Deutsch | Hrvatski

Jezični ABC


jedan + neodredjeni/odredjeni pridjev

Obrazloženje Tipično za gradišćanskohrvatski jezik je, da pod uticajem nimškoga jezika uz neodredjeni adjektiv hasnujemo i glavni broj "jedan", iako nij potribno: jedna velika soba (ein großes Zimmer), jedan lip varoš (eine schöne Stadt), jedan marljiv djelač (ein fleißiger Arbeiter). U književnom jeziku se tribamo čuvati formulacijov s "jedan", ako se sadržajno ništ ne bi minjalo, kad bi i prez glavnoga broja bilo jasno, da nisu soba varoš i djelač odredjeni. Ali dogodi se, da je "jedan" opravdano u funkciji neodredjene zamjenice. Onda "jedan" moremo zaminiti s "neki". Ako zatim slijedi pridjev, onda je zvećega u odredjenom vidu: Jednoga zimskoga večera sidili smo za stolom i rodili veličanstvenu ideju. (Nekoga + odredjeni pridjev: zimskoga večera sidili smo za stolom i rodili veličanstvenu ideju)
Gramatika § 1608, 1609
Primjeri Imam veliku sobu u prizemlju. (Govorač veli, da ima samo tu sobu, a velika je. Nepotribno je ubaciti glavni broj). Imam jednu veliku sobu u prizemlju, a jednu (veliku sobu) na katu. ("Jedan" je zaistinu u funkciji glavnoga broja). Jedan (neki) pošteni človik je pozvonio na naša vrata, da nam javi škodu na našem autu.

Najzad