Begründung |
Za sve slavske jezike, a tako i za hrvatskoga, je karakterističan vid ili aspekt. Jedni glagoli nam uvadjuju, da je neki proces upravo u toku, a drugi, da je završen. Imperfektivni glagoli su oni, ki izriču radnju, ka se vrši, a perfektivni izriču radnju, ka je svršena. Zato ovisno o slučaju govorimo o svršenom ili nesvršenom vidu. Nesvršeni glagol more opisati sadašnjost, prošlost i budućnost, svršeni samo prošlost i budućnost. Od perfektivnoga moremo stvoriti imperfektivnoga, a od imperfektivnoga perfektivnoga. Pritom nam služu sufiksi i prefiksi. Glagole moremo stvarati i od imenic. Onda pak završavaju na -ati. To je slučaj i kod glagola "darovati". Rijetkost je, da uz glagol na "-ovati" postoji iterativ na "-ivati", u našem slučaju "darivati".
Glagoli na "-ovati" i "-ivati" imaju u prezentu nastavak "-ujem": putovati - putujem, odlučivati - odlučujem. Da bi mogli razlikovati med aspekti, hasnujemo za imperfekt formu "darivati", a za perfekt "darovati". U prezentu je to "darujem" (perfektivni oblik) i "darivam" (imperfektivni oblik).
Tako postupamo i s glagoli: ishasnovati - ishasnivati (-ujem/-ivam), poštovati - poštivati (-ujem/ivam), osnovati - osnivati (-ujem/-ivam). |