |
|||
| pečnja/pečenje | "Pečnja" je glagolska imenica stvorena od glagola peći. Neka sirova hrana se peče uz djelovanje ognja dokle je ispečena. Hrana se izlaže ognju. "Pečnja" je postupak, akt, "Pečenje" nije postupak, nego pečeno meso, pečenka, ko serviramo za vičeru ili objed. U standardnom jeziku ne razlikujemo med pečenjem hrane i pečenkom/pečenicom. Hasnuje se "pečenje" i za pečeno meso i za postupak pečnje. | Na Novo ljeto za objed tradicionalno jimo svinjsko pečenje. Ne jim rado janjeće pečenje. Pečnja na malom ognju je sve popularnija, ar meso nastaje meklje. Pečnja govedjega duglje dura nego pečnja pipleta. |
|||
| prebiti/probiti | Obadva glagoli i "prebiti" i "probiti" su nastali od ishodnoga nesvršenoga/imperfektivnoga glagola "biti-bijem". Derivirani prefiksacijom su nastali svršeni/perfektivi: pre+biti i pro+biti. Tim se je u prispodobi s ishodnim glagolom preminilo i njevo značenje. Prefiks kod glagola u pogledu na značenje igra veliku ulogu. Pefiks pre- u našem slučaju znači a) razvaliti nešto tako da se udri po njem i b) vršiti radnju prelazeći preko čega. Ad a) Oni su prebili zid = zrušili ju. Ad b) Policija je prebila razbojnika = jako ga je stukla, zmlatila. Prefiks pro- za "probiti" znači a) djelovanjem dostignuti prolaz i b) trudom postignuti uspjeh: figurativni smisao. Ad a) Kumaj su se probili krez snig. Ad b) Divojka se je probila kod starjih, ki su joj pak ispunili želju. "Probiti" se u gradišćanskohrvatskom jeziku javlja s refleksivnim pronomenom "se". | 616, 932, 942, 943 | Vojni zrakoplov je prebio zvučnu zid. Nje glas je prebio noćnu tišinu. Nogometna momčad se je probila na drugo mjesto tablice. Zahvaljujući ekscelentnoj reklami se je novi šampon probio na tržišću. |
||
| rič: ričju/ričom (sg.) ili riči (pl.) u instrumentalu | S njegovomi riči nas je potukao. | S njegovomi ričami nas je potukao | "Rič" je imenica, ka u nominativu jednine završava na konsonant. Nju dekliniramo po i-deklinaciji. To znači, da su nastavki u jednini u genitivu, dativu i lokativu -i. Instrumental za rič glasi RIČJU (ili ričom). Prednost ćemo dati nastavku -ju: Niti s jednomjedinom ričju (ričom) se nije opravdala. I u množini "rič" ima nastavke -i, zvana u dativu: ričam. Ne vjerujem tvojim ričam. S njegovimi oštrimi riči nas je potukao. "Ričami" je oblik, ki u gramatičkom pogledu ne postoji. | 355, 356, 359 | Za njegovimi riči se krije nezadovoljstvo. S kom ričju bi opisala tvoje trenutno stanje? Ne pripiši preveliko značenje nje ričam. Samo s lipimi riči ga moreš preminiti. |
| urednički/uredski/uredni | Svi tri pridjevi imaju u sebi "ured". Ured je biro, u kom se obdjeluju administrativni posli. Ali kod naših pridjevov sufiksi -nički, -ski i -ni odredjuju značenje. "Urednički" se odnosi na urednike, ki uredjuju noveine, časopise i knjige. Njev posao je zibrati, odobriti i objaviti tekste, Urednički posli su posli novinara, žurnalista. "Uredski" se odnosi na "ured", na kancelariju. Tako je uredski materijal sve ono, ča je potribno u birou. "Uredni" se odnosi na uredbu ili red. Uredan more biti človik, ar mu je važana uredba. On je točan i brižno obavlja svoje posle. To znači, da se ovi tri pridjevi ne moru hasnovati kot sinomimi, nego se točno mora razlikovati njevo značenje. | On je odgovoran za urednu dokumentaciju. Uredski savjetnik je činovnik, ki je načinjio karijeru u službi. NIvinam je potriban urednički team. |
|||
| dvoljetni/dvaljetni/dviljetni | dvoljetni | dvaljetni, dviljetni | Složeni pridjev "dvoljetni" je skupa zrastao od broja "dva" i od imenice "ljeto". Ove dvi osnove se povezuju spojnikom "o", a rezultat je "dvoljetni". Analogno se postupa s "tri" i "četiri": dvoljetni, troljetni i četveroljetni. Sufiks -ni obično ima pridjev za prvu osnovu. U našem slučaju se redni broj "dva" ponaša kot pridjev. Na priliku: Započela je dvoljetni studij. | 912 | Ostavila ga je po četveroljetnoj vezi. Naredili su mu troljetnu terapiju. Dvoljetna koalicija se je raspala zbog medijskoga pritiska. |
| stariti/starati | On je postario. | On je postarao. | On, ki je star, je ostario, a pred tim je morao stariti. Svaki starac, svaka starica su u kasni ljeti svojega žitka. Stariti nima veze sa staranjem. Verbum "starati" je refleksivan, to znači, da ga prati refleksivni pronomen "se". Kad se gdo stara o kom, onda se on skrbi za njega. Ali to ne znači, da se moremo starati samo o starcu ili starici, | 557, 558 | Človik mora stariti, da bi nastao mudar. Ako se za koga marim, onda se staram o njem. Ne ćutimo, da starimo. Kad neka osoba nije u stanju, starati se sama o sebi, joj je potriban skrbnik. |
| kada "se" zaminiti s naglašenim "sebe"? | Povratne glagole prati povratna zamjenica "se". Tim je odredjenomu glagolu dano dodatno značenje. Ali nisu svi povratni glagoli pravi. Pravi su samo oni, ki izriču, da se radnja vrši na vršitelju, da je ada subjekt istovrimeno i objekt. Na priliku: Ja se vidim u zrcalu. Prrave povratne glagole prepoznajemo tako, da povratnu zamjenicu "se" moremo nadomjestiti s naglašenim oblikom "sebe". Kod nepravih povratnih glagolov "se" ne moremo zaminiti s naglašenim oblikom "sebe". Nepravi povratni glagoli opisuju radnju ili zbivanja u prirodi ili kod ljudi: Dani se. Bojim se. Ne moremo reći, da sebe dani ili da ja sebe bojim. | 558, 559 | Svenek se (sebe) umivam mrzlom vodom. Skrbim se za tvoje dobrostanje (nepravi povratni glagol: skrbiti se) Dite se igra koncentrirano. (nepravi povratni glagol: igrati se) Lesica se (sebe) hrani i šumskim sadjem. Gledam se (sebe) u zrcalu. |
||
| imena na -cki i -ski | "Labudovo jezero" od Čajkovskoga | "Labudovo jezero" od Čajkovskija | Imena, ka završavaju na -ski ili -cki, se po gramatičkom zakonu dekliniraju po pridjevskoj/adjektivnoj deklinaciji, i to ovako: Čer sam bio u operi i sam vidio balet "Labudovo jezero" od Čajkovskoga. Krivo bi bilo, deklinirati obiteljska imena: Čajkovski, Dostojevski, Kreisky, Vranitzky, Poljanski, Zrinski itd. po muškoj deklinaciji. Gdo vlada ruskim jezikom, onomu je poznato ovo gramatičko pravilo. To je ujedno dokaz, da med slavskimi jeziki postoju paralele. | 400 | Od bivšega saveznoga kancelara Vranitzkoga u zadnjem vrimenu nismo već ništa čuli. Mojemu prijatelju Majakovskomu nije pravo spomenuti njegove zasluge. Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu je pravo muzičko svetišće. Trockomu su pikom za led raskolili glavu. |
| početi i početi se | Ja ću početi umivati se. | Je pravilno reći: "Ja ću se početi umivati?" ili morebit "Ja ću se početi umivati se?" ili pak "Ja ću početi umivati se?" Da moremo dati odgovor na pitanje, moramo riješiti, je li je glagol "početi" povratni glagol, ki nastupa s ličnom povratnom zamjenicom "se" ili je nepovratni glagol. Kad subjekt vrši neko djelo na sebi, velimo na priliku: Ivica se umiva. Ili: Jelka se je počesala. "Umivati se" i "počesati se" su povratni glagoli, ki nastupaju s povratnom zamjenicom "se". Iako u gradišćanskohrvatskom jeziku "početi" mnogokrat tretiramo kot povratni glagol skupa s povratnom zamjenicom "se", je "početi" nepovratni glagol prez "se". Na priliku: Počela je čitati, ili: Počeo je tancati. "Početi" u kombinaciji s povratnim glagolom, na priliku "umivati se", formuliramo pravilno ovako: On je počeo umivati se. U razgovornom jeziku ćemo čuti: On se je počeo umivati. Ovde je povratna zamjenica "se" zašla na krivo mjesto i red riči je pobrkan. Tako kot tretiramo "početi" tretiramo i "plakati", "sjesti" pak "učiti". U gradišćanskohrvatskom jeziku "se plačemo" i "sjedemo se" i "učimo se". Mirno bi mogli plakati i sjesti i učiti prez povratne zamjenice "se". | 457, 475, 557, 558, 559, 560 | Predstava je počela u osmi, namjesto: Predstava se je počela u osmi. Podučavanje će početi pravovrimeno, namjesto: Podučavanje će se početi pravovrimeno. Počet ću učiti (se). |
|
