| Obrazloženje |
U gradišćanskohrvatskom jeziku je "vrli, vrla, vrlo" u prvom redu adjektiv, koga hasnujemo, kad kanimo izraziti, da je negdo dobar, poslušan. Na priliku: Ona je vrla divičica. Ali nije u duhu našega jezika "vrlo" hasnovati kot prilog namjesto "jako": I tako je u skladu s gradišćanskohrvatskom praksom reći: jako dobar (ne vrlo dobar), jako marljiva (ne vrlo marljiva), jako brzo (ne vrlo brzo). "No vrlo marljiv si!" ne klasificira marljivost u pojačanom obliku, nego je masivna kritika govorača, u čiji očima subjekt uopće nije marljiv! Rečenica "Vrlo si me kritizirao!" izražava masivnu kritiku i signalizira, da je zbantovan on, ki ju je sprogovorio. |