Gramatika gradišćanskohrvatskoga književnoga jezika
Vraćanje gradišćanskohrvatskim korijenom
Čudaputi neka odluka ili neka pojava povuče za sobom kot gruda sniga na krovu cijelu lavinu popratnih dogodajev. Tako je bilo i šezdesetih ljet, kad su se Gradišćanski Hrvati po neuspješnom pokušaju, da se probije kod nas hrvatski književni jezik, počeli vraćati opet svojim gradišćanskohrvatskim korijenom. Ta odluka je konačno pokrenula projekt rječnika, čija pojava 1982. ljeta je u našoj maloj sredini izazvala velik optimizam. Novootkrivena ćut vlašćega bogatstva i lipote jezika zbližila je barem do neke mjere i dotle tako posvadjene tabore. S druge strani je rječnik stvorio jezične preduvjete za nove pokrete na polju predškolskoga i školskoga odgoja kot i medijev.
Rječnik ne pokriva sve potriboće
Otkada je naš književni jezik počeo sve jače preuzimati zadaće standardnoga jezika Gradišćanskih Hrvatov u školi, crikvi, mediji, a osebujno otkada je postao drugi službeni jezik u Gradišću, se je sve jasnije spoznavalo, da jezična pomoć, ku daju obadva dijeli rječnika, ne more pokrivati sve potriboće. Manjkanje velike gradišćanskohrvatske gramatike, ka je jur nekolikim generacijam kod nas lebdila pred očima, dolazilo je sve bolnije na vidilo. Zato nij čudo, da je ZIGH velje po svojem utemeljenju 1994. ljeta pripisao izdanju takove gramatike isključivu važnost, pak je koncem istoga i u dojdućem ljetu organizirao dva pripravne seminare.
Prvi je bio posvećen ulogi našega jezika kod nas i kod naših susjedov u javnom žitku, u crikvi, u predškolskoj i školskoj naobrazbi i u masovni mediji, a u daljnjem i jezičnomu standardu, ki se hasnuje na ti polji.
A u drugom su nam tribali pokazati jezikoslovci pute i pravce, u ke bi najbolje krenuli pri normiranju našega jezika. Pri tom drugom sastanku je u sažetku rezultatov prof. Gerhard Neweklowsky naglasio potriboću, da se pri normiranju jezika odredi i akcentuacija i predložio kot mjerodavnu za naš književni jezik akcentuaciju sjevernoga i sridnjega Gradišća. Tim akcenatskim tipom se služi ne samo najveći broj današnjih Gradišćanskih Hrvatov, nego su i skoro svi hrvatski pisci u Gradišću bili pripad
Početak projekta
Konačno se je odbor ZIGH-a pod predsjednicom Agnjicom Csenar-Schuster odlučio, staviti Europskoj uniji molbu za podupiranje. Ta posao je Institut predao mr. Marijani Grandić. U novembru kratko pred oticanjem roka za 2000. ljeto je ona poslala sve potribne podatke u Brisel. Molbi se je morao priložiti i opis projekta, morale su se dodati procjene o opsegu djel, o vrimenskom podiljenju pojedinih djelatnih korakov u predvidjenom roku od dvih ljet. To djelo sam obavio ja, zbog čega me je ZIGH javio nadležnomu uredu Europske unije kot znanstvenoga peljača projekta.
Prva sjednica o gramatiki
se je održala u decembru 2000. ljeta još pred obećanjem pinezne potpore iz Brisela. Skup je odlučio, da bi to morala biti opširna i znanstveno fundirana gramatika gradišćanskohrvatskoga književnoga jezika, to je gramatika, ka temelji na podatki iz naše pisane tradicije. Gramatika će u koncepciji slijediti “Hrvatskoj gramatiki” Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, preuzimajući s tim izdanjem i koncepciju sintakse prof. Radoslava Katičića.