| futur prvi i puni infinitiv | Evica je rekla: Danas ću još mojoj prijateljici u Zagrebu pisati pismo. Učitelj je rekao: Ispravit ću domaće zadaće. "č€ u pisati" a i "ispravit ću" izražavaju budućnost. Jednoč imamo puni infinitiv, drugi put opet ne. A zač? Kad pred glagolom stoji pomoćni glagol "htiti" u njegovi obliki "ću, ćeš, će itd.", nam je potriban puni infinitiv, ada "ću pisati". Ali kad pomoćni glagol "ću, ćeš, će itd." stoji za glagolom, onda ne pišemo puni infinitiv, nego: "ispravit ću". Izostavljamo skradnje -i. Samo kod glagolov na -ći ne izostavljamo -i, nego pišemo puni infinitiv. Na peldu: Speći ću još danas dobar kolač. Jeli ćemo izostaviti -i ili ne odvisi ada od pozicije pomoćnoga glagola. | 580, 581 | On će odgovoriti na sva pitanja. Ili: Odgovorit će na sva pitanja. Mi ćemo pozvati prijateljicu. Dogovorit ćemo se za vičeru. |
||
| kroz/krez | NIje svenek potribno, hasnovati prepoziciju "kroz/krez". Kroz nje riči je pripravila nazočne na meditaciju. Ova rečenica je konstruirana po nimškom mustru. Ako izostavimo prepoziciju "kroz", rečenica glasi: Svojimi riči je pripravila nazočne na meditaciju. Čisti instrumental, ada prez prepozicije, zadovoljava sve jezične potriboće. Za izražavanje sredstva ćemo se isto držati čistoga instrumentala. Njevom pomoću nam se je ugodalo izdati knjigu, a ne prepozicijom "kroz" ili "krez": Krez njevu pomoć nam se je ugodalo izdati knjigu. Kako ćemo pravilno upotribiti prepoziciju ili prijedlog kroz/krez? Samo kad krez/kroz znači "s jednoga na drugi kraj", ada skroz ili "s jedne strani van, a s druge nutar", kad mislimo na vrime, u kom se nešto dogadja, u smislu "tokom". Na priliku: Kad sam išao krez lozu, sam vidio vivericu. "Krez" hasnujemo uz glagole gibanja ili kretanja kot u prethodnoj rečenici. Kroz/krez moremo upotribiti i u prenošenom smislu skupa s glagoli gibanja: Prošli smo krez mnoge nevolje. Kroz/krez hasnujemo za izražavanje vrimena, kad kanimo istaknuti dužinu vrimena: Gradišćanski Hrvati su krez stoljeća očuvali svoj jezik i svoje običaje. | 672, 675 | Vlak se vozi kroz tunel. Mrzlina mi ide kroz pratež. Bila joj je vjerna sekretarica kroz mnoga ljeta. Na putu kroz žitak človika drmaju mnogi vjetri. |
||
| od, iz, krez/kroz, prik, putem radija ili na radiju? | Kad nas gdo pita, odakle smo čuli ovu i onu vist, ćemo mu znamda odgovoriti, da ju imamo od radija, iz radija, krez radio, prik radija ili putem radija. Sve ove prepozicije hasnujemo u vezi s radijom. Ali nisu sve prikladne. Ako velim, da sam čuo od radija, da će se vrime poboljšati, personificiram radio, ar normalno velim: To sam čuo od Jelke, od Ivaca itd. Ali radio je aparat, a ne živo biće. Ako velim, da sam čuo iz radija da će neko društvo održati svoju sjednicu, onda bi radio moglo biti mjesto/selo ili varoš, ar se veli: Marko je iz Trajštofa ili iz Gerištofa. Nimška konstrukcija dominira u formulaciji: Čuo sam krez radio, da je na priliku poglavar Gradišća pohodio Hrvatsku. Nije ada pravilno reći "od radija", "iz radija" ili "krez radio". Punim pravom ćete pitati, kako se pak pravilno konstruira rečenica s radijom kad je izvor informacije. Znamo, da je radio sredstvo prenošenja pomoću elektromagnetskih valov, ki se emitiraju iz radio-štacijov. Putem našega radio-aparata, koga imamo doma, dostajemo informacije. Zato je pravilno reći: Putem radija sam dočuo za zrakoplovnu nesriću. Druga mogućnost da pravilno velimo, odakle smo dočuli najnovije visti, je: Prik radija sam čuo, da je Austrijanki Elfriedi Jelinek dodiljena Nobelova nagrada za literaturu. Treta mogućnost, pravilnu prepoziciju hasnovati je: Slušam upravo zanimljivu emisiju na radiju. | Prik radija čujemo najnovija zbivanja u politiki. Putem radija emitiraju i reklamu. Na radiju ćete nas čuti. |
|||
| priroda/natura/narav | Bio sam se šetati u prirodi. | Bio sam se šetati u naravi. | Obadvi riči "priroda" i "narav" moremo nadomjestiti ričom: natura. Ipak postoji med prirodom i naravom velika razlika. Mnogokrat se za prirodu veli narav, ča ali nije pravilno. Priroda je materijalni svit okolo človika, svit životinj i biljkov, brigi i jezera, rijeke i morja, nebo i zemlja. A i človik je dio prirode. Priroda je živa i neživa. Sve ča živi, diše i se kreće, je živa priroda, na priliku ptice i ribe i svi drugi organizmi, živa bića. Neživa priroda su na priliku kameni i minerali, ali i voda i zrak. Narav je človičja natura, njegov prirodjeni temperament i njegov karakter. Svaki človik je drugačiji. Jedan ima veselu narav, a moremo reći i da ima veseo naturel. Drugi je skroman i ozbiljan, treti je nagao ili zabljiv, četvrti je živ i agilan itd. Rič narav ćemo upotribiti u vezi s človičjimi svojstvi. Kad budemo mislili na oblake, životinje, na cvijeće i na srebro, ćemo uključiti prirodu. Umjesto riči "priroda" moremo reći "natura", a umjesto riči "narav" moremo istotako reći natura. Ali "priroda" nije "narav". | Bio sam se šetati i sam uživao lipotu prirode. On ima naglu narav. Dandanas je svakomu človiku važno, skrbiti se za prirodu, Svaki zna, da je miroljubiv po naravi. |
|
| particip prezenta | Particip prezenta služi skraćivanju relativnih ili odnosnih rečenic. Pritom je važno znati, da subjekt glavne rečenice i odnosne rečenice mora biti isti. Na priliku: Kad su se vraćali domom, su se spomenuli da moraju još pisati karte. Elegantnije gluši ovako: Vraćajući se domom, spomenuli su se da još moraju pisati karte. Upotribljavajući particip, nam se pred očima stvara i drugi imidž, druga slika o nekoj peršoni ili o nekom predmetu. Kad velimo da Marko govori i gestikulira, onda ga u duhu čujemo govoriti, a s druge strani ga vidimo i gestikulirati. Kako-tako vidimo jedno odvojeno od drugoga. Kad velimo da Marko gestikulirajući govori, onda ga vidimo govoriti, a pritom i gestikulirati. Obadva čini se stapaju u jednu cjelinu. Samo nesvršeni glagoli imaju particip prezenta. Tretomu licu mnozine se dodaje nastavak -ći: na priliku pišu/pišući, piju/pijući, čitaju/čitajući. Glagolom, ki u prvom licu jednine završavaju na -im, a u drugom na -iš, dodajemo zvećega -eći: držim - držeći, hvalim - hvaleći, živim - živeći. Particip prezenta izražava, da se dva čini zbivaju istovrimeno. | 591, 1945 | Kad se je razgovarao s manom, je gledao okolo naokolo, ali ne meni u obraz. S participom prezenta rečenica glasi ovako: Razgovarajući se s manom, gledao je okolo naokolo, ali ne meni u obraz. On sidi i sluša radio: Sideći sluša radio. Š etali su se po lozi držeći se za ruke. |
||
| particip prošli | Particip prošlim stvaramo od infinitivne osnove i nastavka -vši ili -avši. Na priliku je infinitivna osnova od "pogledati" pogleda-, a dodati moramo još -vši za particip prošli, ki pak glasi: pogledavši. Particip prošli se stvara od perfektivnih, ada svršenih glagolov, na priliku: pročitati-pročitavši, otputovati-otputovavši, odgovoriti-odgovorivši. Particip prezenta kaže, da se dva čini zbivaju istovrimeno, a particip prošli izražava, da je jedan čin prlje dokonjan nego drugi. Na priliku: Rekavši to, prošli su. Prvo su ada nešto rekli, a potom su prošli, za razliku od sljedeće rečenice: Čitajući pjesme, mislio je na svoju ženu. To znači, da je čitao i mislio na svoju ženu. Upotribljavajući participe, moremo pokazati i dokazati lipotu i elegantnost jezika. Nimško "indem" mnogokrat prevodimo ovako: Prošao je tako da nas je pogledao, umjesto: Prošao je, pogledavši nas. "Ohne dass" najveć puti na hrvatskom jeziku prevodimo ovako: Zela je dar prez da se je zahvalila. "Prez da" je germanizam, koga particip prošli more lahko nadomjestiti, i to ovako: Zela je dar, ne zahvalivši se. Iako particip prošli zapravo nije proširen u gradišćanskohrvatskom jeziku, zvana u Svetom pismu, ipak bi - kot smo to vidili - mogao očistiti naš jezik od germanizmov. | 594, 1947 | Zagledavši divlju svinju, počeo je bižati za svoj žitak. Uzevši u ruke dragocjeni kamen, pobignuo je iz zlatarnice. Čudesno ozdravivši, povukla se je u kloštar kot koludrica. |
||
