Deutsch | Hrvatski

Govor mr. Ive Sučića pri promociji knjige


Govor mr. Ive Sučića pri promociji knjige „Jezik gradišćanskih Hrvatov. GH studije 7.“ Prof. dr. Gerharda Neweklowskoga

 

Čast mi je, a peršonski i osebujno veselje, pozdraviti pri ovoj promociji knjige i nje autora, prof. Gerharda Neweklowskoga, kot i njegovu suprugu, gospu magistru Beatu. Jedna od temeljnih zadać Znanstvenoga instituta Gradišćanskih Hrvatov je briga i djelo oko proučavanja, obdržavanja i obogaćivanja hrvatskoga jezika ovde u Gradišću i zapadnoj Ugarskoj. Zato bi nazvao ovu današnju knjigu ne samo kot nastavak ZIGH-ovih izdanj na tom polju, nego kot izrazito srićan slučaj i uspjeh, ar će ona prez dvojbe postati pravi priručnik za ve, ki se bavu hrvatskim jezikom u Gradišću. No ovo ozdanje neka bude i znak priznanja i zahvalnosti vrhunskomu i u lingvistički krugi na široko cijenjenomu znanstveniku G. Neweklowskomu za njegovu privrženost našoj sredini, koj je posvetio velik dio svojega vrimena i svoje energije.

Knjiga „Jezik Gradišćanskih Hrvatov/Die Sprache der Burgenländer Kroaten“, ku sada imamo pred sobom, se sastoji od 25 pojedinih sastavkov, ki su napisani u razdoblju med ljetom 1970. i lanjskim ljetom. Sastavki su samo izbor iz autorovih djel s gradišćanskohrvatskom tematikom. Cjelokupni pregled o njegovi članki o našem jeziku morete najti u bibliografiji ove knjige na str. 11-16.

Sastavki knjige su podiljeni na pet poglavljev različne veličine. Najopširnija su prva dvoja poglavlja, i to poglavlje s naslovom „Opće i književni jezik“ i „Dijalektologija“. 

U prvom poglavlju su obdjelana pretežno pitanja gradišćanskohrvatskoga književnoga jezika. Autor na početku prestavlja širjoj javnosti Gradišćanske Hrvate, osebujnosti njevoga književnoga jezika, kako se je razvio, kako je nastajala i se fiksirala njegova norma, njegovu zastupanost u školstvu i mediji i njegov odnos prema standardu na jugu. U sljedeći prinosi se podrobnije bavi odredjenimi pitanji pisanoga jezika, i to naglaskom u našem današnjem književnom jeziku u sastavku „Naglasak u gradišćanskohrvatskom književnom jeziku“. Većina ljudi se prestraši, kad je konfrontirana s pitanji akcenta, no kot istinski stručnjak zna Gerhard Neweklowsky, da se ne obraća svenek stručnoj publiki pak zna i na jako uvjerljiv način razložiti i složne sadržaje. Uvijek najde ilustrativne primjere, rado bi ovde spomenuo samo mali izvadak iz njegovih izlaganj o ulogi prozodijskih jedinic.

 

„4. ULOGA PROZODIJSKIH JEDINIC

Prozodijske jedinice (mjesto naglaska, intonacija, kvantitet) imaju u gradišćanskohrvatskom dvoju ulogu:

a)    prozodijsku, ku smo nazvali kulminativnom funkcijom; nje uloga je raščlanjenje govora;

b)   fonološku, razlikovnu funkciju; ona u manjoj mjeri služi razlikovanju leksemov, nego je uglavnom morfološka (služi razlikovanju različnih oblikov riči unutar neke paradigme),

 

-npr.:

- leksička: slàgati : slȃgati

- morfološka: ìmena : iména, nògê : nòge (G jd. : NA mn.);  stára : stâra (odredj. : neodredj. oblik)“

 

Ovde človiku nehoteć dojde na misli antonim mláda : mlâda.

 

U daljnjem onda razlaže funkciju prozodijskih jedinic u morfologiji, ada u deklinaciji i konjugaciji, pokazujući pri tom modele, po ki neke riči u pojedini obliki pridržavaju naglasak, a druge ga minjaju, kot i njevu razlikovnu ulogu.

 

Predstavljajući sistem gradišćanskohrvatskoga književnoga jezika postavlja nam autor pred oči u prvom redu razlike prema hrvatskom standardnom jeziku, ke smo razvili ovde u novoj okolici dijelom i pod uticajem susjedskih jezikov. Ta izlaganja su ujednom i dobra škola za naše ljude, ki kanu bolje upoznati gradišćanskohrvatsku književnu normu ali i za one, ki kanu bolje svladati hrvatski standardni jezik. Spominje i posebnosti našega rječnika, kade uz prevedenice po nimškom i ugarskom uzoru (Neweklowsky ima u zagradi posudjenicu pretkip) moremo najti i mnogo skupnih riči s čakavskimi i kajkavskimi govori u staroj domovini, kot i sa slovenskim jezikom. Toj pojavi je posvećen opširan prinos u „Lexikalische Übereinstimmungen im norwestlichen Südslawischen“. Na podlogi od oko 400 natuknic autor navadja riči, ke se podudaraju u slovenski i gradišćanskohrvatski govori, a zvećega i u čakavski i u kajkavski govori Hrvatske. Pokidob da se misli, da su se Gradišćanski Hrvati iselili iz kraja med rijekami Kupom, Savom i Unom, vjerojatno i iz same doline Une i iz jednoga dijela Slavonije, ada iz krajev, ki nisu neposredno graničili sa područjem slovenskoga jezika, dolazi autor do zaključka, da te riči pripadaju iskonskoj leksiki Gradišćanskih Hrvatov. To mišljenje potvrdjuju i autorova izlaganja o kajkavski elementi u nekajkavski govori Gradišća u drugom poglavlju knjige, kade u sažetku članka veli: „Stoga pretpostavljam da su takve osobine bile i prije seljenja široko rasprostranjene a da su danas, poslije iščezavanja čakavskih i šćakavskih govora u dijelu unutrašnjosti kopna, uglavnom sačuvane u kajkavskom narječju.“