Gramatika ipak neće biti isključivo deskriptivna, nego će dati i neke normativne upute i sadržavati neka prispodabljanja s hrvatskim književnim i nimškim jezikom. Na istoj sjednici su se odredila i djela, iz kih će se ispisivati. Na početku su to bila djela sl
Fric Bintinger: Na kratki
Augustin Blazović: Slike i sudbine, Tri drame, Svidočanstvo za vjeru
Ivan Blažević: Proza
Jurica Čenar: Svojemu svoj
Ignac Horvat: Školnik zvonar. Hiža rasipana po svitu, S perom kroz selo i život
Petar Jandrišević: Sličice
Mate Karal: Crtice iz selskoga žitka
Kruh nebeski
Martin Meršić st.: Spominki
Mate Meršić Miloradić: Jačke (1978)
Novi Zakon
Ana Šoretić: Zamotana duša
Joško Weidinger: Prik plota
Barem kod sintakse se je pokazalo, da je izbor djel preuzak, da bi se mogle pokriti sve točke potribnimi potvrdami, pak smo pobirali primjere i iz drugih djel,uglavnom novije provenijencije:
Augustin Blazović: Čežnja, Na putu, Sveci u crikvenom ljetu
Ivan Dobrović: Iz stare domovine
Hrvatske novine
Fran Kurelac: Jačke ili narodne pesme
Naš tajednik
Bela Schreiner: Skok konjića
Matijaš Semeliker: Bog u Dahavi
Doroteja Zeichmann: Mrtvi na odmoru
Naslanjanje na koncepciju spomenute gramatike predstavlja veliku pomoć pri ispisivanju, ar se ispisivač more od samoga početka koncentrirati na pojave, ke su za njega mjerodavne. Načelno se je plenum ujedinao na to, da će zbog kratkoga roka ispisivati u daljnjem svaki obradjivač uglavnom za sebe i svoje područje.
Potpisan ugovor s Komisijom EU-a
Koncem ožujka 2001. ljeta potpisan je ugovor s Komisijom Europske Unije. Njim je ograničen rok za izdjelanje gramatike na dvi ljeta. Krug suradnikov se je u medjuvrimenu proširio na 18 kotrigov, med kimi je sada 10 predstavnikov iz Gradišća i po četiri iz Beča odnosno iz Zagreba. Ispisivanje je pokazalo dost veliku šarolikost u morfologiji i pravopisu ne samo u prispodobi pojedinih piscev, nego još i u djeli jednoga ter istoga pisca. Zato su u središću prvoga sastanka po potpisanju ugovora stala pitanja ujednačenja tih razlik u autorski teksi, a dijelom i pitanje, u koj mjeri prilagoditi ispisane primjere tim pravilom.
Ispisivanje primjerov
Iako se je izrazilo mišljenje, da nositeljem jezika nisu potribne potvrde iz pisanoga jezika za sva polja morfologije, su si nazočni složni u tom, da ćedu se neka sporna pitanja iz morfologije ipak moći najbolje rješavati na temelju ispisanih primjerov. Tako se kod G mn. sr. i ž. r. jur iz dosadašnjih potvrdov vidi jasna prevaga kratkih oblikov.
Spodobno se nastavak -i u G mn. m. r more preporučiti samo kod onih imenic, kade se u književnosti skoro isključivo pojavlja (konji, ljudi, muži, vlasi, zubi), ali ne i kod onih, kade su zastupani samo pojedinačni primjeri (kotači, stoli, voli, vrganji…).
Na dalje će se kot dosle preporučati nastavak -om za D mn. sr. r. No pokidob se u književnosti nalazu pretežno primjeri s nastavkom -am, tolerirat će se i ta oblik. Isključivo nastavak -om imaju pluralia tantum vrata (vratom) i kola (kolom).
Akcentuacija
Rječniki I i II su obašli problematiku akcentuacije, ar obdjelivači nisu kanili preferirati neki govor. Kot opširne gramatike takovo postupanje jur zbog toga nij moguće, ar je akcentuacija jedno od glavnih sredstav distinkcije. Tip akcentuacije se je bio odredio jur na projdućoj sjednici, u pitanju je sada stao samo opseg. Odlučilo se je, da će se naglasak stavljati naravno u prikazu fonetike i fonologije, ali i u morfologiji i tvorbi riči, no onde samo kod primjerov u paradigma. Za bilježenje akcentov prof. Neweklowsky predlaže jako praktikabilno rješenje, ko ne zadaje velike grafičke teškoće: Gravis [pèro] za kratki naglasak, akut [líšće] za uzlazni čakavski akut, a cirkumfleks [drâg] za dugo silazni. Na nenaglašene dužine se ukazuje crticom iznad vokala ótãc]. Bilježit će se uglavnom samo jedan naglasak, a kade postoju izrazite varijante unutar spomenute govorne grupe, ukazat će sa na to.