| glagolske imenice/nominalizacija | Glagolske imenice na gradišćanskohrvatskom jeziku preveć hasnujemo. Glagolske imenice onda osiromašuju hrvatski jezik, ako bi bilo moguće formulirati sadržaj glagolski. Glagolske imenice su dokaz, da govorač/pisac misli po nimšku. Prlje se veli: On je počeo pisanjem romana, nego: On je počeo pisati roman. Druga varijanta je stilistički savršena i potvrdjuje slikovitost hrvatskoga jezika, za ku je poznat hrvatski jezik. Kad rečenicu rješavamo glagolski, vidimo pisca kod pisaćega stola marljivo trzati svoje pero. Ova slika skrsne, kad velimo: On je počeo pisanjem romana. | 1717, 1718, 1800 | Majka je i dici dopustila pečnju božićnoga peciva: Majka je dici dopustila peći božićno pecivo. Utrudnilo ga je djelanje na vrtu: Utrudnilo ga je djelati na vrtu. Odlučio se je za putovanje u Rim: Odlučio se putovati u Rim |
||
| dica, gospoda i braća s predikatom | Dica su pisala. Braća govoru. Gospoda ćedu se ponašati po gospodsku. | Dica su pisali. Braća govori. Gospoda će se ponašati po gospodsku. | Zbirnim imenicam, ke završavaju na -a: braća, dica, gospoda, je predikat u množini: Moja dica skaču u vrtu. Tatina braća pjevaju u zboru. Gospoda stoprv ručuju. U slučaju da u rečenici hasnujemo pomoćni glagol u kopuli, tim zbirnim imenicam predikat triba biti u jednini ženskoga roda: Dica se nisu rodila s gotovim znanjem i dobrim ponašanjem. "Biti" i "htiti" su pomoćni glagoli. Njeve oblike zovemo "spona" ili "kopula". Kopula povezuje subjekt i predikat. Afirmativni oblik kopule je za zbirne imenice, o ki je govora: su, ćedu, a negativni oblik: nisu, nećedu. | 1159, 1160, 528, 566, 1045, 1046, 1289, 1049 | Naša dica rado jidu rizance. Sva susjedljeva braća živu u Ameriki. Gospoda imaju drugoga posla! Dica nisu svenek poslušna. Moja braća nećedu dojti na svečevanje. Nebere, gospoda su bila na balu! |
| brati/braća | Brat je muško dite od istih roditeljev kotno ja: Ja imam dva brate. Jasno je da su moja braća muška, Kad velim: "Ja imam troju braću", nije jasno, je li imam samo brate ili znamda i sestru. Nije ni u nimškoj riči "Geschwister" fiksirano, da je govora samo o sestra, iako je u imenici "Geschwister" zapokana rič "Schwester". U imenici "braća" čujemo "brate", a nisu mišljeni oni sami. U crikvi se ponekad oslovljuju vjerniki: "Braća i sestre!", a bilo bi zapravo dost reći "braća", kad su mišljeni obadva spoli. Druga mogućnosti bi bila reći: "Brati i sestre!" "Braća" su i oni ljudi, ke vežu spodobni ideali: Mi smo si braća po osvidočenju. | Svi ljudi su braća. Moji brati su me čer poiskali. Po muziki smo si braća, ali ne po političkoj liniji. Moja braća je jur umrla. Ja sam zadnja živeća od moje obitelji. |
|||
| misao - misli | Sa ženskom imenicom misao u neki padeži imamo problem. Tako u instrumentalu jednine, a pak u dativu množine. Misao more biti produkt mišljenja, mišljenje samo, ali i ideja, osvidočenje. On se je predao svojim mišljam: dativ množine Mišlju/mišljom človik more premjestiti još i brige: instrumental jednine. Dativ množine je ada "mišljam", a instrumental jednine "mišlju" ili "mišljom". Pritom je "mišlju" pravilno i za standardni jezik", a "mišljom" je gradšćanskohrvatska verzija književnoga jezika kot je opisan u gramatiki. | 357 | Opterećena sam mišlju, je li me je svisno zbantovao ili ne. Njegovi čini nadahnuti su mišlju na dobrotu. Človik, ki se ne posveti pozitivnim mišljam, siromah je. Moraš se surotstaviti tim mišljam! |
||
| Posvojni/posesivni genitiv: kade je/nije potriban | U gradišćanskohrvatskom jeziku se pripadanje rado izriče imenicom u genitivu, namjesto da se ta imenica preoblikuje u posvojni pridjev. Na priliku: Kišobran sestre leži na stolu. To ima svoje korene u nimškom jeziku. Rečenica u duhu hrvatskoga jezika je formulirana s posvojnim pridjevom: Sestrin kišobran leži na stolu. Ako imenicu u genitivu na priliku prati još pridjevski atribut, velimo: Kišobran LIPE/MOJE sestre leži na stolu, rečenicu ne moremo formulirati posvojnim pridjevom. Posvojne pridjeve ne hasnujemo ni za obiteljska imena na -cki ili -ski. Nije to ada Poljanskijev film, nego film Poljanskoga. S imeni na -cki ili -ski hasnujemo posvojni genitiv. | 1054, 1055, 1632-1635, 400, 441, 442 | Braća Karamazovi je poslidnja knjiga Dostojevskoga (a ne: Dostojevskijeva ili Dostojevskova knjiga). Markove rukavice su skrsnule (a ne: rukavice Marka) Ali: Rukavice zabljivoga Marka su skrnule. |
||
| temeljno/temeljito | |||||
| sveti i Sveti | Sveti tri kralji ili kraće: Tri kralji su se došli pokloniti Jezušu u Betlehem. "Sveti" se piše velikom početnom slovom samo ako je govora recimo o zemljopisnom pojmu, na priliku: otok Sveta Helena ili imenu crikve, kloštra ili spodobne institucije, ulice ili trga. Kad je rič o crikvi ili ulici dopušćani su dva načini pisanja: crkva Svetoga Petra ili Crkva svetoga Petra, ulica Svete Ane ili Ulica svete Ane. Istotako ćemo pisati za Vatikan "Sveta Stolica" kot vlastito ime s velikim početnim slovom. Spomenuti pridjev se kot dio imena nekoga sveca piše malom slovom: sveti Petar, sveti Pavao, sveti Jožef, sveta Agnjica, sveta Monika, sveta Terezija... Ali ako je pišemo s velikom početnom slovom, ta imena označuju svetke: Zutra je Sveti Jožef. Ali i to moremo pisati na dva načine: Zutra ćemo svećevati Svetak svete Lucije. | Je sveti Š tefan prvi kršćanski mučenik? Svi vjerniki znaju da je Sveti Š tefan svetak po Božiću. Mi svečujemo Svetak svetoga Š tefana velje po Božiću. Si ti znala, da je sveta Monika mama svetoga Augustinuša? 28. augusta je Sveti Augustin. 28. August je Svetak svetoga Augustina. Na brižiću je zgradjena Crikva svetoga Franje. na brižiću je zgradjena crikva Svetoga Franje. Na trgu Svetoga Tomaša je velik spomenik. Na Trgu svetoga Tomaša je velik spomenik |
|||
| glagoli, ki otpiraju mjesto objektu | Ponekad glagoli potribuju objekt, da bi poruka rečenice bila kompletna. Takove glagole, ki otpiraju mjesto objektu, zovemo: OBJEKTNI GLAGOLI. Pravoda ostoju i apsolutni glagoli, kim nije potriban objekt. Kad velimo: "Curi", i prez objekta znamo, če se vani dogadja. Ali značenje glagola dostkrat prelazi na objekt. Ako je objekt u akuzativu, imamo posla s prijelaznim ili tranzitivnim glagolom. To je tako i u nimškom jeziku: Ja jim jabuku. (Ča jim?). Š ef je otpustio svojega suradnika. (Koga je otpustio?) Ako objekt nije u akuzativu, je samo do neke mjere prelazan. Objekt mora biti u onom padežu, koga mu diktira glagol. Glagol ada objektu odredjuje padež. Ta ovisnost objekta od glagola se zove "rekcija". Ona pomaže ditetu (Komu?) U gradišćanskohrvatskom jeziku se mnogokrat griši u pogledu na rekcije: Djelačka komora upozorava, da postoju velike razlike u pogledu na cijenu gumov. U ovoj rečenici fali izjava: Gdo upozorava koga? Pravilno rečenica s odgovarajućim objektom glasi ovako: Djelačka komora upozorava vozače, da postoju velike razlike u pogledu na cijenu gumov. | 555, 556, 1206-1283 | Dičak ljubi svojega starogaoca. (Ljubiti koga) On je ditetu dao cukrić. (Dati komu ča?) Oni su branili utvrdu od neprijateljskoga napada. Hrvatski centar u Beču je prilikom smrti Helmuta Zilka upozorio javnost, da je Zilk bio velik prijatelj Gradišćanskih Hrvatov. (Upozoriti koga na nešto: glagol "upozoriti" potribuje akuzativ) |
||
