Deutsch | Hrvatski

Jezični ABC


kada -om, a kada -em?

Obrazloženje Prijeglas je promjena glasov u neki jeziki, na temelju koga se u neki situacija minjaju samoglasniki. U nimškom jeziku poznamo Umlaut, koga hasnujemo, da ovisno o potriboći izminimo glas u imenici: Mann – Männer, Haus – Häuser. U hrvatskom jeziku prijeglasom samoglasnik "o" minjamo u samoglasnik "e". To činimo za palatali "č, ć, dj, dž, j, lj, nj, š, ž". I konzonantske grupe "šć, št i žd" kotno suglasnik "c" tretiramo kot palatal. Na priliku u instrumentalu jednine imenic muškoga i srednjeg roda velimo: muž – mužem, polje – poljem, godišće – godišćem Kod jednosložnih i dvosložnih imenic muškoga roda, ke pred nastavkom na palatal imaju samoglasnik "e", se kani ubajti ponavljanje istoga glasa takozvanom disimilacijom. Na priliku: Beč - Bečom, muzej - muzejom, kelj - keljom, padež - padežom Iznimke postoju i kod tudjic, ke završavaju na "c", na priliku: filc, princ i vic. U instrumentalu ćemo reći: filcom, princom i vicom. Kod drugih riči, ćemo hasnovati nastavak -em: stric – stricem, malinac – malincem, rebac – repcem Imenice "zec i misec" završavaju na -ec, i zato ćemo u instrumentalu reći: zecom i misecom. Kod trosložnih imenic ćemo se opet držati prijeglasa: prijatelj – prijateljem, jubilej – jubilejem
Gramatika § 140, 141, 245, 261, 262, 263
Primjeri Ovjenčali su ga lovorovim vijencem. Dica su bižala za zecom. Knjiga je izašla pod lanjskim godišćem. Keljom me ne moreš vabiti na skupni objed. Koliko satelitov je kolidiralo s Misecom?

Najzad