Pravopis
Kod interpunkcije će se gramatika držati gramatičkoga načina, koga slijedu i pravila reformiranoga pravopisa za nimški jezik. Ta tip interpunkcije nam je bliži, ar smo njim konfrontirani od škole početo. U pravopisu i autorskih tekstov i prilagodjenih primjerov iz književnosti će valjati ortografija, kakova rezultira iz obadvih sveskov Gradišćanskohrvatskoga rječnika. Kade postoju u ti djeli neujednačenosti, odlučili su se suradnice i suradniki na slijedeće rješenje:
Kod skupa čr pridržat će se dosadašnje pisanje: črip, črivo, črljen, črn, črpiti, črv i složenice kot i crta skupa sa složenicami. To isto valja i za sekundarno št u riči kot apoštol, biškup, štacija, štatistika, študent uz institut, instancija, instrument (u poslidnjem pojmu dvojako pisanje služi semantičnomu razlikovanju), ostaje ali zbog govorne i pisane tradicije i u riči kot inštalacija, inštalater i sp.
Dosadašnja praksa ostaje kot tretiranja refleksa jata, pri čem riči, preuzete iz hrvatskoga književnoga jezika ostaju u izvornom obliku (izmjena, promjena, jelovnik, rječnik i mnoge druge), iako postoju u Gradišću ikavski obliki (izminiti, jisti, rič). Dvojako pisanje bi i ovde u neki slučaji moglo služiti semantičnomu razlikovanju (zasidanje [zasjeda] : zasjedanje [sjednica]). Ekavske oblike u riči lenjak, lesak, mehur morali bi prilagoditi jekavskomu pisanju, kot se to vrši u svi drugi spodobni slučaji. Ali već o toj problematiki more se najti u članku o neki problemi pri sastavljanju gramatike.
Skup dj će se dosljedno pisati: dohadjati, gradja, medja, moždjani, rodjak, svadja, tudji, ugadjati, umedjak, zahadjati, zbudjati.
Sonantno l prelazi i u glagolu vlići (vlući) i u njegovi mnogobrojni složenica u u: vući, povući ….
U skupina sč, slj, zlj će se vršiti asimilacija: iščekivati, raščihati…, nepodnošljiv; pažljiv…
Kod glasovnih sljedov -li-/-lji– ostaje paralelizam. Uz cviliti, kviliti piše se i dalje poljivati, ustriljiti, željiti…, a kod sljedov -ni-/-nji- će se preći na praksu hrvatskoga književnoga jezika: činiti, izminiti, preminiti…
Alterniranje kod skupine vokal + j/vokal + lj se izjednačuje: cipaljka, hitaljka, šebetaljka, šohaljka, klizaljka, štrcaljka. Ostaje samo povidajka.
Kod prefiksov iz i *vbz mora se težiti prema rekonstrukciji izvornoga stanja: iz-, odnosno uz-, naslanjajući se u drugom slučaju na hrvatski književni jezik: izgubiti, iznašati…, odnosno uskratiti, uzdignuti… To isto valja i za prefikse u i o: obisiti, obojak, ociditi… : udaja, udati se…
Kod pisanja prefiksa pre- držat ćemo se hrvatskoga književnoga jezika: prijedlog, prijelaz, prijelom, prijenos, prijevara (i prevara), prijevod, prijevoz …
Preporuča se odnosna zamjenica ki, ka, ko
Prezentacija prvih rezultatov koncem 2001. ljeta
Pri sastanku koncem 2001. ljeta su se mogli prezentirati jur prvi rezultati. Ipak je sjednica bila pretežno naminjena daljnjemu rješavanju spornih pitanj. Tako se je pokazalo na teškoće, ke zadaje po Drugom svitskom boju zapeljano pisanje refleksov jata kot ije/je i i, prema njevoj zastupanosti kot e odnosno i u govori sjevernoga i sridnjega Gradišća, za ortoepiju. Diftongirani izgovor e-refleska u dugi slogi i u većini kratkih do neke mjere odgovara za imitaciju književnojezične prakse u Hrvatskoj npr. zvijezda, djelati i sp. Teže je to u riči kot djelač, zvjezdica itd. Većina nazočnih preporuča u ti slučaji izgovaranje kot e, kako se prakticira i sada npr. u radiju i televiziji (delač, zvezdica…) Ipak nije skup za to, da se vrnemo stanju pred Drugim bojem, ar bi se javnost konfrontirala opet s velikim minjanjem, a jezična baza je ionako sve slablja. Iz tih razlogov se ne prihvaća ni prijedlog, da upeljamo grafem đ. Nerazlikovanje u pisanju med dj i đ (djelati : rodjen) je zapravo i ovde prouzrokovano neopravdanim načinom pisanja e-refleksov jata.