| izajti/izlaziti | Kad je gdo izdao novu knjigu, se u gradišćanskohrvatski mediji mnogokrat čuje ili piše, da je izlazila nova knjiga. Ali spomenuta knjiga nije izlazila nego izašla. Med glagoli izajti i izlaziti postoji razlika, iako ne semantička, nego gramatička. Glagol izlaziti opisuje čin, ki se ponavlja i ki se još nije završio. Glagol izajti se odnosi na čin, ki se je jur realizirao i se već neće ponoviti, ar je jur završen. Jednostavno rečeno to znači: Knjiga će izajti samo jednoč. Izajt će samo jedna naklada knjige. Ako velimo: Knjiga će izlaziti, onda to znači, da knjiga neće izajti samo u jednoj nakladi, nego da ćedu slijediti i druge naklade. Odlučujuće za to, je li ćemo reći da je knjiga izlazila ili izašla je broj izdanj. Ako ada od jedne knjige postoji samo jedno izdanje, a to je kod nas većinom slučaj, onda ne moremo reći, da je knjiga izlazila, nego moramo reći: Knjiga je izašla. Ako ada vidimo, da je sunce zašlo, onda kanimo samo naglasiti, da je vani škuro. Ako ali velimo da je sunce zahajalo, onda kanimo upozoriti na to lipo nebo, ko nas pri zalasku sunca svenek na novič veseli. Jutro sunce ishaja, a kad je vidimo na nebu, onda je izašlo. Sigurno nijedan za sunce, ko je izašlo, neće reć, da je ishodilo. Svaki će reć: Tijesto je zašlo. A znamda će se pomoću ovoga jezičnoga kuta dogoditi, da se već ne veli da je knjiga izlazila, ako je izašla. | Hrvatske novine izlazu 52 pute u ljetu. Ov tajedan ćedu obadva hrvatski tajedniki izajti ranije. Ne moremo reći da sunce zajde, istotako ne moremo reći, da tijesto zajde: Sunce zahadja kotno tijesto zahadja. Sunce duže vrime zahadja, tako dugo kot sunce vidimo na horizontu, ono zahaja. Kad skrsne, je zašlo. Tijesto isto duže vrime zahadja. Kad je zašlo, je porinemo u redlju, da bi se speklo. |
|||
| početkom/petkom/krajem | Kada se veli "početkom", kada "spočetka" ili "na početku"? Riči su spodobne. U svakoj od njih je "početak", ali hasnovati je moramo svaku u drugom kontekstu. Čer je Katica povidala o svojem teškom ispitu. Rekla je: Početkom sam bila nervozna, ali kad sam znala odgovoriti na prvo pitanje, sam se smirila. Pitat ćemo Katicu, je li je na početku svakoga pitanja bila nervozna. Početkom naime znači svaki početak, nanovič, istotako kot i "petkom" znači svaki petak. Katica tribala reći ovako: Spočetka sam bila nervozna, ali kad sam znala odgovoriti na prvo pitanje, sam se smirila. Katica bi rečenicu bila mogla formulirati i ovako: Na početku... ili: Sprvine... Ako kanimo reći, da se je nešto dogodilo na početku ili na kraju tajedna, miseca, ljeta itd. velimo: početkom ili krajem. Kad mislimo na početak općenito, nije moguće, upotribiti rič "početkom". Samo kad je rič "početak" povezan s vrimenskom oznakom, na priliku početkom miseca itd., hasnujemo "početkom" ili pak "krajem". Stilistički je na svaki način bolje, namjesto "svaki petak" reći "petkom", a namjesto "svaku srijedu" srijedom itd. | Četvrtkom otpodne su zatvorene prodavaonice. Nediljom idem u crikvu. Novine izlazu krajem tajedna. Početkom novembra su utemeljili novo društvo. Na početku rečenice je bila tipkarska pogriška. |
|||
| neg/nek | Ne nek Ivan, neg i Mate je bio jako trudan od dugoga putovanja. Riči "nek i neg" se čudakrat krivo pišu. Kada se piše "nek" tvrdom slovom "k", a "neg" mekom slovom "g" na kraju? Najlaglje ćemo raziznati razliku med ovimi riči ako je nadomjestimo odgovarajućimi drugmii riči, a to su "samo" i "nego". Ako velimo: Ne samo Ivan, nego i Mate je bio jako trudan od dugoga putovanja, smo se ugnuli eventualnoj pravopisnoj pogriški pri pisanju riči "nek". Ako "nek" morem zaminiti s ričju "samo", onda to "nek" pišemo na kraju s tvrdom slovom "k" kot kolobar. Ako "samo" ne paše u kontekst, rič vjerojatno morem zaminiti s ričju "nego", a pak ću "neg" pisati sa slovom "g" kot godina. Nek s ovom regulom ćemo svenek biti u stanju razlikovati med "nek" i "neg". | Nek (samo) s majkom ima dobru vezu. Bolje je, da se naučiš nepoznate riči danas, neg(o) zutra. Daj mi nek kapljicu vode! "Plavi orkestar" jači, da je bolje biti pijan, neg(o) star. |
|||
| ti ča načinja? | Germanizme ćemo istribiti, ako si je osvistimo, a pak išemo formulaciju u duhu jezika. "Ti ča načinja, ako se malo zakasnim?" "Ti ča načinja" je na gradišćanskohrvatskom jeziku jur postala fraza, ali nažalost je ona teški germanizam. "Te bludi?" - ili - "Te pač?" je verzija, ka je u duhu jezika, i ku bi morali preuzeti u našu jezičnu riznicu. | Vidim, da majka čita. Zato ju pitam, je li ju bludi, ako pustim muziku. Sestra piše domaću zadaću. Ja bi u istoj sobi rado igrala na klaviru. Moram ju prvo pitati, je li joj to pači! Ako odgovori, je, da ju to ne bludi, morem muzicirati. |
|||
| ča (je to) za? | Svaki jezik ima svoja vlašća pravila, svoju vlašću strukturu i svoje vlašće konstrukcije. Kad govorimo tim jezikom, se tribamo držati tih pravil. Mi mnogo puti osebitosti nimškoga jezika prenosimo u hrvatski jezik, premda u hrvatskom ya svaki germaniyam postoji alternativa. Kad na priliku jutro kanimo doznati, kakovo vrime je, se držimo nimške konstrukcije: "Ča je danas za vrime?" Nimšku konstrukciju "was für ein" prevodimo od riči do riči s rezultatom: "ča je to za" - kompliciran red riči. Za "was für ein" u hrvatskom jeziku imamo: kakov, kakova, kakovo. Pravilno je ada pitati: Kakovo vrime je danas? Mogli bi nabrojiti mnogo slučajev u svakidanjem žitku, kade moremo ubajti germanizme. | Ča za film si čer vidila? Pravilno rečenica glasi ovako: "Kakov film si čer vidila?" Ča je to za vuna? Pravilno: Kakova vuna je to? Kakova kitica je to? |
|||
| jedan: za jedan preveć! | Počelo se je opet jedno novo ljeto. Glavni broj "jedan" u gadišćanskohrvatskom jeziku rado hasnujemo u funkciji neodredjenoga člana. Tako bi mogli čuti: Na Božić sam dostala jednu lipu knjigu. To implicira, da sam dostala već knjig, med njimi je samo jedna lipa. Pritom diskriminiram druge, ke sam dostala. Ako sam dostala "lipu knjigu", velim, da je knjiga, ku sam dostala lipa, a vjerojatno je i jedina. U nimškom jeziku se neodredjeni član, "ein, eine, eines" mnogo hasnuje. Zato ćemo čuti pod nimškim uticajem: "On ima jednu glavu, ka je velika kot tikva". Ali pitamo se: Smo jur vidili človika s dvimi glavami? Rečenica pravilno glasi: "On ima glavu, ka je velika kot tikva". U hrvatskom jeziku nimamo neodredjenoga člana, zač pak importirati svojstva tudjih jezikov u naš jezik? Ako nismo sigurni, je li je potribno hasnovati "jedan" ili ne, se moremo pitati, je li rečenica ima smisla i onda, kad bi namjesto "jedan" rekli "dva". Ako rečenica s "dva" isto ima smisla, moremo upotribiti i "jedan". Osobito, ako uz imenicu stoji neki drugi atribut, je "jedan" suvišan: Imam ekskvizitne naušnice. To znači, da morem imati jedan par eksvizitnih, ali more značiti i to, da su sve moje naušnice ekskvizitne. Ako velim, imam jedne eksvizitne naušnice, onda imam samo jedan par, ki je ekskvizitan, druge naušnice su obične, ne osebujne. | 474, 502, 503, 1609, | Vidio sam lipu ženu. Čitam interesantnu knjigu. Ti si bedak", a ne: Ti si jedan bedak! U jednoj škrablji su košulje, a u drugoj veste. Mi vjerujemo u jednoga Boga, ne u već bogov. |
||
| ja bi ne bi | je ne bi | ja bi ne bi | Ja bi danas ne bi išao u kino. "Ja bi ne bi" - bi ili ne? Bi rado išao u kino, ili ne bi radoišao u kino. Za jednu od ovih dvih varijantov je potribno odlučiti se. Kondicional prvi ili prošli u negaciji za Ggradišćanskoga Hrvata nije tako jednostavan. Osobito u razgovornom jeziku se rado duplicira "bi", ko potiče od pomoćnoga glagola "biti. "Kad bi nek ne bi morao pisati domaću zadaću!" Prvo bi u rečenici se triba brisati, tako da rečenica pravilno glasi: "Kad nek ne bi morao pisati domaću zadaću!" | 589 | Dobro bi bilo kad mi ovo ne bi zabili! Ja se sada pri godini ne bi rado išla šetati. Kad nek ne bi človik stario! Kad se ne bi bili dogovorili, bi se bili minuli. Ti sigurno ne bi bio išao piše Lovretu. |
| genitiv množine na -i | muži, očalji, milioni, konji, vrganji, zubi | mužev, očaljev, milionov, konjev, vrganjev, zubov | Mnoge imenice, ke u nominativu množine imaju nastavak -i, imaju isti nastavak i u genitivu množine. One se u govoru razlikuju jedino po naglasku. Za nje je krivo hasnovati nastavak -ov ili -ev. Govor je o imenica: očalji, ljudi, muži, vlasi, milioni, konji, vrganji, pari, ari, zubi. Za genitiv množine kod sljedećih imenic postoji dubletno rješenje: dičaki/dičakov, dari/darov, črvi/črvov, očenaši/očenašev | 255 | Poduzeće ima pet milioni eurov duga. Samo na jesen ćeš najti mnogo vrganji u lozi, na protuliće slabo. Ne morem najti očenaši/očenašev. U muki sam vidila nekoliko črvi/črvov. Kupaona je bila puna vlasi. Koliko ljudi je došlo na predavanje? Nažalost nimam dobrih očalji. I takovih muži je, ki ženam pomažu u domaćinstvu. Prlje je bilo konji u seli, danas kumaj. Koliko ari je jedan hektar? Ja već nimam vlašćih zubi. Kad je mokro, ćeš najti dost črvi/črvov na vrtu. Namjesto dičaki/dičakov su pozvali divičice. Za rodjendan je dostao navrh dari/darov. |
