Deutsch | Hrvatski

Jezični ABC


zadnji i poslidnji

Obrazloženje Zadnji i poslidnji moru biti sinomimi, iako poslidnji ne mora obavezno biti zadnji. Poslidnji je on/ona/ono na kraju reda. To je i zadnji, ali zadnji more biti i odzad, ča poslidnji ne more biti: Kucak si je naranio zadnju čampu (ne poslidnju). Poslidnji sud je konačni, ada zadnji sud, za kim već nijedan neće slijediti. "Poslidnji sud" je konkretan pojam. Poslidnji modni hit je najnoviji, ali ne mora biti zadnji. Poslidnji more prethoditi i nečemu sadašnjemu: Poslidnju knjigu je pisao na temu dičjega odgoja, najnoviju na temu roditeljske skrbi. Konstrukciju "u zadnjem vrimenu" hasnujemo već u razgovornom jeziku, književna verzija je "u poslidnjem vrimenu".
Primjeri Poslidnji put smo se vidile u maju (ne zadnji put). U maju smo se vidile zadnji put, potom je umrla. Zadnja svića na biciklu ti ne sviti (ona odzad). Poslidnje mjesto na tablici je istovrimeno i zadnje (za njim ne slijedi nijedno drugo, a ono je zadnje u redu)

Najzad