Terminološka pitanja
Riješila su se nadalje i neka terminološka pitanja, kade se je skup odlučio u interesu bolje razumljivosti za posebna rješenja, da spomenemo samo neke: direktni/indirektni govor (upravni/neupravni govor), ishodna rečenica (ishodišna rečenica), rečenični red (rečenični niz), redundantnost (zalihost), redundantan (zalihostan)… supstantiviran (poimeničen), struktura (ustrojstvo), ugradjivanje (uvrštavanje)…
U želji za približenjem hrvatskomu književnomu jeziku su se neki pisci odricali u toku vrimena sve već tipičnih osebin gradišćanskohrvatske čakavske osnove, zbog kih narod čudaputi naš novi pisani jezik odbija kot njemu tudji. To je slučaj npr. kod enklitičkih oblikov vi, ti, ni, vu, tu …, kade se u akuzativu moru uz prijedloge sada sve već upotribljavati u nenaglašenoj poziciji izrazi uz ov, on, ta, ovu, tu namjesto uza vi/ti…, na ti/vi… Kot čuda neobičniji i našemu sistemu tudji su izrazi s upitnom zamjenicom ča i prijedlogom: na ča, za ča itd. Ovde se postuliraju obliki nač, poč, vač, zač…
Nedosljednosti kod brojev
Kod brojev dolazi do sve veće nedosljednosti u štampi i književnosti. Skup si je bio složan, da se kod brojev 11-19 normira pisanje -aest:jedinaest, dvanaest…, dalje dvadeset. Kod nižih brojev će se potribovati u direktni padeži zamjenička deklinacija, kod viših će se preporučiti, ali je moguća i praksa hrvatskoga književnoga jezika, da broj ostane nepreminjen, kot je to kod količinskih adverbov čuda i dost: pred pedesetimi ljeti i pred pedeset ljet. Kot pogrišno će se tretirati pred sto ljeti i pred tisuć ljeti, nego normirati pred sto ljet, pred tisuć ljet, ar je nemotivirano, da broj ostane nepreminjen, a brojena imenica se redi po prijedlogu.
Na morfološkom polju rješila su se slijedeća daljnja pitanja: Obliki V jd. ćedu se spominjati u paradigmi kot moguće varijante uz napomenu, da se čuvaju u ghkj samo još u malom broju imenic pretežno u vjerski teksti, a kod ženskih triba nabrojiti neke oblike vokativa iz južnoga Gradišća: babo, japo, majko, sestro, ženo… U G mn. m. r. prevladavaju nastavki -ov/ev, kod kratkih na Ø i kod onih na -i ćedu se po mogućnosti nabrojiti čim kompletnije sve imenice (misec, dan, lonac, lapat…) odnosno (človik, konj, par, zub…). Muška osobna imena na -o, -e, -a ćedu se deklinirati po ženskoj deklinaciji: Marko, Marke, Marki. Akoprem je u G mn. sr. r. i ž. r sve jača tendencija prema nastavku -ov, preporučit će se u gramatiki upotribljavanje kratkoga oblika na Ø, kade je nek moguće, no kod ženskih na suglasničke skupe db, džb, žb samo obliki na -ov: priredbov, narudžbov, optužbov. Za imenice kćer i kći preporuča se isključivo deklinacija po vrsti e, ar se u nijednom govoru u Gradišću ne deklinira po vrsti i, a i u literaturi skoro nij potvrdov za nju.
Dojdući sastanak će stati sasvim u znaku djela nad sirovimi manuskripti. Vrime je kratko, a za uskladjenje i redakciju tribat će još mnogo napornoga truda. Prvi manuskripti su jur gotovi.
Izvadak iz članka mag. Ive Sučića,
ki je otiskan u Znanstvenom zborniku
1. edicija, ZIGH, Željezno 2002.