| vrag: vragi ili vrazi? | vrazi | vragi | Sibilarizacija je u pravopisu pretvaranje mekih konsonantov: k, g pak h, u sibilante: c, z pak s. Kod imenic je u gradišćanskohrvatskom jeziku poznat samo jedan slučaj sibilarizacije, a to je rič "vrag". Ona je iznimka, U standardnom jeziku je sibilarizacija gušća. Od "vraga" u pluralu ada nastaju "vrazi". Ali od "Boga" nastaju "bogi", od "junaka - junaki", od "duha - duhi". Kod svih drugih imenic ne pretvaramo spomenute konsonante u spomenute sibilante. U vokativu, lokativu i instrumentalu množine se "g" vragov pretvara u "z". U singularu vraga zazivamo "vraže" (vokativ), ali i Boga "Bože", a junaka "junače"! | 154, 256 | Prlje su si ljudi rado povidali povidajke o vrazi. Izgleda da on ima pakt s vrazi. Povidao je, da su ga proganjali vrazi. |
| hrvatstvo ili Hrvatstvo? | "Hrvatstvo" je rič, ka nam načinja pravopisne poteškoće. Kad je govora o apstraktnoj imenici, ju pišemo malom slovom, a konkretnu zbirnu, ka označuje hrvatski narod velikom slovom. Kad je Hrvatstvo bilo pod ugarskom vlašću, nije bilo srićno. Uz nimški ocean slabi hrvatstvo, naime hrvatski duh. | Prez identiteta će hrvatsvo propasti. Mnogim Gradišćanskim Hrvatom se je potpuno izgubilo hrvatstvo, U Austriji je Hrvatstvo (=hrvatski narod) u pogibeli. Katoličansko Hrvatstvo je svenek bio miroljubivo. |
|||
| metar/litar | metri/litri | metari/litari | Samoglasnik a u neki obliki riči skrsne. Zato zovemo to "a" nepostojano. Tako on u nominativu množine nekih imenic muškog roda fali: metar-metri, litar-litri Obično kod riči tudjega porijekla nije nepostojanoga a. Ako se riči tretiraju kot domaće, ča je slučaj kod ovih dvih riči, se primjenjuje i ova hrvatska gramatička posebnost. | 250 | Kupi dva litre mlika! Tisuć metrov je jedan kilometar. |
| miriti/izmiriti/odmiriti/pomiriti/namiriti | "Miriti" znači sa skalom, ka služi za ocjenu, odrediti širinu, višinu ili dužinu. "Miriti" je nesvršeni oblik glagola. Ki miri dužinu lapta, on je upravo pri mirenju. Čim je gotov, je pak izmirio lapat. "Izmiriti" je svršeni oblik glagola kotno i "odmiriti". Glagol "izmiriti" kotno "odmiriti" moremo hasnovati i u prenošenom smislu. Kad gdo koga gleda od glave do pete, ga je sigurno odmirio/izmirio, ali mirio ga je sigurno dugo svojim pogledom. Pritom znamo, da ga je kritično gledao. "Pomiriti" s mirenjem nima posla, nego s mirom. Kad se gdo s kim pomiri, je okončao svadju i uspostavio mir. On je pomirljiv, miroljubiv, kad se je pomirio sa susjedom. "Namiriti" hasnujemo s povratnom zamjenicom "se". Na priliku: Gladna raca se je namirila na grabežljivu ribu. "Namiriti" u sebi nosi namjeru, nakanu za nešto. "Namiriti se" nima posla niti s mirom, a niti s mirenjem, nego s namjerom. To znači, da prefiks glagolu more dati čisto novo značenje. | Ona je izmirila svoju sobu. Kad te gdo miri kritičnim pogledom, se ćutiš neugodno. Po oštroj svadji su se konačno pomirili. Kradljivac se je namirio na stan, u kom su bili zaprti zli kucki. |
|||
| srčeni i glavni | beteg glave | glavni beteg | Kad gdo ima beteg na srcu, ima morebit srčenu manu. Ali kad gdo ima beteg glave, nima glavni beteg. Kako inkonzekventan je jezik! Srce je imenica, od ke moremo stvoriti i pridjev, ki se odnosi na srce, a ta pridjev je "srčeni". Tako velimo srčena komora, kad mislimo na komoru, ka pripada srcu ili srčena kaplja, ako je gdo imao infarkt srca. I glava je imenica, a i dio človičjega tijela. I od glave moremo stvoriti pridjev, a to je "glavni". Ali "glavni" ne izražava pripadnost glavi. Ako velimo glavni beteg, ne mislimo na beteg glave, nego na beteg, ki se gustokrat javlja. Med glavne betege človika dandanas sigurno sliši srčeni infarkt. Kad je gdo glavni, onda je najvažniji, najbolji, odlučujuć, elementaran, po važnosti prvi. Ako kanimo izraziti pripadnost glavi, moramo operirati s genitivom: boli glave, a ne glavne boli. Ali koga boli srce, on ima srčene boli, ča pak ne znači, da su boli hrabre, nego da se odnosu na srce. Srčen je ali i človik, ki nije plašljiv. Hrabar, kuražiran i seguran človik je srčen. | Muži gušće obetežaju od srčenih betegov nego žene. Srčene mane su zvećega prirodjene. Glavna sestra u bolnici organizira posao drugih sestar. Nije svenek tako, da se on, ki pelja glavnu rič, istovrimeno najveć poštuje. Migrena je beteg glave. On je človik glave, i tako glavni človik u poduzeću. |
|
| srčen i srčeni | Ka razlika postoji med adjektivi "srčen" i "srčeni"? "Srčen" je neodredjeni vid, a "srčeni" odredjeni vid. Med pridjevi neodredjenoga i odredjenoga vida postoji razlika, ka se u praksi ne poštuje svenek, iako postoju jasne gramatičke norme. Neodredjeni vid svenek vrši službu predikata: Moj brat je srčen, seguran. Ali neodredjeni vid more fungirati i kot imenički atribut: srčen človik. Odredjen vid more biti dio naziva, ki se u nimškom jeziku mnogokrat izražava kompozitumom, složenom imenicom. Na priliku: "Herzfrequenz", ča je u hrvatskom jeziku "srčena frekvencija" ili pak izraženo genitivom "frekvencija srca". Pokidob da su po značenju neodredjen i odredjen vid dvi potpuno druge riči, moramo paziti na to, kako ćemo je hasnovati. Infarkt je srčeni, a ne srčen. Človik je srčen, a ne srčeni. | 394, 395, 396 | Imao je srčeni udar (a ne srčen udar). Bio je srčen, kuražiran, pri polaganju ispita. |
||
| odredjen vid adjektiva "mali" | Mi velimo: Imaju dva dičake: jedan je velik, a drugi je mali. Nijednomu ne bi došlo na pamet reći: Drugi dičak je mal. Zač? Adjektiv "mali" je po vidu odredjen, a hasnovat ga moramo i u neodredjenom slučaju, kad naime nima neodredjeni vid. Tako bi u prethodnoj rečenici po gramatičkom pravilu bili morali hasnovati neodredjen vid, kad je pridjev dio predikata. To ča valja za adjektiv "mali", valja i za "tudji, divlji, loši (=meso, ko nije masno, nego mlijedno)". U standardnom hrvatskom jeziku postoji i neodredjen adjektiv "loš" (=čemeran), koga ne smimo zaminiti s našim adjektivom "loši". | 396 | Cipeli su mali. Ov človik je ovde tudji. Konj je bio potpuno divlji. Odrizak je bio loši (nije bio masan). |
||
| odgajati, odgadjati | Roditelji moraju odgojiti dite tako, da njegovo ponašanje odgovara društvenim konvencijam. U prethodnoj rečenici glagol "odgojiti" izriče izvršenu, ostvarenu radnju. Njega smo hasnovali u svršenom/perfektivnom obliku. Ponekad se moramo odlučiti za imperfektivni vid/aspekt. Na priliku: Nije svenek lako starjim odgajati dite. Kad radnja još nije završena, nego u procesu, moramo hasnovati nesvršeni/imperfektivni glagol, u našem slučaju je to "odgajati". Pritom moramo paziti na pravopis, da nam se ne potkrade u rič "d", da od "odgajati" ne nastane "odgadjati". "Odgadjati" naime ima sasvim drugi perfektivni oblik, i to "odgoditi", ča znači premjestiti na kasniji datum. | 540 | Odgajati dite znači, pripravljati je za žitak. Stalno su odgadjali termin za glavnu raspravu. Odgadjati znači i ugibati se problemom. Kad starji odgajaju dite, je u optimalnom slučaju peljaju na pravi put. |
||
| genitiv imenice namjesto posvojni pridjev | majkin prstanj | Genitiv imenice osebito u razgovornom jeziku rado hasnujemo, iako bi morali dati prednost posvojnomu pridjevu: tatina knjiga namjesto tate knjiga, sestrin kišobran namjesto kišobran sestre ili Maričina lutkica namjesto Marice lutkica. | 398 | Došao nas je posikati Markov brat iz Australije. (Ne: Marke brat) Očeva krljača leži na stolu. (Ne: oca krljača) Bratovu šalu nisam razumila. (Ne: brata šalu) Aničina slika je prava umjetnina. (Ne: Anice slika) Od svega nakita mi se najbolje vidi majkin prstanj. (Ne: majke prstanj) |
|
