Deutsch | Hrvatski

Publikacije


24.02.2010

Rukopisne prodike iz Pannonhalme

U ovoj zbirki se objavljuje 46 još neobdjelanih rukopisnih prodiki ke se čuvaju u knjižnici benediktincev u Pannonhalmi.Nnajveći dio prodik potiče iz Rosvara, neke su iz Hrvatskoga Židana, a po jedna iz Gijece i Trajštofa. Neke su i prez označavanja mjesta. U ovoj knjigi su otiskane transliterirane i jezično prokomentirane prodike s većjezičnim glosarom.

Hrvatski rukopisi Pannonhalmi

Knjižnjica znamenite nadopatije Pannonhalme/Briga sv. Martina (Ugarska) čuva hrvatske rukopisne prodike. Prof. István Nyomárkay je izabrao odredjeni broj prodik iz početka 19. stoljeća, ke su transkribirane i komentirane u ovoj publikaciji Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov.Nakana knjige je, da se jezikoslovcem, povjesničarom književnosti, istraživačem duhovnoga razvitka gradišćanskohrvatskih Hrvatovstavi na raspolaganje jezični rudnik.

Zanemarena umjetnost riči

 

Osvidočeni smo, da postoji o umjetnosti prodike i prodikovanja velika biblioteka s mnogobrojnimi knjigami. Dvitisućljetna praksa ima svoju izbrušenu teoriju med velikimi i malimi narodi. Med Gradišćanskimi Hrvati su prodike bile zanemarena umjetnost riči, važnija praksa od teorije. Prodikovati su morali svećeniki redovito, prodike su bile jedina, direktno narodu upućena rič.

Nije poznato je li su se učili po hrvatsku prodikovati

 

Teoriju su se naši prodikači učili na teološki škola panonskoga prostora, skupa sa susjedi. Nije ali točno poznato, kako i koliko su se učili hrvatski prodikovati ili je hrvatska rič, hrvatska prodika rasla samoniklo, kot divlja roža u Božjem vrtu? Za naš narod to nije bilo u pitanju, jedino je valjala izgovorena rič s prodikaonice ili od oltara kot živa stvarnost, u koj se je gledalo na sadržaj, a ne na lipi govor. A ako je sadržaj nekako bio u paru s govorničkom šikanošću, bila je to osebita srića za narod.

Latinski korijen riči prodika

Naša rič prodika ishadja od latinske praedicatio i znači proglašivanje, pohvala, slavljenje. A to su uglavnom i djelali naši farniki u svi vrimeni: tumačili, izlagali rič Božju iz Biblije. Živi govor toga nauka, peršonska rič sluge Božjega se je narodu pričinjavala kot izravni govor od samoga Jezuša i zato je ona bila sveta i imala dalekosežne posljedice za moralni život naroda i je podsvisno uticala na stvaraje temeljev jezične kulture. Nije slučajna uska veza našega naroda s crikvom. Možda je to bila psihohigijena izgubljene domovine. Ali to su nek naslućivanja.

Rijetko pismeno svidočanstvo umjetnosti prodike

 

Skoro nimamo pismenoga svidočanstva umjetnosti prodike med Gradišćanskimi Hrvati. Jordanovo ...razlaganye... (1857) je velika iznimka u tom redu, akoprem su nam poznata i neka rukopisna djela prodikov. Poznamo ali veliki broj prodikačke literature tudjih jezikov u farski biblioteka, ča nas mora peljati na ideju, da su se svakako ugledavali u uzorke iz kih su črpili svoje ideje. Za nas su od bitne važnosti oni primjeri, ki su se ugledavali u (južno)hrvatsku tradiciju, u prvom redu je to bila kajkavska tradicija, za ku imamo mnogobrojne izravne ali i skrite dokaze u jeziku.

Ova knjiga svidoči o govornom jeziku

 

Jedan važan korak u posvidočenju jezičnoga, sadržajnoga i umjetno prodikačkoga govornoga jezika je ova knjiga od prof. Istvána Nyomárkaya, ki je po slijedi prof. Lászla Hadrovicsa izabrao iz rukopisnih prodikov u knjižnjici znamenite nadopatije Pannonhalme/Briga sv. Martina odredjeni broj iz početka 19. st. Njegova nakana je, staviti jezikoslovcem, povjesničarom književnosti, istraživačem duhovnoga razvitka gradišćanskohrvatskih Hrvatov jezični rudnik na raspolaganje. Ako zamislimo, da je skoro polovica vrimena našega petstoljetnoga književnoga razvitka u ovom prostoru med ubrovi crikvene književnosti i anonimnoga narodnoga stvaranja, onda ćemo u tom jezičnom i duhovnom rudniku, diboko pod naslagom vrimena, najti dragocjene kinče naše prošlosti.

Poziv na posao

 

Ova knjiga nas poziva, da se damo na posao i otkrivamo med svakidašnjimi svakorjačkimi dragocjenosti našega jezika, sadržajni svit naše vjere, zlate žile jezičnoga znanja nedavne prošlosti. Tim jačamo samosvist naše narodne biti i ispitivamo temelje jezične nosivosti. Prof. Nyomárkay nam pruža jednu mogućnost, na nami je da ju koristimo.

Iz predgovora knjige

István Nyomárkay, István Vig: "Rukopisne prodike iz Pannonhalme", Biblioteka Gradišćanskohrvatske studije, knjiga 4.; Matrštof 2005.; format: 150 x 237 mm, 228 str., ISBN 3-901-70609-7

 

<- povratak na popis novosti