ALEKSANDRA ŠČUKANEC: NJEMAČKO-HRVATSKI JEZIČNI DODIRI U GRADIŠĆU

U nakladi Hrvatske matice iseljenika iz Zagreba i Znanstvenog instituta gradišćanskih Hrvatov iz Trajštofa objelodanjena je knjiga mlade znanstvenice s zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta dr. sc. Aleksandre Ščukanec pod naslovom Njemačko-hrvatski jezični dodiri u Gradišću. Zanimljiva građa knjige raspoređena je na 432 stranice. Opsežna jezikoslovna monografija koja daje cjelovitu suvremenu sliku stanja  gradišćanskohrvatskoga jezičnoga blaga i dominantnih procesa u njegovoj kulturološkoj dimenziji početkom 21. stoljeća, unutar germanofone zajednice, objavljena je uz sponzorsku potporu Austrijskog kulturnog foruma sa sjedištem u Zagrebu. Knjiga je ovih dana osvojila Nagradu Matice Hrvatske koja nosi ime znamenitoga jezikoslovca i prevoditelja „Ljudevita Jonkea“ što se dodjeljuje za iznimna postignuća u promicanju hrvatskoga jezika i književnosti u svijetu. 

Knjiga Aleksandre Ščukanec Njemačko-hrvatski jezični dodiri u Gradišću sastoji se od osam poglavlja, zaključka, popisa germanizama te popisa korištene sekundarne literature i izvora na temelju kojih je sastavljen korpus germanizama. 

Prvo poglavlje pod naslovom Povijesni pregled počinje prikazom dosadašnjih istraživanja o gradišćanskim Hrvatima i njihovu jeziku, a nastavlja se opisom zemljopisnoga, povijesnoga, gospodarskoga, društveno-političkoga, demografskoga i kulturnog konteksta od razdoblja doseljavanja Hrvata na područje Gradišća pa sve do današnjega vremena. Poglavlje završava prikazom osnovnih aspekata razvitka gradišćanskohrvatskoga jezika i književnosti, pri čemu se posebna pozornost posvećuje opisu gradišćanskohrvatskoga dijalektnog stanja te procesu standardizacije gradišćanskohrvatskoga jezika. 

U drugome poglavlju, naslovljenom Temeljni pojmovi dodirnoga jezikoslovlja – definicije i tumačenja, daje se kritički prikaz teorijskoga i pojmovnoga aparata koji se primjenjuje u daljnjoj analizi, a koji obuhvaća pojmove kao što su jezični dodir, dvojezičnost i višejezičnost, jezično posuđivanje, interferencija, jezični pomak, promjena jezika, gubljenje jezika te prebacivanje koda. Kritički su prikazana dosadašnja istraživanja u području adaptacije posuđenica s težištem na hrvatskoj dodirnojezikoslovnoj tradiciji. 

Treće poglavlje nosi naslov Njemački jezični elementi u gradišćanskohrvatskome jeziku – pregled postojećih radova i istraživanja, a otvara ga prikaz problematike iz naslova u Gramatici gradišćanskohrvatskoga jezika koja je objavljena 2003. godine. Ostali relevantni radovi o ovoj temi prikazani su i analizirani s obzirom na morfosintaktičku, leksičko-semantičku i pravopisnu razinu. 

Četvrto poglavlje pod naslovom Jezična biografistika – temeljni pojmovi temelji se na proučenim relevantnim radovima iz ovoga relativno novoga interdisciplinarnog područja istraživanja višejezičnosti i jezičnih dodira iz biografske perspektive. Karakteriziraju se načini prikupljanja i ustrojavanja jezičnobiografskih korpusa i metodološki postupci na temelju kojih se rekonstruiraju odgovarajuće jezične biografije. Poglavlje sadrži i diskusiju o odnosu jezika i identiteta s obzirom na koncepte manjinski jezik i etnicitet.  

U petom poglavlju pod naslovom Opis istraživanja i metodologija dan je iscrpan opis metodološkoga instrumentarija koji je primijenjen pri analizi izvora za izradu dvaju korpusa: jednoga koji je korišten za sistemskolingvističku analizu germanizama te drugoga koji obuhvaća jezičnobiografske tekstove i intervjue, a koji je poslužio za sociolingvističku analizu njemačko-hrvatskih jezičnih dodira u Gradišću iz jezičnobiografske perspektive. 