| Š½eljezno | Naziv glavnoga varoša Gradišća, Š½eljezno, je supstantiviran pridjev, točnije materijalni/gradivni pridjev, ki naznačuje, od čega je nešto načinjeno. Na priliku more imati koplje željezni šiljak. Od toga materijalnoga pridjeva je nastalo i ime varoša Š½eljezno. Ali kako ćemo deklinirati "Š½eljezno", po pridjevskoj ili imenskoj deklinaciji? U zadnjem vrimenu se javlja i imenska deklinacija: ada iz Š½eljezna, namjesto pridjevske deklinacije iz Š½eljeznoga i u Š½eljeznom, namjesto u Š½eljeznu ili Š½eljezni, ako se odlučimo za čisti lokativ. | 375, 377, 399 | Pred Š½eljeznom stoji velika reklamna tabla. On je iz Š½eljeznoga/Š½eljezna. Navečer u Š½eljeznu (rijedje: Š½eljeznom) kumaj imaju otvoreno kavane. Za kupovanje se ne tribaš odvesti Beč. Š½eljezni ćeš sve dostati. |
||
| siguran i seguran | Siguran more biti dokaz, ako je zaufanja vridan. Siguran more biti človik, ki vjeruje u nešto, da će biti tako. Seguran človik se ufa, segura, usudjuje. On riskira, kad je hrabar, kuražiran, srčen. Samo u slova "i" i "e" se razlikuje značenje ovih pridjevov. To znači, da moramo paziti na pravopis. | U demokraciji je lako živiti siguran žitak, prez pogibeli. Neka biti preveć siguran u njegove riči. Moj sin je jako seguran. On aje hrabra kot oroslan. |
|||
| diteći/ditinjast, ditinski/dičinji/dičji | Diteći je ditinjast, a ditinjast more biti i nezreo, naivan, infantilan. Diteće ponašanje je nezrelo ponašanje. Ditinski je dičinji i dičji i se odnosi na dicu. Tako ditinski/dičinji/dičji beteg zvećega dostaju samo dica. | Ne budi ditinjast! To je diteće ponašanje! Ditinska usta istinu govoru! Dičinja duša još nije pokvarena. Zbog nje dičjega obraza se svakomu vidi. |
|||
| moliti očenaše, moliti "Očenaš" | Očenaši u pluralu su na trak nadita zrnca za molitvu. Obično se u naši crikva pred mašu molu očenaši. "Očenaše" u rečenici pišemo malom početnom slovom. Očenaš je molitva, ka počinje s "Oče naš". Nju je ostavio kršćanstvu sam Jezuš Kristuš. Evandjelist Mate i Luka su ju vjernikom naprik dali u Bibliji. Jezuševu molitvu "Očenaš" pišemo velikim početnim slovom. | U svi jeziki svita ljudi molu Očenaš. Glavni dio molitve očenašev je Očenaš. Ja sam si doma zabila očenaše. Moliš rado očenaše ili si već za Očenaš? Danas molimo Očenaš po verziji evandjelista Mate. |
|||
| navečer, na večer | Navečer se piše skupa, ako mislimo na večer današnjega dana. Mogli bi namjesto navereč reći i zvečera: Navečer ću gledati film. "Navečer" ukazuje na neku redovitost, regularitet Na večer ćemo pisati odvojeno, ako mislimo na odredjen večer, koga povezujemo s nekim dogodjajem i mi kanimo naglasiti, da je to bio poseban večer: Na večer Staroga ljeta virostujemo u dobrom raspoloženju. | Na večer pred Božićem svečujemo Badnjak. Navečer ću selo pojti. Na večer pred kiritofom su junaki hrtili pojti u lozu po kiće i drva za sinjbu. Navečer sam zvećega jako trudna. |
|||
| moremo li sve napraviti? | Kad nešto izdjelamo, napravimo. Kad nešto prouzrokujemo, napravimo. Kad nešto priredimo, napravimo. Izgleda da moremo napraviti sve, i bedavost i pineze, pak još i dite! U razgovornom jeziku nam je "napraviti" prvi izbor, iako postoji za konkretnu situaciju mnogokrat precizniji glagol. napraviti kip = izdjelati kip napraviti škodu = prouzrokovati škodu napraviti objed = prirediti objed napraviti stol = prostriti stol | (On je napravio mnogo pinez.) On je zaslužio mnogo pinez. (Ona je napravila bedavost.) Ona je bedavo postupala. (On je napravio dite.) On će nastati otac. (Majka je napravila objed.) Majka je skuhala objed. (Patar je napravio uzao.) Petar je svezao uzao. |
|||
| bosti: on je bol ili bo | Kot svaki človik, svaki narod, ima svoju povijest, ku ima i jezik. Unutar njega svaka rič ima svoju genezu. Glagoli s infinitivom na -sti se ne konjugiraju svi isto, nego na sedam različnih načinov. Pritom nam glagol "bosti" u muškom rodu jednine participa perfekta načinja probleme. Se ada veli: On je "ubo" ili on je "ubol"? Prema Gramatiki je "ubo" varijanta standardnoga jezika, a "ubol" ona vezija, ka se je udomaćila u gradišćanskohrvatskom jeziku. Tako velimo: Ubol me je strašanj (Hornisse). | 602, 603 | Ubol ga je nožem u trbuh nasred ulice. Ne bi bilo iskreno tvrditi, da me nikada nije ubol žalac nenavidnosti (der Stachel des Neides). |
||
| glagoli na -eti | Glagoli na -eti pri konjugiranju nisu jednostavni. Meda nje slišu na priliku početi i najeti. Njeva prezentska osnova je na "n" ili na "m". Prezentska osnova se prema općemu pravilu stvara tako, da se u 3. licu prezenta namjesto nastavka -eti veli za "početi": on, ona, ono počNe, a za najeti: on, ona, ono najMe. Obliki za druga lica se pak analogno stvaraju. Čim on počne kuhati, ću ja početi čistiti. Stoprv kad najmeš djelače za vrst, ću biti zadovoljna. | 610, 611, 612 | Najmi mi djelače za vrt! Počni konačno kuhati! Kad dite počne lagati, bi mu starji tribali razložiti posljedice. Za veliko djelo u stanu si rado najmem čistačicu dvakrat u ljetu. |
||
| zakonit/zakonski | I zakonit i zakonski su pridjevi, ki imaju posla sa zakonom. Tako se zbirka zakonov zove zakonska knjiga. Propisi, ki stoju u zakonu, su zakonski propisi. Zakonsko je nešto, ča je dio zakona ili se odnosi na zakon. Ako imam zakonitoga muža, naša veza temelji na zakonu. Tu vezu zovemo hištvo. Zakonito gradi na temelju zakona, a zato je zakonito nešto, ča je zakonom priznato. Zakonit muž je ada zakonom priznat muž. Ali on nije zakonski muž, ar nije on sam dio zakona. On sam nima veze sa zakonom. | Dičak je zakonito dite hižnikov. (rodjeno u vezi, ka je zakonom priznata) Starji su joj načinili samo zakoniti dio. (koga su joj bili dužni po zakonu). Zakonski tekst je slova zakona. Ponekad nam je potriban putokaz kroz zakonski labirint. |
|||
| navadno/navodno | Navadan/navadna/navadno je adjektiv. Ako je svečevanje navadno, onda je ono ili obično ili se zgleda na pravice. Navodno je adverb, a znači bojse: Ona će navodno dojti. Pretpostavlja se, da će dojti. | Ona se je navodno obogatila s ukradjenimi pinezi. On je navodno silovao divičicu. Navadno pravo temelji na običaji. Prebavila sam navadan dan u Parizu. |
|||
| jutro/rano | Jutro je imenica, ka opisuje početak dana, vrime od zore do podneva. Nju hasnujemo mnogokrat i adverbijalno, kad mislimo na vrime, kad je jutro. Rano je adverb/prilog se more odnositi isto kotno jutro na početak dana ili pak općenito na početak neke periode ili opisati nešto, ča se je dogodilo prlje nego očekano. Jutro se odnosi samo na odredjen dio dana. U komparativu za rano velimo "ranije", odnosno zaranije. Prilog "rano" more bliže opisati imenicu, na priliku imenicu "jutro". Velimo: Rano jutro je došao. Moramo paziti na redoslijed, ar bliže opisujemo imenicu, i zato preda nju moramo staviti atribut. Kad bi minjali redoslijed, ada rekli; "jutro rano", bi po pravilu morali staviti med ove dvi riči zarez. Hasnovali smo je naime pleonastički kot stilsko sredstvo. "Jutro, rano se ja stanem", je jačka, ka se je dopadala i Haydnu. Rano jutro je najbolje za koncentrirano djelo. Jutro se kasno stanem. Š½ito je ljetos rano uzrejalo. Ovoga ljeta sve zreja zaranije. Jur rano su se dogovorili o skupnom postupanju. | 648 | Kad jutro sviće, je najhladnije. Kad rano sviće je najhladnije. Ljetos se lastavice rano skupaspravljaju na let u teplije kraje. Istraživanja znanstvenikov kažu, da ljetne dobe dohadjaju sve ranije/zaranije. Protuliće je lani rano došlo. Petar je došao rano jutro, a Evica kasno jutro. |
||
| svića, svitlina/svitlo, svitlost | Svića je sredstvo za rasvićenje, ko more biti od voska, ali i električno. Navečer nažgemo sviću Svitlina omogućuje da vidimo, to je po vadne, kad je svitlo. Svitlina je ada svitlo: Kakovu svitlinu/kakovo svitlo vidim to na nebu? Svitlina je sjaj. Svitlo nastane, kad djeluje svitlost. Svitlost je elektromagnetsko zračenje, ko vidimo okom. "Svitlost" hasnujemo i u fizikalnom pogledu. | Brzina svitlosti je važan fizikalan pojam teorije relativnosti. Na biciklu mi ne gori svića. Kako jaka je svitlina ovoga ekrana? U svitlu tih dogodjajev situacija izgleda drugačije. |
