Deutsch | Hrvatski

Jezični ABC


jedan: za jedan preveć!

Obrazloženje Počelo se je opet jedno novo ljeto. Glavni broj "jedan" u gadišćanskohrvatskom jeziku rado hasnujemo u funkciji neodredjenoga člana. Tako bi mogli čuti: Na Božić sam dostala jednu lipu knjigu. To implicira, da sam dostala već knjig, med njimi je samo jedna lipa. Pritom diskriminiram druge, ke sam dostala. Ako sam dostala "lipu knjigu", velim, da je knjiga, ku sam dostala lipa, a vjerojatno je i jedina. U nimškom jeziku se neodredjeni član, "ein, eine, eines" mnogo hasnuje. Zato ćemo čuti pod nimškim uticajem: "On ima jednu glavu, ka je velika kot tikva". Ali pitamo se: Smo jur vidili človika s dvimi glavami? Rečenica pravilno glasi: "On ima glavu, ka je velika kot tikva". U hrvatskom jeziku nimamo neodredjenoga člana, zač pak importirati svojstva tudjih jezikov u naš jezik? Ako nismo sigurni, je li je potribno hasnovati "jedan" ili ne, se moremo pitati, je li rečenica ima smisla i onda, kad bi namjesto "jedan" rekli "dva". Ako rečenica s "dva" isto ima smisla, moremo upotribiti i "jedan". Osobito, ako uz imenicu stoji neki drugi atribut, je "jedan" suvišan: Imam ekskvizitne naušnice. To znači, da morem imati jedan par eksvizitnih, ali more značiti i to, da su sve moje naušnice ekskvizitne. Ako velim, imam jedne eksvizitne naušnice, onda imam samo jedan par, ki je ekskvizitan, druge naušnice su obične, ne osebujne.
Gramatika § 474, 502, 503, 1609,
Primjeri Vidio sam lipu ženu. Čitam interesantnu knjigu. Ti si bedak", a ne: Ti si jedan bedak! U jednoj škrablji su košulje, a u drugoj veste. Mi vjerujemo u jednoga Boga, ne u već bogov.

Najzad