Šesto poglavlje nosi naslov Sociolingvistička analiza jezičnih biografija gradišćanskih Hrvata. U prvome potpoglavlju analizirani su tekstovi informanata mlađeg naraštaja prikupljeni u pisanome obliku, a provedbom kvalitativne analize sadržaja identificirani su i interpretirani sljedeći sociolingvistički relevantni tematski sklopovi: odnos materinskoga jezika i državljanstva, školovanje, obitelj, gubljenje gradišćanskohrvatskoga jezika, kulturne institucije i kulturno-umjetnička društva, odnos gradišćanskih Hrvata i Hrvata iz Hrvatske, jezik i etnički identitet te sadašnja situacija i razmišljanja o budućnosti gradišćanskohrvatskoga jezika i kulture. U drugome potpoglavlju kvalitativno su raščlanjeni opsežniji intervjui dobiveni od informanata mlađeg naraštaja u pisanome obliku. Analizom njihova sadržaja utvrđeno je da i ti informanti svoj narativni jezičnobiografski identitet oblikuju s obzirom na domene zastupljene u tekstovima koji su obrađeni u prethodnome potpoglavlju. U trećem potpoglavlju analizirani su transkribirani intervjui snimljeni na terenu s informantima koji su većinom pripadnici srednjeg i starijeg naraštaja. U ostalim potpoglavljima raščlanjeni su jezičnobiografski tekstovi gradišćanskih Hrvata koji žive u SAD-u, dva novinska intervjua jezičnobiografske tematike te izjave o jeziku i identitetu gradišćanskih Hrvata objavljene u sklopu anketa u časopisima. U završnome dijelu poglavlja jezičnoidentitetna problematika gradišćanskih Hrvata ilustrirana je odabranim odlomcima iz književnih djela, pjesama i ostalih zapisa. 

Sociolingvistička analiza jezičnih biografija pokazala je da se na temelju individualnih jezičnobiografskih iskaza mogu identificirati opći parametri na kolektivnoj razini. Istraživanje jezičnih biografija potvrdilo je usku povezanost, isprepletenost i međusobnu uvjetovanost jezika i manjinskoga etničkog identiteta te u nekim dijelovima, poglavito u biografijama mlađih ispitanika, dalo naznake kakva će možda biti budućnost gradišćanskohrvatskoga jezika, ali i čitave zajednice gradišćanskih Hrvata. 

Analiza jezičnih biografija značajan je doprinos istraživanju gradišćanskohrvatske zajednice zbog nekoliko razloga. U dosadašnjim radovima o gradišćanskim Hrvatima ova problematika nije obrađivana na temelju analize jezičnih biografija. Ispitanici su iznosili svoja razmišljanja i stajališta te su se dotaknuli nekih aktualnih problema gradišćanskohrvatske zajednice. Posebno treba istaknuti činjenicu da je u istraživanju obuhvaćen znatan broj informanata mlađeg naraštaja tako da jezičnobiografska analiza njihovih stajališta i argumenata ima ujedno i ulogu svojevrsnoga prediktora buduće sudbine gradišćanskohrvatske manjinske zajednice i njezine kulture u kontekstu korištenja i očuvanja jezika u raznim sociolingvističkim domenama. 

U sedmom poglavlju detaljno su analizirani Njemački utjecaji na gradišćanskohrvatski jezik na  sistemskolingvističkoj razini na temelju primjera iz prikupljenog korpusa. Utvrđeno je da su ti utjecaji razvidni na svim jezičnim razinama. U analizi su izdvojeni najčešći primjeri na sintaktičkoj razini, dok je najveća pozornost posvećena leksičkoj razini odnosno procesima adaptacije germanizama koji su identificirani u gradišćanskohrvatskome. 

S obzirom na opis fonološke adaptacije posuđenica, autorica se oslanjala konceptualno na teoriju dijafonskih parova, razvijenu u sklopu hrvatskoga dodirnog jezikoslovlja, te ju je dosljedno i sustavno primijenila na korpus gradišćanskohrvatskih germanizama. Pri opisu i analizi morfosintaktičke adaptacije germanizama dan je pregled germanizama prema vrstama riječi, a posuđenice su klasificirane u nekoliko kategorija u skladu s hrvatskom dodirnojezikoslovnom tradicijom u području istraživanja germanizama. Za potrebe istraživanja uvedena je i nova kategorija posuđenica, tzv. ekvivalentne objasnidbenice.