|||
| slijediti koga/ča | slijediti komu/čemu | Za mnoge glagole je tipično, da odredjuju padež/kasus objekta. Tu posebnost u gramatiki zovemo rekcija. Pravoda ovo valja samo za takozvane prelazne/tranzitivne glagole, ki ne moru biti sami prez objekta. Takov glagol je i slijediti. On nam prez objekta ne more poručiti ništa. On je vezan uz svoj objekt, ki stoji u akuzativu. Kad glagol za sobom vuče objekt u akuzativu, je pravi prelazni glagol. Na priliku: Ja ću mojega prethodnika slijediti u pogledu na disciplinu. Slijediti koga znači, nastaviti stil nečijega djela. Ali slijediti more značiti i "javljati se za nečim". Onda je objekt u nominativu: Za prvim oduševljenjem slijedi ravnodušnost. | 555, 556 | On ga je slijedio. Zločinac ju je slijedio u polnoć. Nisam te kanila slijediti, ar sam kanila koracati vlašćim putem. Nastavak slijedi! Slijedit ću tvoj tanač. |
|
| tiskati/tišćati | Kad glagol "tiskati" znači štampati ili printati, ga konjugiramo: ja tiskam, ti tiskaš, on/ona/ono tiska, mi tiskamo, vi tiskate, oni tiskaju, naime knjigu, tekst, formular i druga na papir ovjekovječena slova. Glagoli na -ati kotno "tiskati" po hrvatskoj gramatiki pripadaju petoj vrsti glagolov, a konjugiramo je na četire različne načine, ki su podiljeni po razredi. Glagol "tiskati" i sve njegove složene verzije sa značenjem štampati ili printati, konjugiramo po prvom razredu, a ne po drugom razredu, ča bi nam morebit bilo logično, ako mislimo na glagol "pritiskati", ki u prvoj peršoni glasi: "pritišćem". Ako se vrnemo našemu "tiskati", moramo pravilno reći: On tiska knjigu, a ne: On tišće knjigu. Tišćati človika moru cipeli, dokle su novi. Pak on ima žulj ili još i već žuljov. "Tišćati" nima posla sa štampanjem, tiskanjem. Cipeli, ki nas tišću, nas ribaju, žulju. Nešto pritišće na našu petu, a to je još tvrda koža cipelov. | 633 | Skrbi me tišću, one mi pritišću na moju dušu. Kad istiskam formular, ću ti ga dati. Tiskara mi upravo tiska knjigu, moj prvenac. Ako mi ne poviš, ča te tišći, ti ne morem pomoći. |
||
| nešto je tema: kongruencija | Obično se slaže subjekt s predikatom u rečenici. Pritom se zgledamo na lice, rod i broj. Ako ne, nam rečenica gluši tudje. U gramatiki u tom pogledu govorimo o kongruenciji (sročnosti). Kongruenciju moremo ilustrirati na temelju tipičnih primjerov. Nije svenek jasno kongruentno sklapanje rečenice, osobito onda ne, kad je na priliku u igri imenski predikat, ki se po spolu ne slaže sa subjektom. Predikat u hrvatskom jeziku moremo izricati i imenom i nekim oblikom pomoćnoga glagola "biti", takozvanom kopulom. Takov imenski predikat more biti "je tema". Nešto je ada tema. To "nešto" je subjekt, ki more biti i muškoga i sridnjega roda. Ako je "nešto" ženskoga roda, ćemo laglje kongruentno formulirati rečenicu, ar je i imenski predikat ženskoga roda. Ada: Književnost Gradišćanskih Hrvatov je bila tema predavanja. Ako je "nešto" recimo imenica sridnjega roda, stavit će nam se pitanje, kako postupati, kad je imenski predikat "je tema" ženskoga roda. Je pravilno: Financiranje biblioteke je bilo tema diskusije. Ili je pravilno: Financiranje biblioteke je bila tema diskusije. Ako se redimo po Gramatiki, u koj čitamo primjere: "Mi Hrvati smo uvijek bili sirote," (1049) i: "Pop je vam otac i mati," (1051), onda moramo složiti našu rečenicu ovako: Financiranje biblioteke je bilo tema diskusije. Ako je predikat uz kopulu imenica, ta takozvani imenski predikat otvara mjesto subjektu, a slaže se s njim u rodu. (Gramatika 1156) Ako se ada imenski predikat mora slagati sa subjektom, onda je pravilna konstrukcija ova: Rječnik je bio tema predavanja. Ili rečenica sklopljena u obrnutom redoslijedu: Tema predavanja je bio Rječnik. | 1049, 1051, 1156, 1158-1172 | Dičji betegi su bili tema medicinskoga simpozija. Genijalnost Einsteina je bila tema dokumentarca. Dogodjaji Velikoga petka su bili tema razgovorov mnogih ljudi u oni dani u Jeruzalemu. Š½itak sv. Pavla je bio tema okrugloga stola. Tema emisije je bilo brutalno klanje svinj. |
||
| ostavljen ili ostavan? | ostavljen i ostavan | Od prelaznih (tranzitivnih) glagolov moremo stvoriti i particip pasivni, pridjev trpni. Prelazni glagoli su oni, ki ne moru biti prez objekta. Zato kad prelazu na objekt, je nazivamo objektni glagoli. Svojstvo glagola, da uz sebe veže drugu rič, se u gramatiki zove valentnost. Na priliku je "ostaviti" prelazni glagol, od koga moremo od infinitiva sufiksom -(a)n ili -jen stvoriti particip pasivni: ostavan/ostavljen. Neki glagoli imaju dubletne oblike kotno glagol "ostaviti". To su na priliku pripraviti, postaviti i blagosloviti: pripravan/pripravljen, postavan/postavljen i blagoslovan/blagoslovljen. | 597, 598, 555 | Ona je u blagoslovnom/blagoslovljenom stanju. Vičera je bila pripavna/pripravljena, kad su gosti došli. Ostavan/ostavljen sada živi sam. Postavan/postavljen je za prvoga državnoga tužitelja, tako da su mu čestitali. |
|
| nešto sadrži ili sadržava ... | Glagol "sadržati" je i svršen i nesvršen. Zato moremo reći: "Pilo sadrži alkohol", ali istotako i "Pilo sadržava alkohol". U obadvi slučaji smo hasnovali nesvršeni oblik. Particip prezenta moremo stvoriti samo od imperfektivnih glagolov. To u našem slučaju znači, da ga moremo stvoriti samo od oblika "sadržavati", a ne od "sadržati". Particip prezenta je "sadržavajući". Ada: Sadržavajući najvažnije eksponate velikoga umjetnika, je izložba bila velik uspjeh. S druge strani od perfektivnoga glagola "sadržati" moremo stvoriti pasiv: Važne informacije sadržane su u broširi, ku je izdalo ministarstvo. | Mnogi medikamenti s jedne strani sadržu/sadržavaju sastojke, ki človika ozdravljuju, a s druge mu opet škodu. Sadržavajući sve potribne minerale, je ovo povrće osvojilo svit. Svi dragocjeni sastojki sadržani u jabuki još nisu otkriti. |
|||
| kriminalan ili kriminalistički | Pridjev "kriminalan" ima dvoja značenja. Gdo postupa protiv zakona je kriminalan, ar je počinio zao, kriminalan, čin. On je zločinac, kriminalac ili kriminalka. Njega ili nju će kaštigati sud. Kad je nešto strašno, katastrofalno, isto hasnujemo pridjev "kriminalan". Tako velimo: Postupao je kriminalno. Pritom mislimo, da je postupao strašno, neodgovorno. Ako čitamo roman, kade policija goni ili išće zločinca, ne velimo da čitamo kriminalan roman, ada strašan roman, nego da čitamo kriminalistički roman. Mi kanimo upozoriti na to, da čitamo roman, komu je tema zločin, u kom se pokušava otkriti kriminal. Svagdir, kade je govora o istraživanju i otkrivanju kriminala, hasnujemo pridjev "kriminalistički". Tako je i policija, ka se bavi s otkrivanjem kriminala, kriminalistička policija. Stručnjak za kriminalistiku je kriminalist, a stručnjakinja je kriminalistica, a nikako ne kriminalac, kriminalka. | Zločinci su formirali kriminalno udruženje. Nastao je kriminalac (izvršava kriminalne čine). Nastao je kriminalist (otkriva kriminalne čine). NJegov stil vožnje je kriminalan. Kriminalistička policija se sada bavi tim slučajem. |
|||
| lager i logor | Lager je skladišće, magacin za čuvanje velike količine produktov poduzeća. Lager more biti i organizacija, na priliku konzervativni lager ili slobodnjački lager ili socijalistički lager. Logor je privrimeno prebivališće pod vedrim nebom, tabor, kade osebito mladi ljudi rado kampiraju. Logor je i mjesto, na kom su na silu dovlikli ljude. Tako poznamo koncentracioni logor i sabirni logor. I "lager" i "logor" imaju svoje porijeklo u nimškoj riči "Lager". Nimci ne razlikuju u pravopisu med dvimi značenji za razliku od Hrvatov. | Starji su ju poslali na ferijalni logor. Danas je političarov, ki taju egzistenciju koncentracionih logorov u Drugom svitskom boju. Svaka velika prodavaonica ima svoj lager. Morala bi bila pitati, je li tvoj broj cipelov imaju u lageru! Desni liberalci su treti lager u Austriji uz socijaldemokrate i konzervativce. |