 

Za nas more rečeno biti mali putokaz pri proširivanju našega rječnika, kim se bavi Jezična komisija i zapravo svaki človik pera, da ne bi zapeljivali opet neke čobane, nego da se zgledamo malo na vlašće korijene.

U dijalektološkom poglavlju autor ne daje cjelokupnu klasifikaciju naših govorov, to je izvršio, kot smo spomenuli u knjigi „Die kroatischen Dialekte der Burgenlandes und der angrenzenden Gebiete“. Ipak i u ovoj knjigi predstavlja u poredici člankov neke strukture pojedinih govornih grup i je prispodablja s drugimi, kot na primjer Akcenatske sisteme čakavskih govorov u Gradišću. Lokalozacijom preocev Gradišćanskih Hrvatov u staroj domovini se bavi u članku „Gradišćanskohrvatski govori u okviru srpskohrvatske dijalektologije“ (Podrijetlo Gradišćanskih Hrvata). No i u svakom opisu pojedinih sel autor natukne i pitanje porijekla. U knjigi su pred svim obdjelana sela iz južnoga Gradišća, ar je ta kita našega stabla dotle bila najmanje proučena. Postavlja nam pred oči šaroliku sliku naših govorov, no naglašava, kako zu sve razlike u čuda većoj mjeri prevladavaju skupne crte. Opisi nekih selskih govorov su vjerojatno bila poslidnja moguća dokumentacija hrvatske riči u ti seli, to valjaza sastavke o Velikom Medvešu i Žamaru, i osobito o selu Jezerjani, a sigurno i za naše iseljenikeu Ameriki.

 

Treto poglavlje se bavi stinjačkimi pripovijetkami i javkanji. Prilikom terenskoga istraživanja za svoju veliku knjigu o hrvatski govori u Gradišću i susjedski krajina se je Gerhard Neweklowsky upoznao s etnologom Karolyom Gaalom, s kim skupa je izdao tri knjige s pripovijetkami, povidajkami i javkanji u Stinjaku. Ovde informira o ti teksti, njevoj tematiki, njevom mogućem izvoru, o pripovidači i o načinu pripovidanja na dvi jeziki.

 

Predstavu o govoru nekadašnjih moravskohrvatskih sel nam autor omogućuje u dvi članki o fonogramskom  snimanju iz ljeta 1910. u 4 poglavlju. Gerhard Neweklowsky je transkribirao zapise Františeka Pospišila i nje komentirao, dajući nam tako uvid, kako se je u Dobrom Polju govorilo jur u 19. stoljeću, ar je informator zapisivača u ono vrime jur bio 63 star.

 

Relativno kratak ali jako informativan pregled o dvi južnoslavenski manjina u Austriji ćemo najti u poslidnjem, 5. poglavlju knjige. Sastavak o Koruški Slovenci i o Gradišćanski Hrvati se je pojavio prvi put 1998. ljeta na talijanskom jeziku u Udina. Na početku autor opisuje na sažet način razvitak obadvih narodnih grup, njev jezik i uticaj većinskih jezikov na njega, da bi na kraju istaknuo skupnosti razlike. Članak me se čine kot idealna podloga svakomu, ki bi morao pripadnikom nekoga drugoga naroda predstaviti svoju narodnost u Austriji, a sigurno i kot jako komprimirana informacij za svakoga pripadnika manjine o njem samom. I drugi kratki članak završnoga poglavlja je prvi put izašao u Udina, a informira o svi slavski manjina u Austriji. Med njimi smo i mi kratko predstavljeni.

 

Akoprem su svi prinosi ove knjige jur bili tiskani, prez dvojbe je njevo skupno izdanje od velike koristi, ar su dosad bili raštrkani po različni izdanji širom Europe i tiskanina različni jeziki. Sad su izdani ili na hrvatskom, ili na nimškom jeziku. Sigurno ćedu još mnoge korisnike pobuditi, da se bliže upoznaju ili sa svojim ili s našim jezikom, a ne nazadnje ćedu olakšati i študentom pristup k literaturi o nami i je motivirati za daljnje proučavanje. Svejedno kako se bude razvijalo u budućnosti jezično približavanje standardu na jugu, ovo djelo na mnogi mjesti daje vrlo korisne upute.

Preostaje mi još samo da se zahvalim Znanstvenom institutu, ali pred svim autoru knjige i staromu prijatelju Gerhardu Neweklowskomu.