Posebna važnost analize leksičke razine njemačkih utjecaja na gradišćanskohrvatski jest u činjenici što su identificirani germanizmi ekscerpirani iz različitih pisanih i govorenih izvora:  rječnika i gramatika, tekstova iz starije i suvremene književnost, novinskih tekstova, radijskih i televizijskih emisija, internetskih blogova i foruma, jezičnobiografskih tekstova, privatne korespondencije i spontanih razgovora. Time je zajamčena reprezentativnost prikupljenoga korpusa te empirijska utemeljenost provedene analize. 

Osmo poglavlje je Rječnik modela i replika. Svakome njemačkome modelu pridružena je gradišćanskohrvatska replika uz prijevod na hrvatski standard. Nadalje, uz svaki model navodi se fonološka transkripcija, zatim svi relevantni podaci o vrsti riječi, rodu i broju za imenice te vrsti adaptacije, a popisani su i relevantni dijafonski parovi kao i potvrde iz korpusa. Rječnik sadrži oko 1.200 natuknica, ne računajući izvedenice. Identificirano je oko 950 posuđenica, među kojima 180 posuđenica, te 250 germanizama u kategoriji prevedenica. Rječnik je komplementaran rezultatima sistemskolingvističke analize germanizama, koja je prikazana u prethodnome poglavlju. Dodan je i Popis replika, čime je omogućeno pretraživanje germanizama i s obzirom na oblik posuđenice, a ne samo prema njemačkome modelu.  

Ukratko, knjiga Aleksandre Ščukanec pruža detaljan uvid u problematiku utjecaja njemačkoga jezika na gradišćanskohrvatski iz nekoliko perspektiva: sistemskolingvističke, sociolingvističke i jezičnobiografske. U prikupljanju korpusa germanizama autorica se nije ograničila samo na pisane tiskane izvore, nego je osim govorenog jezika radijskih i televizijskih emisija uzela u obzir i jezik foruma te blogova koji je blizak govorenome jeziku. Na taj način iscrpno su obrađeni spomenuti sistemskolingvistički aspekti njemačko-hrvatskoga jezičnog dodira u Gradišću. Jezičnobiografski tekstovi, pisani i transkribirani, imali su dvojaku funkciju u ovome istraživanju. S jedne strane uzeti su kao primjeri gradišćanskohrvatske jezične produkcije te uključeni u izvore za sastavljanje korpusa germanizama, a s druge strane su poslužili kao izvori za kvalitativno impostiranu analizu sociolingvističke slike gradišćanskohrvatske zajednice iz jezičnobiografske perspektive. 

Imajući u vidu činjenicu da se u ovoj knjizi obrađuje jezična problematika hrvatske nacionalne manjine u Austriji, koja je tijekom više od pet stoljeća uspjela očuvati svoj jezik, kulturu i identitet, ali koja je iz godine u godinu brojno sve slabija i izložena sve većem pritisku germanofone okoline, ovo istraživanje je znatan doprinos ekolingvističkim nastojanjima da se opišu ugroženi jezici te da se tako usmjeri pozornost opće i znanstvene javnosti na potrebu njihova očuvanja. U kontekstu istraživanja hrvatsko-njemačkih jezičnih dodira riječ je o vrijednom doprinosu tom relativno novom dodirnojezikoslovnom području i to poglavito stoga što njemačko-hrvatski dodiri u Gradišću nisu proučavani ni analizirani interdisciplinarnim pristupom kakav je primijenjen u ovome istraživanju. Vlastitim analitičkim instrumentarijem autorica je došla do novih spoznaja o sistemskolingvističkim, sociolingvističkim i jezičnobiografskim fenomenima hrvatsko-njemačkih jezičnih dodira u Gradišću. 

Iz svega navedenog razvidno je da ova jezikoslovna monografija nije samo vrijedan doprinos korpusu akademskih tekstova o hrvatsko-njemačkim jezičnim dodirima, nego je i svojevrstan dijakronijski i sinkronijski impostiran panoptikum gradišćanskohrvatske problematike koji će s jednakim zanimanjem čitati i znanstvenici i laici. 

Urednica knjige je Vesna Kukavica. Oblikovanje korica potpisuje akademski slikar Luka Gusić.