|||
| muzejov ili muzejev/jubijelov ili jubilejev | muzejov/jubilejev | muzejev/jubilejov | Imenice, ke završavaju na nebni suglasnik "j" bi morale u instrumentalu jednine i u dativu množine imati nastavak -em, a u genitivu množine-ev (259). To preporuča Gramatika. Ali ako je imenica samo dvosložna i pred nebnim suglasnikom "j" ima "e", onda valjaju nastavki -om i ov (261). Tako ćemo pisati za muzej: Novoseoci se s njevim muzejom moru nanjedržati. Kod trosložne imenice "jubilej" se moramo pak opet držati regularnoga pravila, ko inzistira, da u instrumentalu jednine i u dativu množine za imenice na nebni suglasnik "j" hasnujemo nastavak -em, a u genitivu množine-ev. Tako ćemo kod "jubileja" posupati ovako: Oni su svečevali prilikom dvih jubilejev. Ovde je ada odlučujuće, koliko slogov ima imenica na palatal. | 140, 245, 254, 259, 261 | Strefiti ćemo se pred muzejom! Koliko jubilejev znamenitih ljudi ćemo svečevati kljetu? U Beču moreš poiskati već nego 30 muzejov. Knjiga Jubilejev opisuje detaljno žitak Adama i Eve. |
| glagol žeti (žati) | Glagol "žeti" hasnujemo u prvom redu s košnjom žita, ali ga i u prenošenom smislu upotribljavamo. Kako ćemo ga u prezentu pravilno hasnovati, vidit ćemo u sljedeći primjeri. Namjesto infinitiva na -eti, ćemo reći: žanjem, žanješ, žanje, žanjemo, žanjete, žanju. Imperativ je: žanji! U konkretnom smislu: On kosom žito žanje. Ne žanji žito kosom! U prenošenom smislu: Gdo vjetar sije, buru žanje. | 611 | Znao si, da žanjem, kade nisam sijao. Niti siješ, niti žanješ, a ipak živiš! Poj na lapat i vidit ćeš, kako žanje žito. Ne žanji, kade nisi sijao! Sijte u pravičnosti i žanjite u ljubavi, stoji u sv. Pismu. |
||
| žeti, užeti, sažeti | Kad u hrvatskom jeziku glagolu dodamo prefiks, nastane od njega prefigiran glagol, ali on more preminiti i značenje. To je slučaj kod glagolov, ki su nastali od nesvršenoga glagola "žeti", naime užeti pak sažeti. Užeti je perfektivni glagol isto kotno sažeti. Perfektivni glagol od "žeti" je "požeti": Š½ito je požeto. Kad užmemo rublje po pranju, je moremo obisiti, da se kompletno osuši. Kad sažmemo članak, velimo na kratki o čem je govora u njem. Rublje moremo i sažimati, a članak sažimati. | Poželi su, ča su posijali. Užmi si pulover, da ne bude iz njega kapala voda! Stoprv kad sažmem problematiku, ću biti zadovoljna. Važno je znati sažimati informacije. |
|||
| zeti i zneti | Zeti znači poseći za čim, ča bi u standardnom jeziku bilo "uzeti". Ali zeti more značiti i uskratiti komu nešto, ča bi u standardnom jeziku značilo "oduzeti" komu nešto. Zneti znači skinuti, odstraniti. Med obadvimi glagoli postoju poklapanja u pogledu na nešto, ča je skinuto, odstranjeno. Ako sam znela kip od zidi, sam ga istovrimeno i zela, tako da već nije na zidi. Ali nije moguće reći: "Ja sam znela na sebe odgovornost", nego: "Ja sam zela na sebe odgovornost", ča znači, da sam prihvatila odgovornost. "Zneti" nikada ne znači "prihvatiti". | Kad su mu zeli pineze, su mu je i zneli s mošnje. Ako si gdo zname očalje, već nisu na njegovom obrazu. Ako si gdo zame očalje, su u njegovoj ruki. Čim su zaručnji zneli zeleni vijenač, je bila gologlava. Zela sam si knjigu, ka je bila na stolu. |
|||
| "poštovanjem" ili "s poštovanjem"? | "s poštovanjem" | Instrumental je sedmi i zadnji padež u hrvatskom jeziku. Njega moremo hasnovati s prepozicijom ili prez nje. U gradišćanskohrvatskom jeziku najradje hasnujemo instrumental s prepozicijom "s", i onda, kad nije potribna. Odredjeni glagoli, ki potribuju instrumental ionako otvaraju mjesto objektu i prez prepozicije "s". Kako ćemo sada postupati u našem jezičnom pitanju? "S poštovanjem" je takozvana adverbna oznaka načina (Modalbestimmung), kako ča-to djelamo. Za adverbnu oznaku nam je zvećega potribna prepozicija. Zato ju moramo dodati i "poštovanju". U našem slučaju je to "s", da bi bio kompletan adverbijal: Pismo završavam s formulom "S poštovanjem". (način: kako!) Dočekao me je sa smiškom na obrazu. (način: kako!?) S veseljem smo se skupaspravili. (način: kako!) Instrumental prez prijedloga je u gradišćasnkohrvatskom razgovornom jeziku rijedak, iako se u literaturi sve već hasnuje, a to u prvom redu uz odredjene glagole (vidi: ABC na temu "Instrumental"). | 670, 671, 1175, 1177 ff, 1185, 1257 ff | Sa srdačnim pozdravom! Petar S poštovanjem su mu se okrenuli. S teplimi pozdravi se je obrnuo publiki. Vidi mi se, da me kritiziraš s poštovanjem i taktom. |
|
| kada -om, a kada -em? | Prijeglas je promjena glasov u neki jeziki, na temelju koga se u neki situacija minjaju samoglasniki. U nimškom jeziku poznamo Umlaut, koga hasnujemo, da ovisno o potriboći izminimo glas u imenici: Mann - Männer, Haus - Häuser. U hrvatskom jeziku prijeglasom samoglasnik "o" minjamo u samoglasnik "e". To činimo za palatali "č, ć, dj, dž, j, lj, nj, š, ž". I konzonantske grupe "šć, št i žd" kotno suglasnik "c" tretiramo kot palatal. Na priliku u instrumentalu jednine imenic muškoga i srednjeg roda velimo: muž - mužem, polje - poljem, godišće - godišćem Kod jednosložnih i dvosložnih imenic muškoga roda, ke pred nastavkom na palatal imaju samoglasnik "e", se kani ubajti ponavljanje istoga glasa takozvanom disimilacijom. Na priliku: Beč - Bečom, muzej - muzejom, kelj - keljom, padež - padežom Iznimke postoju i kod tudjic, ke završavaju na "c", na priliku: filc, princ i vic. U instrumentalu ćemo reći: filcom, princom i vicom. Kod drugih riči, ćemo hasnovati nastavak -em: stric - stricem, malinac - malincem, rebac - repcem Imenice "zec i misec" završavaju na -ec, i zato ćemo u instrumentalu reći: zecom i misecom. Kod trosložnih imenic ćemo se opet držati prijeglasa: prijatelj - prijateljem, jubilej - jubilejem | 140, 141, 245, 261, 262, 263 | Ovjenčali su ga lovorovim vijencem. Dica su bižala za zecom. Knjiga je izašla pod lanjskim godišćem. Keljom me ne moreš vabiti na skupni objed. Koliko satelitov je kolidiralo s Misecom? |
||
| pop-muzika | Kako se deklinira pop-muzika? Rič pop-muzika pripada imeničkim polsloženicam kot su na priliku CD-ploča, X-traki ili EU-potpora. Deklinirat ćemo kod ovih složenic samo drugi dio. Na priliku: Pop-muzikom ga nećeš jako razveseliti. Imeničke polsloženice uspostaljaju vezu med dvimi imenicami, a prva točnije opisuje drugu. Med prvim i drugim dijelom pišemo spojnicu. U duhu hrvatskoga jezika je po mogućnosti prepričiti polsloženice. | 719, 832 | Wilhelm Conrad Röntgen je 1895. ljeta otkrio X-trake. Imam sve CD-ploče Madonne. Ja ne pohadjam pop-koncerte. |
||
| isti i jednak | Istotako kot na nimškom jeziku nije "der selbe der gleiche", tako nije ni na hrvatskom jeziku svenek "isti jednak". Malo se tribamo zgledati na to. Ako recimo "dvojki nosu istu majicu", onda to znači, da imaju JEDNU majicu, ku si zminjuju - jedan ju nosi danas, a drugi zutra. Ako "dvojki nosu jednake majice", onda to znači,da imaju DVI majice, ke se po izgledu ne razlikuju. Kade bi moglo dojti do nesporazuma, onde bi se moralo misliti na to, da je jednak on, ki se ne razlikuje od drugoga, a isti je on, ki je identičan sa samim sobom, ki je upravo on, ki nije drugi. To je u prvom redu tako na području prateži. U prenošenom smislu je teže razlikovati med jednakim i istim. Onde je prijelaz ponekad difuzan. Jednako more značiti i ravnopravno, a ponekad i isto: Oni potribuju jednaka prava = prava se neka ne razlikuju od drugih, ada potribuju oni ista prava kot je imaju drugi. Kad je govora o "jednakosti" se mnogokrat misli na politički i socijalni kontekst. | Neka budu uvjeti jednaki za sve = Neka budu uvjeti isti za sve. Nismo svi jednaki = Nismo svi isti. Iako nismo svi jednaki, moramo imati jednake šanse (u političkom i socijalnom smislu). Družice imaju jednake šale. Jačkarice i jačkari u zboru imaju jednake bluze i košulje. Jednake farbe su iste farbe. |
Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov
Wissenschaftliches Institut der Burgenländischen Kroaten
